Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 062
|
|
« on: January 03, 2009, 09:43:50 pm » |
|
Program razvoja aviona J10 zvanično je započet sredinom osamdesetih godina, a odnosio se na razvoj lovca visokih performansi, za ostvarivanje premoći u vazduhu. Namera je bila da se stvori avion koji će parirati, tada, avionima F-16 i MiG-29. Kako bilo, završetak Hladnog rata i izmena taktičko-tehničkih zahteva koji su se stavljali pred konstruktore, uslovili su da projekat za cilj dobije razvoj višenamenskog lovca, sposobnog da vodi borbu protiv ciljeva u vazduhu i na zemlji.
Zahtevi su izmenjeni delom iz finansijskih razloga, ali većim delom je refleksija transformacija uloge kineskog RV, sa striktno odbrambenog na balansirano RV koje može da dejtvuje kako u defanzivnim tako i u ofanzivnim operacijama.
Lovac J-10 objedinjuje najviše domete kineske domaće industrije u 20. veku: kompozitne materijale, „fly-by-wire“, napredna avionika... U avion su uključena i neka dostignuća izraelskih i ruskih avio inžinjera (softver sa izraelskog Lavija i ruski motor AL-31F)
J-10 je prvi uspešan let izveo 22. marta 1998. godine. Nakon pet godina letnih testiranja, letelica ulazi u naoružanje 10. marta 2003. godine dopremanjem 6 aviona u 13. opitni puk gde je nastavljeno testiranje pred uvodjenje u naoružanje kineskog RV. početkom 2004. godine testovi su završeni i letelica je dobila dozvolu za uvodjenje u naoružanje. Prva operativna jedinica naoružana lovcima J-10 bio je 44. vazduhoplovni divizion iz 132. lovačkog puka koji bazira na aerodromu Luliang u provinciji Juanan.
Prva serija aviona (80 do 100 letelica) isporučena je izmedju 2004. i 2006. godine. Medju isporučenim avionima nalazili su se i jednosede i dvosede varijante. Procena je da će kinesko RV i mornaričko vazduhoplovstvo trebovati oko 300 aviona J-10 (S). Pakistan, Iran i Tajland su takodje izrazili veliko interesovanje za nabavku ovih aviona.
Celokupan program razvoja aviona J-10 dugo je bio obavijen velom tajni. Kineski državni mediji objavili su postojanje aviona novembra 2006. godine, skoro 2 godine po uvodjenju u naoružanje. Uprkos velikom publicitetu koji je avion uživao u kineskim medijima, ni jedan zvaničan podatak o performansama i mogućnostima aviona nikada nije dospeo u javnost. Ostali su državna tajna.
Projekat
Uporedo sa primenom naprednih tehnologija, u razvoju aviona J-10 iskorišćena su već dokazana tehnološka rešenja, kako bi se smanjili troškovi konstruisanja i proizvodnje. Na primer, konstrukcija delta krila sa kanarima je iskorišćena na temelju saznanja dobijenih pri razvijanju lovca J-9, dok je upravljanje letom preuzeto sa izraelskog projekta aviona "Lavi". Motor je uzet sa već proverenih konstrukcija aviona Su-27, Su-30 i Su-33.
Institut 611 je započeo studiju "delta krila sa kanarima" kao platforme još krajem šezdesetih godina. Sposobnosti kratkog uzletanja i brzog penjanja lovaca vidjena je kao glavna prednost u nekom mogućem sukobu sa Sovjetima. Kao suprotnost konfiguraciji sa kormilima visine do tada ugradjivanih na repu aviona, konfiguracija delta krila sa kanarima zamenjuje kormila visine kanarima ispred delta krila. Kada se letelica penje, umesto potiska repa letelice na dole, primenom kanara se otklanja nos aviona na gore, što dovodi letelicu na veću visinu leta. Time letelica dobija bolju kontrolu penjanja sa kontrolnim površinama manjih dimenzija, što rezultira manjom masom i bržom reakcijom letelice.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] J-10 u letu
Konfiguracija delta krila sa kanarima je sama po sebi aerodinamički nestabilna, tako da zahteva visok stepen agilnosti, naročito pri letu nadzvučnim brzinama. Ovakavnačin letenja zahteva sofisticirani sistem upravljanja letenjem, odnosno sistem "fly-by-wire", kako bi pružila stabilnost i podešavala otklone kormila, a sve u cilju dobrih letnih karakteristika leta. J-10 koristi četvorokanalni digitalni sistem, razvijen u Institutu 611, a na osnovu softvera prvobitno razvijenog za potrebe izraelskog "Lavija". Sistem je testiran na letelici J-8IIACT, koja je ujedno služila i za demonstraciju sistema.
