Oružje u karauli „Ceršak“
Nakon što je po naredbi Graničnog odsjeka Maribor premješteno naoružanje i oprema iz oružane i stavljanje istog u hodnik karaule nije bio neki potez koji bi spriječio neželjene situacije.
Naprotiv, baš sada je oružje i municija bilo doslovno dostupno SVIM pripadnicima karaule „Ceršak“.
Dok je oružje, municija i oprema bilo u oružani tad nam nije bilo na dohvat ruke a po oružje bi u oružanu išli svaka 2 sata jer je uvijek netko išao na teren i na stražu tj. netko je trebao uzimati oružje i municiju a oružana nikada nije bila zaključavana.
Ovako je Granični odsjek Maribor samo opteretio graničare da sad neko mora biti dežuran kod oružja i tako svaka 2 sata se vojska izmjenjivala kod oružja i morali smo pisati u posebnu bilježnicu brojno stanje opreme i oružja .
To nije dalo baš neki sigurnosni efekat, bar je tako moje mišljenje kad na to gledam danas.
Tu je bio jedan veliki propust u primopredaji oružja i opreme i to da ne možete vjerovati koji.
Onaj tko je dežurao kod tog oružja popisivao
je koliko ima pušaka, noževa, kacigi i gas maski.
Nitko nije gledao niti je itko brojao broj metaka.
Netko je nekome mogao uzeti 1 metak ili 1 okvir pun metaka a to nitko od dežurnih kod oružja nije gledao niti se je to upisivalo u tu bilježnicu primopredaje.
Također je bio i problem da graničari koji su pucali na granici, oni su imali manjak metaka u okviru.
Nije se redovno popunjavao manjak metaka kod tih graničara na primjer isti dan , već se popuna obavljala nakon nekoliko dana.
Od nas je bilo tko i bilo kad mogao to oružje uzeti iz soški iz hodnika i iznijeti ga vani ili odnijeti u učionicu sa namjerom da ga čistimo i nitko na to nije gledao kao neku moguću prijetnju niti je to bilo zabranjeno.
Normalno je da trebaš pušku očistiti nakon povratka sa terena u karaulu od blata, prašine, kiše...
Opet karaula je objekata blizu državne granice, vojsci oružje treba biti dostupno zbog opasnosti od iznenadnog napada a i zbog brze reakcije na takav događaj ili neke intervencije u graničnom pojasu.
Mada napada na karaulu nije nikada bilo a intervencija u graničnom pojasu je bilo.
Ali tu je bila uvijek ona paraola nikad nas ništa ne smije iznenaditi.
Velika je razlika između kasarne koja je duboko u teritoriju tada Jugoslavije i karaule koja ne 100 metara od susjedne države.
U Kasarni je oružje i municiju imala samo straža 24 sata na dan.
Ostala vojska je imala oružje samo kad imaju neku obuku ili postrojavanje, recimo vikendom ga nisu ni vidjeli.
I kad bi im dali oružje vojska ne bi dobila niti jedan metak.
Tako da se kod njih nije moglo desiti nešto nepredviđeno.
Kad oružje nije bilo kod vojske bilo je zaključano u oružani.
Uglavnom oružje je na karauli „Ceršak“ ostalo u hodniku i kada sam ja otišao iz JNA kući.
Na kraju je oružje onesposobljeno i bačen je u rijeku Muru :'( a vjerojatno i moj puškomitraljez M72B1 serijskog broja B-28533 koga sam na karauli glancao od mila do nedraga.