I zbog razvoja, uvodjenja u naoruzanje topova Bofors i unifikacije PVO artiljerije u srednjem kalibru, jer je bilo predvidjeno da se razvije oklopno vozilo sa dvocevnom varijantom boforsovog topa.
Biće da je ovo pravi odgovor. To je bilo vreme, kada je JNA još uvek bila u "milosti", tako da mislim, da novac i nije bio presudan faktor.
Možda još jedan podatak, a nije zgoreg da se spomene.
U početku eksploatacije ovog oruđa, prilikom gađanja ciljeva u VaP sa ONS M.61, postizani su skromni rezultati. Složenost obučavanja nišandžija bila je u toj meri izražena, da su se rukovaoci vatre, dovijali na razne načine. Naime, obučiti nišandžiju da zamišlja neku "integralnu krivu", kako bi realizovao "rakursno" preticanje u "krovnoj ravni", bilo je veoma mukotrpno.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izlaz je pronađen u tzv. "tačkastom" nišanjenju. Odredila bi se "tačka" koju je nišandžija držao na cilju (meta rukavac), a komandir topovskog voda bi trebao da odredi momenat otvaranja vatre. Ako je uspešan u tome, a to je na daljinama, blizu "parametra", dobijao bi odličan rezultat. Međutim, bilo je više slabih rezultata, pa je stvorena određena doza "averzije" prema ovom oruđu.
Sledeće. Priprema oruđa za gađanje, tražila je visoku obučenost, cele posade. Često su se dešavali zastoji tokom gađanja, odnosno, otkazi rada automata. Nakon ispaljenih prvih metaka, top bi jednostavno prestao da dejstvuje.
Insistiranje na nekakvoj "vrhunskoj" obučenosti, uvežbavanje radnji i postupaka u rukovanju topom, tj. "normirane radnje" dovodile su do prekomernog habanja delova automata.
Top je do prve modifikacije, pogonjen akumulatorima, koji bi se vrlo brzo praznili, a oprema NS-600, za dopunu akumulatora, bila je sklona kvarovima i ispadanju iz upotrebe.
Motor V3S Praga, nije bio dovoljne snage da se celo oruđe može "uspešno" koristiti van puteva. Obzirom da su ova oruđa bila u samohodnim baterijama, pri oklopnim jedinicama, tenkisti, baš i nisu blagonaklono gledali na mogućnost praćenja njihovog borbenog poretka (na vežbama, razumese). Česta zaglavljivanja na mekom zemljištu, tražila su dodatno angažovanje, bilo TZI ili vraćanja nekog tenka da izvuče "Pragu".
Sve je ovo, napred nabrojano, stvorilo sliku o tzv. nepodobnosti ovog oruđa za namensku upotrebu.
Ipak, kako sam radio na(sa) ovom(ovim) oruđu 9 godina, i upoznao ga do tančina, tvrdim da je on u rukama obučene posade i uvežbanog rukovaoca vatre, vrlo efikasno sredstvo za PVO, tačkastih ciljeva.
Pridržavanje pravilskih odredbi u eksploataciji, poštovanje rešenja iz "teorije gađanja" ovaj top su učiniliveoma efikasnim.
U ulozi nišandžije, gađao sam (normalno školska-bojna gađanja) ciljeve na zemlji i u VaP, kao sa vozila, tako i sa zemlje (tj. sa topom spuštenim na zemlju). Rezultati nikad nisu bili ispod "odličan".
Da se vratim na početak priče. Stariji kadar, tih 80-tih nije baš "gotivio" ovaj top. Možda u tome i leži činjenica, odustajanja od njegovog osavremenjavanja.
Slavu koju je stekao tokom događaja iz T.11 ipak nije iz domena njegove "namenske" upotrebe.
Na kraju, da "priznam", ja sam obožavao ovaj top
Љуба
PS: ako ima interesovanja, mogu da pripremim prikaz, matematičkog rešavanja preticanja, koje realizuje NS