Pilot je smešten u kokpitu, koji se nalazi iznad uvodnika vazduha, a ispred kanara. Poklopac kabine je dvodelni i omogućava pilotu pregled situacije u svim pravcima. Ugradjene digitalne konstrole leta pružaju sigurnost pilotu i letelici da ne udju u potencijalno opasne manevre u toku leta. Tako je pilotu omogućeno da se u potpunosti skoncentriše na izvršenje zadatka.
Avion je pogonjen jednim motorom snage 122,5 kN, sa napajanjem gorivom iz rezervoara kapaciteta 4 500 kg. Sistem za dobavu goriva je digitalizovan, kako bi se poboljšala iskoristljivost ukrcanog goriva. Borbeni radijus letelice kreće se do 600 km, ali se dodavanjem sistema za dopunjavanjem gorivom u vazduhu može produžiti na preko 1 000 km.
Avionika
Kod aviona J-10 primenjena su znatna poboljšanja u avionici, što je tradicionalno slaba tačka svih kineskih aviona. Ugradjen je domaći impulsni Doplerov radar, sposoban da istovremeno prati 10 ciljeva i da napadne 2, odnosno 4 cilja (u zavisnosti od podvešenog oružja). Verovatno baziran na ruskoj ili izraelskoj tehnologiji, radar je na nivou Zapadnih radara sa početka devedesetih godina. Alternativno, J-10 se može opremiti sa više modela radara za upravljanje vatrom, ruske izraelske ili evropske proizvodnje, u zavisnosti od ponude na tržištu.
Kokpit je u velikoj meri sličan kokpitima modernih zapadnih aviona, sa kontrolama tipa HOTAS (“Hands On Throttle And Stick”), koje omogućuju upravljanje oružnim sistemima bez pomeranja ruku sa komandi leta. Kolorni i dva monohromatska LCD displeja pružaju pilotu sve podatke o letu i stanju oružnih sistema. Omogućena je i upotreba nišanskog sistema na kacigi pilota, domaće proizvodnje, koja daje pilotu mogužnost brzog reagovanja u borbi protiv protivničkih letelica.
Pogon
Kao pogonski motor za letelicu je u početku planiran domaći turbomlazni motor WP-15, ali je razvoj motora otkazan. Umesto njega, J-10 je pogonjen ruskim turbofenskim motorom AL-31F snage 76,2 kN (122,55 kN sa dopunskim sagorevanjem). Motor AL-31F je razvijen za potrebe aviona Su-27, SU-30MK, Su-33 i Su-34. Verzija koju koristi J-10 je nešto modifikovana i nosi oznaku AL-31FN. Modifikacije su izvršene radi lakše ugradnje u trup aviona. Odredjene izmene izvršene su i na samom avionu (konstrukcija trupa i uvodnik vazduha). Trenutno se razmatra mogućnost licencne proizvodnje motora u Kini.
J-10 Naoružanje
Fiksno naoružanje i piloni
Fiksno naoružanje sastoji se iz dvocevnog topa kalibra 23 mm, modela Type 23-3 i nalazi se na desnoj strani letelice, ispred prednje noge stajnog trapa. Top teži 50,5 kg i ima brzinu paljbe od oko 3 000 do 3 400 metaka u minuti.
