Tenk M-84

[Jester]

Garant su ih odveli iza Dvorane, pokazujući na onaj nedovršeni dio di se vidi gola armatura i beton rekli su "vidite naši tenkovi su toliko suvremeni i precizni da kad ispale granatu odsjeću pola zgrade dok pola ostane neoštećeno" 

[S.PALESTINAC]

Đ. Đaković je čini mi se sačuvao jedno tehničko jezgro koje je u kondiciji  i koje bi moglo da se profiliše kroz remont tenkova.
Ovo im je dobra prilika i ako budu odabrali pravi i realni koncept mogu to ponuditi i na druga tržišta. Problem će imati oko izbora agregata i delova jer je to uglavnom rađeno izvan Hrvatske.
ps. Pored ljudi koje Vlada često  pominje tu su još neka  kvalitetna imena iz mog vremena poput Grbca i dr.l

[Vladimir Ivanović]

Dobro je da je očuvano jezgro tehničke ekipe. U svim firmama koje su se raspale prvo se raspao ključni tehnički tim. Kako se kaže, nema para, nema muzike.

Na ovim našim prostorima uglavnom se radilo o "sindromu žabe".

Ako žabu iz hladne vode prebacite u vrelu, žaba odmah iskače i spašava život.
Ako žabu stavite u hladnu vodu, pa tu vodu grijete, žaba ostaje u vodi i umire zbog vrele vode.

Kod nas su na ovim krajevima sve žabe crkle. Skuvane.

Dobro je da ima još negdje neki tim, neka ekipica, koja još ima znanja i mogućnosti za posao koji smo nekad radili. Da se ne ugase i poslednji fenjeri za M84.

Velika je razlika u znanju i poznavanju tenka nas koji smo na tom poslu bili od prvog dana i onih koji su došli na taj posao kasnije. Morali smo rješiti svaki najsitniji djelić, rješiti milione raznih problema. Provesti dane i noći na tim tenkovima. Pa nešto ne ide. Pa rješiti kako i zašto. Ako nešto ne radi rješavati zašto ne radi, a ako radi rješavati kako to radi. Bilo je dosta problema sa administracijom, ekonomijom, šefovima željnim karijere, grebatorima i svim ostalim. I napravili smo ga. Znamo kako. Primjer. U prvoj seriji tenka dolazilo je do trešenja kupole po pravcu. Kupola se vrti, ali i trese. Taj svo detalj, uzroke i načine rješavanja rješavali skoro godinu dana. Jedna jednačina, a stotinu nepoznatih. I onda kad se problem rješi budeš sav sretan, ali i malo pametniji. Nauči se nešto. Sada, kad je problem rješen, lako je reći, pa problem je bio samo u gustini .... (tehnološka tajna moje bivše firme, koja iako više ne postoji, o kojoj nikada neću ništa napisati)...Pa to je lako rješiti rekao bi neko. Jesta lako kad neko to rješi. Imali smo određene probleme u sistemu, a nismo mogli naći uzroke. I nakon nekog vremena rješavanja vidimo da transformatori koji stoje jedan blizu drugog unose međusobnu "smetnju". I okreneš transformator za 90 stepeni i rješiš problem. Da se polja ne presjecaju. Ali do toga je trebalo doći.

Sad kad neko dođe na tenk da radi nešto teško bi bilo i ispričati sve priče o problemima koje smo imali.

Sjećam se problema magnetootpornika u žiroskopima. Stala serija. U ĐĐ stoje tenkovi, ali ne mogu proći kontrolu. Ne mogu otići u jedinice.

Gdje je kvar. Koja je firma kriva. Ona firma koja je kriva platiće svim kooperantima zastoje i kašnjenje u isporuci i platiće za rad tehničkih timova iz drugih firmi koje su rješavale zastoj. Cifre se svakim sekundom povećavaju. I sad neko treba da prizna da je kriv i da njegova firma plati sve zastoje. A onda nastaje drugi problem. Jedan od vodećih stručnjaka iz ĐĐ, Ante, i vodeći stručnjak iz Teleoptika Zemun, Haso, cimeri sa Vojne akademije u Zagrebu. Ista klasa, isti smjer. Rješavaju isti problem, ali neće jedan protiv drugoga. Tu već nastaju problemi druge vrste. Nisu tehnički. Malo nas to zna. A neka će od te dvije firme imati ogromne gubitke. I onda mora da neko prelomi.
I onda Bartol prelama problem. Jačina magneta na obrtnom dijelu žiroskopa. Nedovoljno da uradi dovoljnu promjenu otpora na magnetootporniku. A u stvari problem je bio u promjeni načina balansiranja žiroskopskih motora.

