Ni traga od Kulič-gradaManja arheološka iskopavanja započeta su 1966. godine. Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu, uz saradnju Narodnog muzeja iz Vršca a sledeće godine započeta su sistematska iskopavanja pod rukovodstvom Arheološkog instituta u Beogradu, takođe u saradnji sa Narodnim muzejom iz Vršca, koja su izvođena četiri godine pod rukovodstvom Jovana Kovačevića.
Tom prilikom utvrđene su dimenzije ruševina 93 x 92 m, koje su zauzimale dve trećine ostrva. Skoro čitava njegova severna polovina se nalazila pod peščanim dinama, koje su dostizale visinu i do 3,5 m. Nasipanjem severnog dela ostrva zbog gradnje nasipa, više od jedne trećine unutrašnjosti utvrđenja ostalo je neistraženo.
Južni deo utvrđenja je najviše bio oštećen miniranjem 1739. godine: ceo potez bedema je raznet, a obe ugaone kule obrušene u Dunav i praktično pretvorene u gomile ruševina. Jako oštećena bila je i kula na sredini južnog bedema, ali malo uvučena dublje u kopno. Zbog takve situacije mogao je biti iskopan samo trem kasnoantičkog kastela, dve pravougaone srednjovekovne kule i ostaci građevina iz vremena turske i austrijske vladavine.
Najuspešnije su istraženi istočni i zapadni bedem, gde su oba otkrivena u dužini preko 50 m, zajedno sa objektima koji su sa njima bili vezani. Istražena tvrđava imala je gotovo kvadratnu osnovu, sa neznatnom tendencijom ka trapezoidu.
Na osnovu prethodno pomenuta dva plana i same situacije na terenu, potvrđeno je da je tvrđava imala četiri kružne ugaone kule, a na sredini južnog bedema, koji je bio okrenut Dunavu i jednu pravougaonu kulu ili kapiju, zatim jednu kulu gotovo kvadratne osnove unutar bedema, u jugoistočnom delu tvrđave.
Kod vidljivih delova zidova retko gde su bila očuvana oba lica, već samo unutrašnje ili spoljašnje, iako su neki delovi bedema bili očuvani u visini od 3,5 m. Na mnogim mestima pronađeni su zidovi kasnoantičke tvrđave građeni u finom slogu od ravno pritesanog kamena sa krečnim malterom i peskom kao vezivnim sredstvom.
Prilikom istraživanja istočnog bedema, kasnoantički bedem je konstantovan celom dužinom iskopa, u donjem delu starije faze srednjovekovnog bedema, koji ga je iskoristio kao podzid. Vidljiva debljina tog kasnoantičkog zida je iznosila 1,25 m.
Očuvana visina iznosila je oko 0,50 m. Bedem je građen od krupnih komada lomljenog kamena sa pritesanim licem, koji je brižljivo slagan i spajan belim krečnim malterom sa malo sitnog šljunka. Približno na sredini istočnog bedema prizidana je sa unutrašnje strane jedna kula pravougaone osnove, spoljašnjih dimenzija 7,80 x 6,20 m. Istraživanja zapadnog bedema su dala najviše podataka o kasnoantičkoj fazi ovog objekta.
Na južnom kraku bedema srednjovekovno zidno platno je potpuno uništeno, tako da je kasnoantički bedem ostao potpuno čist, sačuvan u visini od 0,20 do 1,40 m. Na sredini zapadnog bedema nalazila se zapadna kula, istih dimenzija i osnova, kao i istočna kula.
Prilikom arheoloških istraživanja na ovom lokalitetu ustanovljeno je nekoliko građevinskih faza: rimska tvrđava iz III - IV veka, faza obnove nakon paljevine i rušenja usled hunske najezde sa početka V veka, obnova i proširenje tvrđave iz VI veka, nova obnova tvrđave sa gradnjom kapija i kuća, kao i nekih zidova u unutrašnjosti utvrđenja iz XIV - XVI veka te turske i austrijske pregradnje iz XVI - XVIII veka.
Prilikom gradnje kanala duž severne obale Sapaje sagrađen je nasip ali je najveći deo tvrđave i pored povišenja kote Dunava, veliki deo godine bio pristupačan.
Međutim zahvaljujući sistemskom štetočinstvu, a navodno radi štednje propuštena je prilika da se početkom osamdesetih Sapaja u potpunosti okruži nasipom a sam lokalitet u potpunosti istraži i konzervira, te je umesto toga izabrana metoda zaštite spomenika kulture pomoću potapanja tako da danas samo povremeno poneki deo zida proviruje ispod mutne dunavske vode.
