PALUBA

Artiljerijsku municiju proizvedenu do 1945. godine, pronađenu tokom posljednjih 10ak godina načelno možemo podijeliti na nakoliko načina.

1) prema vrsti odnosno namjeni:
-rasprskavajuća (minobacačka i protivavionska)
-razorna
-pancirna
-potkalibarna
-kumulativna
-šrapnel
-osvjetljavajuća
-dimna
-hemijska
ovu podjelu sam izveo pokušavajući da nađem kompromis između različitih podjela, označavanja i terminologija, s obzirom da je municija o kojoj je riječ konstruisana i proizvedena u periodu od svojih 70-100 godina, u državama različitih vojnih tradicija, praksi, jezika i koncepcija.

2) prema porijeklu proizvođača:
ovo se odnosi na  podjelu na zemlje porijekla proizvođača.

3) prema porijeklu snaga koje su tu municiju koristile:
ovo se odnosi na podjelu na zemlje čije su vojske tu municiju koristile u izvornom obliku odnosno remontovanu.

4) prema porijeklu iz odredjenog istorijskog perioda
određena municija je korištena u nekoliko istorijskih perioda, a uglavnom se na pojedinačnom komadu ne može identificirati tačan vremenski okvir proizvodnje i upotrebe, pa se često odredjena sredstva mogu svrstati u više grupa.
osnovnu podjelu na istorijske periode s obzirom na upotrebu artiljerijske municije u BiH izveo sam na sljedeći način:
-period tuske vladavine do 1878 godine,
-period austrougaske okupacije i aneksije od 1878. do 1914 godine,
-prvi svjetski rat od 1914. do 1918. godine,
-period kraljevine shs i kraljevine jugoslavije 1918. do 1941. godine,
-drugi svjetski rat 1941. do 1945. godine.

da se ne zadržavam pretjerano na podjelama pokušat ću da u ovom topicu predstavim primjere ove municije pronađene u BiH sa kraćim komentarom svakog pojedinačnog sredstva.

Počinjem posljednjim pronađenim sredstvom, tj. njegovim ostatkom,




Tempirni pirotehnički upaljač M75 i komad prednjeg oživalnog dijela šrapnel granate 8 cm M75.

Ovaj komad pronađen je polovinom Decembra 2011 na obroncima planine Velež kod Mostara.

Sredstvo je porijeklom iz Austro-Ugarske monarhije, korišteno u austro-ugarskoj vojsci u periodu okupacije i aneksije BiH, te djelimično i tokom 1. svjetskog rata na topovima 8cm Feldkanone M99. Stvarni kalibar ove granate je 76,5mm no prema praksi označavanja kalibara u austro-ugarskoj vojsci označen je kao 8cm. Početna brzina ove granate je bila oko 500m/s.

[attachment=1]

[attachment=2]

Na pre dvije fotografije vidljiv je upaljač i utori na unutrašnjosti košuljice za smještaj kuglica (šrapnela) u tijelu granate.

[attachment=3]

Na trećoj fotografiji vidi se oznaka kalibra granate, te podjela na tempirnom prstenu. Ovi upaljači su bili označavani podjelom od 4 do 58,a svaka crtica je označavala 100 koraka. U praksi je to značilo da će upaljač tempiran na 50 aktivirati granatu oko 250 metara od usta cijevi.

[attachment=4]

Šema upaljača iz knjige "Notes on Austro-Hungarian Fuses", General Staff, War Office. London, 1917. Vidljivi su osnovni konstruktivni elementi upaljača. Upaljač je bio napravljen od bronze, a kasnije od mesinga.

12cm M1861 Granate (Kanone) i 8cm M.1863 Hohlgeschosse Granate (Lenk sistem Feldkanone)

Od 1859 do 1866 godine KundK artiljerija ulazi u period modernizacije koja se ogleda ponajviše u prelasku sa artiljerije glatkih cijevi na artiljeriju ižljebljenih cijevi. Prva dva topa ižljebljenih cijevi u naoružanju KundK artiljerije bili su M1861 i M1863, s tim da je model 1861 bio konstruisan tako da se puni sa zadnje strane gdje je imao zatvarač, dok je model iz 1863 godine bio punjen kroz usta cijevi.