Itd, itd.

I kako to sad ispričati novim generacijama i novim stručnjacima. Koliko je različitih tipova problema trebalo rješiti da se rješi ovaj problem. A ovakvih je bilo na stotine. I nakon rješavanja svakog problema nešto se nauči i bude se makar malo pametniji. Puno toga se ne uči ni u jednoj škloi.

I tako, problem po problem, rješenje po rješenje. I ....  još malo do penzije.

Pozdrav

Vlado

[galeb]

.... Koliko je različitih tipova problema trebalo rješiti da se rješi ovaj problem. A ovakvih je bilo na stotine. I nakon rješavanja svakog problema nešto se nauči i bude se makar malo pametniji. Puno toga se ne uči ni u jednoj škloi.

I tako, problem po problem, rješenje po rješenje. ......
Pozdrav

Vlado

  Nadam se, da ćeš još problema i/ili dešavanja u toku razvoja i proizvodnje M84 napisati, kako ovo gore. Užitak je ovo čitati, hvala.

[Vladimir Ivanović]

Događaji. Zanimljivi, manje ili više.

Negdje 1985 ili 1986, ljetno doba, pola firme na godišnjem odmoru, dođe mi poziv iz ĐĐ. Problemi sa ugradnjom davača brzine po pravcu. Na onome snimku koji sam postavio prije neki dan možete ga vidjeti. Ono je verzija sa zupčanikom sa 15 zuba na izlaznom zupčaniku. Napregnuti par zupčanika zbog izbjegavanja mrtvog hoda. Ima još nekoliko verzija ovoga davača. Sa 22 zuba, sa većim prečnikom izlaznog zupčanika i verzija koja se drugačije ugrađuje u tenk.

Davač je montiran na kupolu i spojen je (uzubljen) na unutrašnji nepokretni dio ležaja kupole. Tako kad se kupola vrti ovaj davač daje podatke o brzini kupole.  Može i da se vrti šasija, a da stoji kupola. Npr, kad vozač skreće u režimu stabilizacija. Tad se šasija vrti, a kupola prividno stoji. Odnosno uređaj mjeri razliku ugaonih brzina šasije tenka i kupole. Ko ima šeme, to je signal označen kao lambda  g.

Pošto je prečnik ležaja kupole 2.11 metara, a ima dozvoljenu grešku u ovalnosti 5 mm, jajolikost, moralo se pravilno uzubiti ovaj davač da u čitavom krugu kupole ima dobar spoj dva zupčanika, dobro uzubljenje, a da na drugoj strani zupčanika ne dođe do krivljenja osovine izlaznog zupčanika, ili da se ne pojedu zubi zupčanika.

I mi smo zbog ovih problema morali promijeniti način ugradnje ovoga davača, a i tvrdoću zuba izlaznog zupčanika. Promijeniti način kaljenja.

I mene zovnu iz ĐĐ zbog ovih problema da to rješim. Nikad nisam išao sam na put, obično sam išao sa nekim majstorom ili sa nekim ko mi može pomoći. Ali bilo je ljeto, nigdje žive duše, godišnji, a trebam ići. I odem do šefa. P.puk-a. Kažem mu da mi treba neko. A on mašinac. Čisti. Nedavno prešao u naš sektor iz mašinske obrade. I potraži on nekoga da ide sa mnom, ali opet ni u njegovom bivšem sektoru sve na godišnjem. I uspije da nađe šefa mašinke obrade. Jedan genijalan mašinski inžinjer.  I ubijedi ga da ide sa mnom. A ovaj kad je čuo da bi mogao ići malo u ĐĐ, ko žaba u vodu. Mašinac ko mašinac, što bi mi nekad govorili u Čajevcu. Odmah krenuo.

