Mislim, da ovaj novinski članak treba stajati i ovdje, jer su mnogi koji pišu na ovom Forumu bili, ili su još sada vezani za ovaj lipi grad.
11.12.2011
"Slobodna Dalmacija"
http://www.slobodnadalmacija.hr/ POZNATI RADIJSKI VODITELJ JADRAN MARINKOVIĆ PRISJEĆA SE NAJDRAŽIH GRADSKIH MJESTA
Jadran Marinković : Ne mogu više na Rivu, ubi me pogled na ova višala!Gdje bi “savjest grada Splita”, kako popularno zovu
Jadrana Marinkovića, legendu podmarjanskog radijskog novinarstva, mogli naći ako ne uz sumištane iz svog Velog-Malog mista. S tim čovjekom teško na miru možete proći preko Rive, ovaj ga zove sa šentade, ovaj maše iz dućana, gospođa s pasom šalje mu pozdrav, uvik mu netko ima nešto reći, koju besidu, informaciju.
Zatekli smo ga s bivšim gradonačelnikom Splita
Ivicom Škarićem, u tri minute dok smo ih slušali, prošlo se sve aktualno, i Hajduk, i splitska vlast, izbori, novo državno vodstvo, i to ne samo puke informacije, već razne procjene, crne i bile točke...
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ali pustimo mi Hajduk i sve ostalo, idemo mi na njemu omiljena mista, pa ako se “bili” u to uvuku, dobro nam došli. I počujte sad ovo, umjesto bujice riječi Jadran nam je odmah priznao kako se našao u gabuli. A našao se u njoj jer čoviku kojem je najdraže misto cili Split nije lako izvući neka tri, četiri najmilija. Ali što je, tu je, nije imao druge.
Tia ić u mornare - Bome san se dobro mora zamislit. Najdraža mista? A toliko ih ima. Toliko smo mi toga kroz mladost prošli. Iz Zadra i Šibenika sam doša u Split, pa me stari jednom uputija kod
Ede Pezzija jer mu je triba mali koji bi mu pomoga nešto malo oko sporta. A ja san zapravo tija ić u pomorce, učija san za taj posal. I znaš kako ti je to, pomorci i svi koji se drže mora nekada su se skupljali u Klubu pomoraca. I vidiš ti to, ma jel’ žalosno da takvog kluba u našem gradu više nema? I da nema Kluba za novinare? Pa jel’ to tužno?
E da se vratin na temu, tu bi mi igrali na karte, marendavali, feštali, pričali. Sve su to bili mladi momci. Eto prvog mista – priča Jadran.
A onda ih je počeo nabrajati, evo ovim redom, Boljatova pizzerija di se igrala japaneža, pa “Crni mačak” s najboljim crnim rižotom na svitu. Tu, u tom kultnom lokalu na Blatinama s ekipom tehničara, momaka s razglasa, družija se nakon poljudskih spektakala. Eto vidite da se od Hajduka opet ne možemo maknit, a ne možemo jer je Jadran na Poljudu izvještavao za vrijeme utakmica. I ono para šta bi zaradio on i ekipa s razglasa ostavili bi u “Mačka”. A kako se nekada puno bolje živilo, to je bilo dovoljno, kada bi se sve skupilo, za rižot i botilju vina.
- Znači Riva. Stari “Bobis” na Rivi. Vi’š, ma ja ti sad više i ne volim toliko dolazit na nju iz dva razloga. Prvo šta me odere skupi parking. Nekoliko sati i ode lipa mala svotica. Ma jel’ to grijota da Split nema neku ogromnu garažu? I drugo, ne volim Rivu ovakvu gledat. Ubi me pogled na ova višala. Ne mogu ja to. Prije san tu stalno dolazija, zna se red. U “Bobisa” bi se pred utakmicu skupila ekipa, onda na Poljud, a onda, Bože moj, na iće i piće – počela je teći priča s čovjekom koji ka dite i nije baš bio tako pričljiv. Ali dođe to s vremenom, ništa što treba izaći vani ne može ostati unutra.