Na letelici je ugradjeno 11 podvesnih tačaka: po tri potkrilne i 5 podtrupnih. Centralna podtrupna i po jedna unutrašnja potkrilna tačka imaju mogućnost podvešavanja dopunskih rezervoara za gorivo (800 + 2 x 1 700 l goriva). Dve prednje podtrupne tačke (ispod uvodnika vazduha) mogu se koristiti za podvešavanje različitih sistema za nišanjenje i navigaciju, u uslovima izvršenja zadataka noću i složenih meteoroloških uslova.
Misije vazduh-vazduh
Za misije presretanja i ostvarivanje nadmoći u vazduhu, J-10 se može naoružati spektrom raketa vazduh-vazduh kratkog i srednjeg dometa, te dopunskim rezervoarima goriva.
Tipična konfiguracija naoružanja letelice: 4 x PL-11 / PL-12 MRAAM + 2 x PL-8 SRAAM + 1 x 800 l goriva 2 x PL-11 / PL-12 MRAAM + 2 x PL-8 SRAAM + 2 x 1 600 l + 1 x 800 l goriva
Misije napada na ciljeve na zemlji
Za potrebe klasične misije napada ciljeva na zemlji, J-10 se naoružava sa do 8 bombi maase od po 250 kg, uz 2 dopunska rezervoara za gorivo i dve rakete PL-8/9. Iako je razvijen dispenzer koji može da nosi do 6 bombi od po 250 kg, sistema LDGP za lovca J-8B i lovca-bombardera JH-7, još uvek nije primećeno da je isti ugradjivan na J-10.
Tipična konfiguracija naoružanja za misije napada na ciljeve na zemlji: 2 x PL-8 SRAAM + 6 x 250kg LDGP bombi + 2 x 1 600 l + 1 x 800 l goriva 2 x PL-8 SRAAM + 2 x 500kg LGB + 2 x 1 600 l + 1 x 800 l goriva + sistem laserskog nišanjenja.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Dvoseda verzija J-10S
J-10 u operativnim jedinicama:
Jedinica Puk Serijski broj Lokacija Broj Vojna oblast Avio baza za testiranja i obuku 60X8X Avio baza Cangzhou, Hebei J-10 x 6 Beijing 2. vazduhoplovna divizija 5. lovački puk 10X3X Avio baza Guilin, Guangxi ? Guangzhou 3. vazduhoplovna divizija 7. lovački puk 10X4X ? J-10, J-10S 44. vazduhoplovna divizija 132. lovački puk 50X5X Avio baza Luliang, Yunnan J-10, J-10S
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Avioni J-10 iz sastava 132. lovačkog puka
Hronologija projekta
Rane osamdesete - Tadašnji kineski lider Deng Ksjaoping najavio je da će Kina utrošiti 500 miliona RMB (Renminbi) za razvoj lovca nove generacije.
1982. – Predstavnici GŠ kineskih OS, kineskog vazduhoplovstva, Mornaričke avijacije i Ministarstva aeronautike sastali su se u Beiđingu kako bi usaglasili koncept aviona i postavili taktičko-tehničke zahteve.
Januar 1984. – Kinesko vazduhoplovstvo prilagodilo je pojedine stavke iz taktičko-tehničkih zahteva. Ministarstvo aeronautike primilo je tri predloga dizajna aviona, radove vazduhoplovnih instituta iz Šenjanga, Ksiana i Čengdua.
Maj 1984. – Nakon uporedjivanja predloženih projekata, Ministarstvo aeronautike odlučilo se za predlog „Instituta 611“ iz Čengdua.
1986. – Lovački avion nove generacije J-10 postaje državni projekt broj 1.
1987. – Kina usvaja neke tehnologije sa otkazanog izraelskog projekta aviona „Lavi“. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Izraelski Lavi
1990. – Projekt J-10 vraća se korak unazad zbog nemogućnosti Kine da obezbedi krucijalnu tehnološku pomoć sa Zapada usled embarga koji su joj, nakon dogadjaja 1989. godine, uvele SAD i Evropska unija. Kina nije mogla sam da razvije i proizvede potreban motor.