I odemo mi tamo da to rješimo. I ja njega predstavim ekipi u ĐĐ kao mog vozača. Tako ovi tamo i prihvate. I on sa mnom na liniju kupole. I tamo problem oko dubine uzubljenja, podešavanje odstojanja, tvrdoče čelika i slični, strogo mašinski, problemi. I onda moj "vozač" nacrta na brzinu nekoliko rješenja za ovaj problem. A ovi u ĐĐ ne mogu da vjeruju kakve mi imamo vozače u Čajevcu. Objašnjava on njima evolventu uzubljenja, module i druge stvari i nacrta sistem kako treba da se taj davač ugradi. Kako da se napravi mjerenje dvije osi vrtnje i da se postave podloške za potrebno ostojanje. A ovi u ĐĐ u šoku. A ja se sitno smiuljim. Pravim se blesav. Kao takvi su nam svi vozači.

Mislim da onima tamo nikad nije bilo jasno o kome se radilo.

Pozdrav

Vlado

[S.PALESTINAC]

Vladina priča je dosta zanimljiva, u to vreme elektroopremom kupole se kao tehnolog bavila Višnja a mašinski deo je vodio Fiki. Bili su dobri u svom poslu mislim da se ne bih složili sa pričom ili nisu bili prisutni.
Kada bi okupili našu ekipu i pored 20 godina pauze sve bi funcionisalo bez problema.

[Vladimir Ivanović]

Fikret Kozličić nije tada bio tu. Ni Višnja. Bio je kolektivni godišnji.

Slažem se da su bili vrhunski stručnjaci.

Mislim da bi tako bilo i sa mojom ekipom. Kad bi se okupili. Neki su u međuvremenu doktorirali. Nekoliko ih je umrlo. Proko Kovačević je jedan od bitnih koji je umro. Baš je bio radio projekat za remont tenkova T72 u Iraku. Za iračku verziju tenka.

Pozdrav

Vlado

[duje]

Slika iz knjige "Oklep na slovenskem" I.Kočevarja

[duje]

Slika iz knjige "Oklep na slovenskem" I.Kočevarja

[duje]

Slika iz knjige "Oklep na slovenskem" I.Kočevarja

(Thermal Fire Control System)

[duje]

Slika iz knjige "Oklep na slovenskem" I.Kočevarja

[Vladimir Ivanović]

Duje, ovo su različite vrsta tenkova. Sa pasivnom noćnom spravom, najvjerojatnije druge generacije,  i sa termalnom noćnom spravom. Razlika u cijeni sitnica. Oko 100.000 dolara. Tolika je cijena termalne nišanske sprave.

Dovoljan je podatak da Rusi i Ukrajinci uvoze termo sprave iz Francuske. Od Tompsona ili Sažema.

MI smo napravili sa firmom Huges termo spravu za M84, ali država e raspala, pa od toga ništa nije bilo.

Pozdrav

Vlado

[dexy]

Koliko se sećam rusi su počeli licencnu proizvodnju Thalesove termovizije Catherine-FC  2010. godine. Navodno, plan je bio da se kroz licencnu proizvodnju osvoji tehnologija i na osnovu toga razvije sledeća generacija termovizija u Rusiji. Ne znam koliko su daleko odmakli sa tim planom.

[galeb]

Vlado, da u DD nisu znali, da "vozač" nije vozač nego stručnjak mašinstva ?? I još evolventu ozubljenja je tumačio...

  Usput, ja kad čitam ovakve stručne stvari i kad pomislim, šta se sve znalo i moglo u SFRJ, kakve smo stručnjake imali.....dodje mi tuga i nostalgija. Kad pomislim, koliko je toga propalo i koliko imamo vlastite proizvodnje danas, mada tu i tamo ima nekih firmi dosta uspešnih ali generalna situacija nije baš za uzor. A pod pravim uslovima, mogli bi i drugi posle Nemačke biti (mislim na SFRJ), da malo karikiram. Mašinski sam inženjer, pa možda sam i zato više osetljiv na ovakva razmišljanja.

[Vladimir Ivanović]

Po zadnjim informacijama, od juče, skoro svi tenkovi M84 u Kuvajtu su u Petnaestoj brigadi. Četiri komada su u tenkovskoj školi u Džahri.

Na zadnjoj paradi na kojoj je tenk M84 učestvovao u Kuvajtu, jednom od njih je otkazao motor tačno ispred Emira Al Sabaha. Nakon toga tenkovi M84 više ne učestvuju na paradama. Namjera kuvajtske vojske je da ih se rješi nekako. Rashod ili poklon nekoj prijateljskoj zemlji. Nemaju planova za remont ili modernizaciju/modifikaciju. Tenkovi se više ne koriste.

Dakle, priča o remontu, modifikaciji, modernizaciji je završena.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pozdrav

Vlado