Kod ‘Ineske’ E pa tako mi dođosmo i do Sućidra. A onda su se u priču upleli jedan bivši kafić “Ineska”, na kantunu kraj one još uvijek žive slastičarne “Hajduk”. Osam četvornih metara prostora i autoriteti od pera -
Kulušić,
Maršić,
Franceschi - znalci od gradskog života, pa igrači baluna iz tadašnje treće splitske lige koja je tu i slavila i ronjala kako bi se situacija okrićala.
Onda je tu na Sućidru bio i “Bobis” di su radile Lidija i Jadra, pa se skupljala postava onih mrga sa Sućidra, a među njima i naš Jadran. Sve su to bili kršni momci koji su slovili kao pravi barufanti, a zapravo ne bi ni mrava zgazili. Ali izgledali su tako.
- Jednom smo se spustili doli do plesnjaka na Rivi, a tamo
Ivica naš
Bubalo, s bratom
Jokon sam mu kuvan i pečen, i kad nas je vidija, kaže on onim šta su trgali karte: Ove ne puštaj, oni rade nered. E koji je to bija uncut, naš dobri Ive, koji je to mozak, vizionar. I kad san se ja malo novinarski otkrija koju godinu kasnije, kad san već počeja na radiju, opet mi na plesnjak i evo ti njega i onih šta rižu karte. I kaže im on: Ove puštaj bez karte, ti ulaze slobodno. Zajebant od čovika.
Lipo se tad zabavljalo, zavrtilo bi se tad puno rundi, moglo se. Danas se to raspalo, nema se para, posli dva kruga, uvik jedan otpadne, posli četiri, ekipa se rastaje. Nije to ka prije. E, evo još jedno misto, preko puta ZAP-a su bili neki “Dalmini” prostori. I na tom šanku je bija naš đir,
Tonči Bonači,
Branko Ljubić,
Boris Dedić,
Jure Bilodžerić,
Arsen Košta, uvik se tu vodila priča. Ali, eto, vidiš, nekako to s vrimenom sve nestane, ljudi odu na svoje strane – kaže Jadran.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uz zvukove Miše Kovača I nije na tome stalo. Doša je onda restoran “Boban” i njegov stari džuboks i Mišo Kovač koji se izliza od pustog preslušavanja. Pa Plac i opet nezaobilazni “bili”, pa plesnjaci kakvih u ovom gradu fali, i fali. I toliko je to glupo jer ima i onih koji su punim plućima živjeli u tim zlatnim godinama, pa im je žao da ih više nema makar na jednu noć.
E bile su takve noći u “O’Hare” sa dobrim duhom Slobom, ali što ćeš ti to kada su živjele utorkom, a Jadranu je u sridu ujutro ona najranija moguća šihta, dizanje u zoru. E, a jare i pare zajedno ne idu. Onda smo se opet vratili na to kako gradu fali Klub pomoraca jer ih pod Marjanom ima sigurno pet tisuća i nekako bi lipo bilo, kaže naš sugovornik, da makar imaju svoj prostor u koji bi on rado uša. A zašto? Zato što mu je bez obzira na novinarstvo more u krvi, što preko emisija, što preko ribarenja koje mu nije hobi, nego ljubav.
I onda nam je naglasio još jednu lokaciju. Možda i najdražu.
- Malo misto Sreser na Pelješcu. Odakle mi je žena. A lipo se kaže da odakle ti je žena, odatle si i sam. Ako nisam tu, onda sam tamo. Ma vidiš ti, bogati, koliko se toga nakupilo, a dala si mi za mislit kad san triba napravit izbor. Bome – kaže Jadran Marinković.
Tanja Šimundić Bendić
Snimio: Vojko BAŠIĆ / cropix