1993. – Čengdu je izradio prvu metalnu maketu aviona, u prirodnoj veličini. testiranja u aerodiinamičkom tunelu ukazala su na potencijalne probleme pri letu na malim brzinama i na nedovoljne performanse pri letu podzvučnim brzinama. Dodati su izmene u taktičko-tehničkim zahtevima, u smislu da avion bude sposoban za dejstva po ciljevima na zemlji.
Sredina devedesetih – Rusija se uključuje u projekat, ustupajući Kini motor Ljuljka-Saturn AL-31F
1996. – Prvi prototip, označen sa „1001“, poleteo po prvi put. Dizajn nije bio u potpunosti uspešan.
22.03.1998. – Nakon petnaestomesečnog zakašnjenja poleteo je modifikovani drugi prototip, sa oznakom „1003“. Iste godine letelica i zvanično dobija oznaku J-10.
1999. – Čengdu za potrebe letnih testova izradio 7 prototipova. Prvih pet pogonjeno je domaćim motorom WS-10, dok su zadnjih dva pogonjena ruskim AL-31F.
Decembar 1999. - Dva prototipa prebazirana u Janliang na dalja ispitivanja.
2000. – U Čengduu zvanično započeo razvoj na dvosedoj varijanti aviona, označene sa J-10S.
2001. – Kina naručila 54 specijalno konfigurisanih motora AL-31F iz Rusije kako bi ih ugradila u prvu seriju aviona. Motori su isporučeni u periodu izmedju 2002. i 2004. godine.
Leto 2002. – Nakon dve godine testiranja u Janliangu, prototipovi J-10 prebazirani u avio bazu Dingksin, kako bi se testiralo oružje i oružni sistemi.
28.06.2002. – Prvi let aviona nulte serije.
10.03.2003. – J-10 i zvanično ušao u operativu kineskog RV. Šest aviona J-10 isporučeno u Centar za letna testiranja i obuku u Cangzou.
Leto 2003. – J-10 izveo prvu uspešnu simulaciju dopunjavanja gorivom u letu
26.12.2003. – Dvosedi avion J-10S poleteo po prvi put.
Decembar 2003. – Prvo uspešno lansiranje rakete vazduh-vazduh
Početak 2004. – Dobijanje sertifikata označilo je kraj 18-ogodišnjeg programa razvoja aviona J-10
Avgust 2004. – Formirana prva jedinica naoružana avionima J-10 – 44. vazduhoplovni divizion
2005. – Dvoseda školsko-borbena variijanta, J-10S, dobila sertifikat
Jul 2005. – Kina naručuje dodatnih 100 modifikovanih motora AL-31FN.
Novembar 2006. – Kineski državni mediji objavili da je lovac J-10 operativan.
Oktobar 2008. – Kineski državni mediji najavljuju učešće J-10 na „2008 Zhuhai Air Show“
TT karakteristike [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Posada: 1 (osnovna), 2 (školska verzija) Dužina: 16,5 m Raspon krila: 11,3 m Visina: 6 m Površina krila: 45,5 m² Masa prazne letelice: 9 730 kg Korisni teret: 4 500 kg Maksimalna poletna masa: 24 650 kg Pogonska grupa: 1× Ljuljka-Saturn AL-31FN turbofan Potisak: 79,43 kN Potisak (uz dopunsko sagorevanje): 125,5 kN
Performanse: Maksimalna brzina: 2 Maha g-limiti: +9/-3 g Akcioni radijus: 550km+ Maksimalni dolet: 2 540 km
Naoružanje: Topovi: 1 x 23 mm Podvesne tačke: 11 (6 potkrilnih i 5 podtrupnih) Rakete: v-v: PL-8, PL-11, PL-12, R-73, R-77 v-z: YJ-9, YJ-9K, nevodjena raketna zrna 90mm bombe: laserski vodjene bombe, bombe-jedrilice (LS-6) i nevodjene bombe
|