Raketni sistemi S-400 Trijumf na borbenom dežurstvu u BelorusijiRaketni sistemi PVO S-400 Trijumf ušli su u drugu godinu borbenog dežurstva u Belorusiji. Beloruska vojska trenutno u svom sastavu ima 2 raketna diviziona ovog moćnog raketnog sistema PVO.
U video prilogu Beloruske televizije, prikazane su osnovne komponente raketnog sistema PVO
S-400 Trijumf, poput radara za praćenje ciljeva i navođenje raketa
92N6, koga smo videli na "nižem" stubu
40V6, a imali smo prilike i da vidimo rad posluge ovog radara u kabini za upravljanje.
Pored toga, videli smo i samohodna lansirna oruđa
5P85SM2-01, a sa snimaka ne možemo jasno definisati koje se rakete koriste. Očigledno je da Beloruska vojska taj podataka čuva kao poverljivu informaciju, jer su do sada jedino sa fotografskim dokazima u javnost "procureli" podaci o korišćenju raketa
48N6 dometa do 150 km.
Takođe, na snimku se, mada na kratko, vidi i niskovisinski detektor beloruske proizvodnje tipa
Rosa-RB, postavljen na visokom antenskom stubu. Za ovaj radar, koji praktično zamenjuje starije niskovisinske detektore
5N66/76N6 Krokodil korištene kod starijih verzija
S-300P/PM, znamo da je beloruske proizvodnje i da je konstruisan za automatsko otkrivanje, merenje primarnih koordinata (azimuta i daljine), brzine vazduhoplovnog objekta (VO), automatsko otkrivanje i praćenje VO ruta pod uticajem aktivnih i pasivnih smetnji i izdavanje radarskih informacija sistemu daljinskog upravljanja, kao i automatsko prepoznavanje klasa VO (avion, helikopter, krstareća raketa, balon) i određivanje azimuta postavljača aktivnih smetnji.
Zona detekcije radara
Rosa po azimutu je 0-360 stepeni, u dometu-0,3-120 km, u visini-0-3 km. Istovremeno, više od 50 vazdušnih objekata može biti praćeno istovremeno. Dakle i prema ovim karakteristikama, vidimo sličnosti u nameni sa starijim prethodnikom.
Ipak, čini se da je u prvom planu ovog snimka pukovsko-brigadni osmatračko-akvizicijski radar
91N6 Stervjatnik, po mnogima najbolji ne-stacionarni radar na svetu.
Pored preko 5400 (tj 2 x 2700) radarskih faznih reflektora (najveći broj do sada u jednom radarskom sistemu sa radarom sa faznom rešetkom), sistem poseduje 2 antene na istom vertikalnom ramu, janusovske konstrukcije (leđa o leđa, prim. Kubovac). Samim tim, moguće je osmatranje i praćenje ciljeva u dva sektora (međusobno orijentisani pod uglom od 180 stepeni).
Ovakva konfiguracija omogućava preciznije lociranje i bolje praćenje ciljeva pošto se identičan efekat pretrage može realizovati dvostruko manjom brzinom obrtaja antene radara.
Pored toga, usled mogućnosti usmeravanja radarskog snopa kako po azimutu tako i po elevaciji radar poseduje osobinu 3D sektorskog gašenja i usmeravanja radarskog snopa u zavisnosti od toga šta se u sektoru nalazi, tj. da li je u njemu cilj male radarske površine (koga je radi uspešnog praćenja potrebno ozračiti većom količinom energije ili ometač čiji signal je potrebno anulirati gašenjem prijemnika).
Radarski sistem je u stanju da detektuje 300 ciljeva i da vrši praćenje 12 po sektoru pretrage (ukupno 24). Jako zanimljiv režim rada predstavlja takozvani ‘par-nepar’ režim. Ovde jedna antena sistema skenira sektor tako da anulira ometače, dok pri prolazu istog sektora druga antena (posle rotacije od 180 stepeni) vrši preciznije lociranje ciljeva putem oblikovanja zračenja u uske snopove “pencil beam” koji tačno pogađaju detektovane ciljeve omogućavajući njihovo mnogo preciznije praćenje.
Usled ovako dobrih performansi nije redak slučaj da se jedan radar
64N6 / 91N6 Stervjatnik koristi kao radar koji opslužuje do 6 diviziona sistema PVO
S-300PM / S-400 „pomažući“ njihovim divizionim radarima u detekciji i praćenju ciljeva (čak i kada se radi o radarima kasnijih generacija).
Radar radi u S-bandu (decimetarski opseg), ali na samoj granici C-banda (mada neki izvori navode da po drugom kanalu radi i u ovom centimetarskom opsegu) sa maksimalnim instrumentalnim dometom do 600 km i maksimalnim dometom detekcije ciljeva odrazne površine od 1 m2 do 338 km. Ipak, kao efektivni domet radara u režimu detekcije uzima se podatak od 300 – 350 km za avionski cilj, a nešto ispod 200 km za ciljeve smanjene reflektivne površine.
Zbog svojih karakteristika i mogućnosti, ali i specifične konstrukcije i načina rada, neki ovaj radar nazivaju „pretkom“ AESA radara, a inače potpada pod „prohodni PESA radar“, sa antenskim rešetkama koje naizmenično isijavaju na obe strane.
Radarski sistem ima mogućnost rada u 6 režima, a posebno bih podvukao mogućnost sektorskog rada radara sa zakošenom antenom koja se delimično rotira ili ne rotira (miruje).
Na snimku, pored sistema
S-400 Trijumf i njegovih komponenti, imamo prilike da vidimo i beloruski
Tor-M2K, postavljen na šasiju sa točkovima
MZKT-6922. Kompleks je vezan za divizije ili brigade kopnene vojske i dizajniran je za zaštitu od vazduhoplovnih udara, za borbu protiv aviona, helikoptera, avijacijskog naoružanja, krstarećih i krilatih raketa, kao i bespilotnih letelica na udaljenostima do 15 kilometara i na visinama do 10 kilometara, otkrivajući do 48 ciljeva na daljinama do 32 km.