U slučaju rata sa Austrijom moje odjeljenje je bilo zaduženo da iz te kućice uzmemo eksploziv te uđemo u teritorij Austrije te miniramo i srušimo jedan most koji se je nalazio sjevero-zapadno od karaule „Ceršak“ oko 3 kilometara.
Koji je tip eksplozivao bio u pitanju i koja je kolicina bila potrebna za obavljanje takvog zadatka? Gde ste imali obuku u rusenju i koliko je ona trajala? Koja ste sredstva za paljenje imali na raspolaganju? Kakav je most bio u pitanju (drumski, zeleznicki...), koji tip konstrukcije (prosta greda, kombinovana greda, resetka..)? Koje je procenjeno vreme potrebno za postavljanje e/p i rusenje mosta?
Sve ovo pitam posto je ocigledno da si vodio neki dnevnik na sta ukazuje navodjenje tacnog dana u sedmici i jos gro drugih detalja sto bi znacilo da verovatno imas i tako nesto zabelezeno.
P.S
Novu opremu niste dobili smao da budete lepi ako vas vide Austrijanci.
Niste u kasarni, nemate vojnicki servis u kome bi lako zamenili ostecene delove uniforme itd.
Kzma.!
Ti si ko višecjevni bacač raketa.
Panika oko VBR-a dok se ne nanišani i ispale sve rakete a onda panika tamo gdje te rekete trebaju pasti he he he.
Nitko od nas sa karaule nije rukovao sa tim eksplozivom niti smo imali obuku za rušenje tog mosta.
Tadašnje stanje između Jugoslavije i Austrije nije bilo „ratno stanje“ tako da nitko nije forsirao našu obuku po tom pitanju ni iz graničnog odsjeka u Mariboru a ni komandir karaule „Ceršak“.
Da je bila situacija ili mi ili oni našlo bi se vremena i za to a JNA je imala iskusnih ljudi koji bi nas i obučili rukovati sa eksplozivom a naj kasnije ako situacija dozvoljava i pošli sa nama na zadatak.
Akciju je trebao voditi komandir karaule "Ceršak" zastavnik I klase Spasković Radoje.
On je tu u selu Ceršak živio i njemu je JNA dala instrukcije i obučila ga za tu akciju.
JNA je imala u vidu rušenje tog mosta i JNA je iz svake generacije koja dođe na karaulu „Ceršak“ osigurali grupu vojnika za rušenje tog mosta, kojeg su oni smatrali vrlo važnim objektom na teritoriju Austrije i koji bi im u slučaju rata predstavljao veliki problem.
Neprijateljske snage bi od tog mosta do grada Maribora vozilima došli za oko 30-ak minuta.
Komandir karaule „Ceršak“ Spasković Radoje nam nikada nije dozvolio vaditi taj eksploziv iz tog „bunkera“ koji se je nalazio u krugu karaule tako da ne znam ni o kojoj se količini radi ni koja je vrsta eksploziva bila u pitanju, kako se je aktivirao taj eksploziv da li sporogorećim štapinom, električnom žicom, satnim mehanizmom ili na neki daljinski način.
Uvijek je govorio da nećemo rukovati sa tim eksplozivom jer ga je bilo strah da mi vojnici taj eksploziv slučajno ne aktiviramo pa se pobijemo.
Most je bio za prijelaz vozila i vodio je prema graničnom prijelazu Šentilj i karauli „Šentilj“, nitko od nas nije dolazio do tog mosta jer da nas vide austrijanci to bi bio veliki međunarodni incident.
Zamisli situaciju da mađarska vojska uđe u Beograd i razgleda mostove po beogradu kao ono mi smo došli samo da vidimo kako dobro izgledaju…
U austriju smo ulazili samo noću, na vlastitu odgovornost, bez znanja komandira karaule a opet ne tako duboko u njihov teritorij jer nikad nisi znao i noću na koga ćeš naići i što se može desiti.
Evo slika mosta i karaule "Ceršak".!!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kako je most bio građen.!?
Ja sam ga gledao sa krova karaule sa dvogledom znam da je most građen od betona ali druge pojedinosti ne znam ako ikada na internetu pronađem neku njegovu sliku postavit ću je ovdje.
Po pitanju tog mosta komandir karaule je imao instrukcije od JNA o kakvom se mostu radi i kako izvesti zadatak, jer je JNA osigurala eksploziv i grupu vojnika za njegovo rušenje.
Mi vojnici nismo se opterećivali sa tim koliko je vremena potrebno za rušenje tog mosta, o tome je razbijao glavu komandir karaule Spasković Radoje.
Jednom sam sa osmatračnice sa dvogledom vidio da se kod tog mosta spustio jedan austrijski helikopter.
Ljudi su izišli iz helikoptera i nešto su obilazili oko mosta, što su tražili i radili nemam pojma.
Podaci su mi iz dvije bilježnice koje sam sačuvao iz toga vremena, jednu su moji slučajno bacili kad sam došao kući i u njoj je bilo dosta podataka, događaja, imena, prezimena, adresa….
Uglavnom izgubljeno zauvijek.