[attachment=4]
M1863 Feldkanone

[attachment=5]
cijevi M1861 Kanone i M1863 Feldkanone.

I artiljerijska municija se razvijala paralelno sa razvojem oruđa. Na granatama se pojavljuju vodeći prtenovi od mekog metala, najčešće olova, koji su često bili predužljebljeni radi lakšeg punjenja oruđa naročito onih koji su punjeni kroz usta cijevi. Same se granate konstrukcijski osim toga nisu previše razlikovale od ranijih. Bile su izrađene od livenog željeza, a eksplozivno punjenje je najčešće bio crni barut, te su i upaljači bili prilično jednostavni pošto im je glavni zadatak bio paljenje punjenja od crnog baruta.

[attachment=2]

Na granati 12cm M1861 (koja je kao i to kopija pruske granate iste oznake) vidljiv je vodeći prsten koji obuhvata gotovo cijeli cilindrični dio košuljice.

[attachment=1]

Granate za ova oruđa razvijaju se u nekoliko tipova:

Hohlgeschosse-eksplozivne granate koje su izrađivane sa različitim debljinama košuljice u zavisnosti da li su namijenjene dejstvu protiv pješadije ili zidova utvrđenja.
Schrapnel-punjene kuglicama koje je punjenje od crnog baruta ispucavalo iz granate na određenom dijelu putanje. Na ovim granatama se pojavljuju tempirni upaljači.
Feuer-granate slične Hohlgeschosse ali kojima je u punjenje dodana i zapaljiva smješa.
Kartät-karteča.

[attachment=6]

Na granati 8cm M1863 nema vodećeg prstena, ali je vidljiv dio na kojem se nalazio. Prsten je bio predužljebljen radi punjenja sa prednje strane, a ispupčenja pored upaljača služila su da se za njih zakači 'viljuška' kojom se granata gurala niz cijev.

[attachment=3]

Modeli 1861 i 1863 korišteni su do početka prvog svjetskog rata, a već 1916 nalazili su se samo u pozadinskim jedinicama.

Obje genate na fotogreafijama pronađene su u mjestu Blagaj kod Mostara.

Odlična tema, EOD, samo tako dalje..

LPB

Ima stručnjaka na ovom forumu. Svaka čast.

 :klap :klap :klap

Molim nastavak.

Vlado

25cm schwere Minenwerfer Granate (sMW)

Minenwerfer je bio naziv oruđa izrađivanih u kalibrima 7.58cm, 17cm i 25cm koja su intenzivno korištena u Prvom svjetskom ratu. Ova oruđa su bila namijenjena prvenstveno inžinjeriji za raščišćavanje prepreka i otvaranje prolaza kroz bodljikavu žicu za šta klasična artiljerija nije bila dovoljno precizna.
Ova oruđa su punjena kroz usta cijevi i imala su ižljebljene cijevi za razliku od oruđa Granatenwerfer koja su bila glatkih cijevi, a projektili stabilizovani krilcima.

Granata za teški minobacač 25cm svojim gabaritima i dejstvom na cilju najbliže odgovara avionskoj bombi od 100kg, dok vanjskim izgledom izgleda kao artiljerijska granata. Naime projektil je dugačak 102cm, a težak 96kg, te ima vodeći prsten na dnu tijela. Zbog male početne brzine košuljica ovog projektila je mogla biti tanja pa je sadržaj eksploziva iznosio skoro 50% ukupne mase projektila.

[attachment=1]

Projektil na fotografiji pronađen je u okolini sela Ivica između Bugojna i Gornjeg Vakufa. Ova je oruđa razvio Reinmetall i bila su u naoružanju Nemačke od 1910 do 1918 godine, a nisam našao zapise da ih je posjedovala i Austro-Ugarska, a pogotovo u BiH gdje nije bilo rovovskog ratovanja za koje je ovo oruđe isključivo namijenjeno.