O tome da su nasipi prilikom gradnje đerdapskih elektrana građeni po dosta čudnim kriterijumima, najbolje pokazuje današnje stanje potpuno neistražene tvrđave Kulič kraj ušća Velike Morave u Dunav na desetak kilometara od Smedereva. Naime, za nju ne znaju čak ni mnogi meštani susednih sela Kulič i Šalinac. Iako je svojevremeno šestougaoni oblik tvrđave bio jasno vidljiv iz vazduha, danas se jedino razabiru obrisi šestougaone šume unutar šume kraj ušća Morave u Dunav.
Kako navode istorijski izvori, prvobitno utvrđenje je nastalo u doba Rimljana, najverovatnije kada se tu nalazio Limes, sistem utvrda koje su čuvale granice carstva.
Za to nema pisanih dokaza, ali pouzdani su podaci da je tvrđava obnovljena u doba Justinijana početkom šestog veka, u ranovizantijsko doba. Na ušću Morave sukobili su se i pretendenti na rimski presto Dioklecijan i Karin 285. godine, a prvi je izvojevao pobedu. Istoričari i arheolozi pretpostavljaju da je sukob bio većih razmera i da su u okolini tvrđave ostali brojni arheološki artefakti.
Kulič-grad, tvrđava podignuta u vreme Rimskog carstva, zaštićena kao nepokretno kulturno dobro, zarasla je u korov i šumu i niko je ne održava. Tvrđava je prepravljana u ranovizantijsko vreme, kad je car Justinijan obnavljao mnoge tvrđave na prostoru Vizantijskog carstva. Vidljivi ostaci današnjeg Kulič-grada potiču iz 15. veka i perioda vladavine Turaka, sa izvesnim bunkerima i dogradnjama iz 20. veka, pošto je utvrđenje korišćeno u oba svetska rata. Očuvani delovi bedema visoki su i do pet metara. Tvrđava je poligonalnog oblika, ima topovska utvrđenja i otvore, špicaste završetke karakteristične za taj period odbrane. Kulič-grad je omanja tvrđava prečnika negde oko 80 metara, sa dve ulazne kapije.
Iako bi zbog burne istorije, koja se proteže od borbe za tron Rimskog carstva, pa sve do Drugog svetskog rata, mogla da bude prijemčiva za turiste, ali i za arheologe, do nje ne samo da je teško doći, već se od svojevrsne „prašume" koja je okružuje gotovo i ne vidi. Oko utvrde, osim Dunava i Morave, bio je i sistem kanala koji su od ove pogranične postaje činili neosvojivo ostrvo. Ovakvu stratešku poziciju nisu propustili da iskoriste ni naredni vladaoci, pa se pouzdano zna da je utvrđenje bilo u funkciji i u doba despota Đurđa.
Kasnije su Turci prilagodili bedeme topovima kada su ušli u naoružanje njihove vojske. Poslednji put je utvrđenje vojsku videlo za vreme Drugog svetskog rata, kada su Nemci napravili bunkere koji su još relativno dobro očuvani.
Ovo šestougaono zdanje sa bastionima, koje se da naslutiti u preostalim ruševinama, pedesetih godina prošlog veka skicirao je poznati arhitekta Aleksandar Deroko.
U blizini Kulič-grada tokom 20. veka, tačnije sve do sredine osamdesetih godina bilo je seosko groblje, o čemu svedoče još vidni nadgrobni spomenici. Meštani pamte priču o nadrealnim prizorima sahrana u čamcima. Ožalošćeni su preko izlivene Morave kovčege sa pokojnicima prevozili do groblja na uzvisini pored nekadašnjeg utvrđenja. Pošto se dobrim delom godine do tog prostora može stići samo čamcima, 1985. godine doneta je odluka da se groblje iseli. Od tada, do prošle godine, ljudska noga gotovo da nije kročila na taj teren.
Poslednja arheološka istraživanja rađena su osamdesetih, a od tada, zbog novog povišenja kote uspora Dunava na +71,50 metara čitavo područje tvrđave je pola godine okruženo vodom i nepristupačno, a voda omogućava da rastinje buja i lokalitet je teško i pronaći.
Istovremeno visok vodostaj, udari talasa, mrazevi led i drveće koje raste direktno iz bedema sistematski obrušavaju zidove a iz smederevskog Zavoda se jadaju kako do sada zbog navodno nepristupačnog terena nisu imali mogućnost da tvrđavu održavaju, a kamoli da izučavaju taj prostor. Ostaje sasvim nejasno, šta ih je do sada u tome sprečavalo. Naime da je svake godine uklanjana džungla samo sa 100 kvadrata, za 10 godina čitava tvrđava bi bila očišćena i konzervirana i zahtevala bi samo tekuće održavanje.
Naravno, za ovu situaciju su opet direktno odgovorni projektanti obaloutvrda za potrebe đerdapskih hidroelektrana, kojima na pamet nije palo da drugačije isprojektuju i sagrade nasipe i tako spreče plavljenje lokaliteta koji je u međuvremenu maltene potpuno propao i veliko je pitanje šta će se nakon predstojećeg krčenja šume zapravo videti na licu mesta.
izvor