[attachment=2]

Pošto je TNT u vrijeme 1. Svjetskog rata bio rezervisan za artiljerijsku municiju mine za teške minobacače bile su punjene pikrinom i eksplozivima na bazi amonijum-nitrata. Zbog svoje veličine ova mina je kada virila iz cijevi oruđa do 30cm u zavisnosti od broja barutnih punjenja.

[attachment=3]

Krajnji domet oruđa je bio oko 970 metara, a efikasni oko 570 metara, a zabilježeno je da su mine kojima je gađano visokim uglovima znale da se vrate na zemlju leteći unazad i da dnom udare u tlo. S krajem 1. Svjetskog rata prestala je njegova proizvodnja.

Врло занимљива тема и врло добро написано. Браво ЕОД.

37mm penetrant Mle1916 canon infanterie

Francusko oruđe kojim je tokom 1.Svjetskog rata bila opremljena i srpska vojska, a poslije i vojska Kraljevine SHS tj. Kraljevine Jugoslavije u naoružanje je ušlo 1916 kao pješadijsko oruđe namijenjeno bliskoj podršci, neutralisanju vatrenih tačaka i pripremi napada pješadije. Oruđe koje je konsruisano u Atelier de Puteaux je zapravo francuska verzija engleskog topa Hotchkins istog kalibra, a municija se razlikovala tek po obliku vodećih prstenova. Francuska municija je bila konstruisana sa dva uska vodeća prstena, dok je engleska imala jedan široki.
Ovaj je top koristio dvije vrste municije: pancirnu-sa čeličnim zrnom mase 0.56kg i eksplozivnu sa granatom od livenog željeza i punjen crnim barutom mase 0.45kg. Krajnji domet oruđa je bio oko 2400 metara, međutim smatralo se da je dejstvo na daljine preko 1500 metara besmisleno. Početna brzina zrna je bila 367 m/s.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

eto... imam dve caure za taj m1916 a pojma nisam imao od cega su.

nego, sto je tema prekinuta? nije valjda da je samo ovo nadjeno?

U jednom momentu me napao posao, a onda sam zaboravio, ni na palubi me nije bilo jako dugo, sve dok nisam naletio na temu tražeći podatke o municij za škodine i krupove topove.
Aj potrudiću se da nastavim ovih dana!

Hvala Eod, cekamo nastavak.

LpB

ајде, жељно ишчекујемо наставак :)

Sta bi ovo bilo ?
Promjer:40mm x110mm,pronadeno je na podruciju oko Ilidze odnosno da budem precizniji u Hrasnici u Sarajevskom polju.
[attachment=1]

topovska granata ;D po slici je pancirna, sam si rekao 40mm, e sad od kog orudja, ipak ce morati neko strucniji od mene... ::)

Hvala!
nisam dobro postavio pitanje, mislio sam od kog orudja je ?

Ljjudi, je l` su te granate delaborisane, sem ako je probojna, bez punjenja. Stara municija je opasna baš zato što nekad može da bubne tek tako.

Izgleda da je A-U posjedovala stanoviti broj ovog oruzja, pa je pokoji primjerak dospio i u BiH....
[attachment=1]

Šteta što se ne vidi, ali bih rekao da je spredpuneće oruđe. Slična oruđa za rovovsku podršku imale su sve strane u sukobu. Jedno Belerovo oruđe 220mm ima i na Kalemegdanu, slično kao ovo na slici, samo bez točkova.

Evo i detalja punjenja i dimenzija granate.
[attachment=1]
[attachment=2]
(po informaciji ovo a/a oznacava prvu varijantu (ranije spomenutu) kod koje je domet bio oko 500 m, a n/a poboljsanu varijantu s dometom oko 1.000 m)
Po uniformama se vidi da je u pitanju upotreba kod njemacke vojske.

liči na 40mm  PO(m) zrno za top Bofors D60 bez balističke kape.