Ukoliko su ti brodovi i dalje perspektivni za HRM, zašto se ne razmišlja o savremenijim zamenskim motorima?
Rekao bih čak, pošto je u bivšem Škorpiku bila i radionica za remont motora, da je moguće, od bede sa šoldima, čak staviti neke od preostalih M-503. ukoliko je takvih ostalo negde, a u međuvremenu skupljati novce za pravu zamenu na M-504/M-520, ili slične sa većim resursom. Moguće je da bi zamena na druge, zapadne motore, vukla i zamenu reduktora, što dalje otežava situaciju.
Mislim da ne treba ponavljati koja je taktička zamisao ovih brodova, koncept je postavila JRM, a HRM ga baštini dan danas, jednostavno jer je za dugu i obilno razvedenu obalu kakvu ima RH i više nego zadovoljavajući, a samim tim je i motorizacija bila i projektirana, zašto su korišteni sovjetski/ruski motori pri projektiranju je osim cijene i još ponečega činjenica koja se i danas baštini, klasa Kralj je direktni izvadak iz klase Končar.
Remotorizacija nije ne izvediva, ali je ekonomski ne isplativa jer je obiman zahvat koji ne uključuje samo zamjenu motora (kao kad u Yugo 45 ubaciš mašinu iz Z-101), a s druge strane ti brodovi danas imaju 25 godina, a pri kraju zahvata bili bi blizu 30 što ukazuje na činjenicu prije spomenutu da se za 80 % cijene može izgraditi novi brod, a ovi bi imali cca 30.
Usprkos trenutnoj krizi RH još uvijek ima kapacitete da sama može izgraditi brodove u ovakvom tipu klase, e sad ostaje kao i uvijek pitanje krznenih životinjica...
Kao što sam ranije napisao, eventualna remotorizacija ovih topovnjača neminovno uključuje zamjenu praktički cijelog pogonskog postrojenja brodova.
Zamjenski MTU motori su znatno teži i gabaritniji za usporedivu snagu, cca 30-40%, što u skučenom prostoru strojarnice bitno otežava njihovu ugradnju. Tu je nužna i nabava posebnih ZF reduktora koji M504B-2 nema jer kod M504B-2 specijalni reduktor integriran u motor. Novi ZF reduktor s nižim položajem izlaznog vratila povlači za sobom i novi kut nagiba (novih) osovinskih vodova koji bi trebali biti s propelerima promjenjivog uspona krila (CPP KaMeWa) uz nove statvene cijevi i skrok nosače-ležajeve.
Nadalje, tu su i novi listovi kormila, novi razni cjevovodi motornih sustava, vodovi ispušnih plinova, ventilacijski sustav strojarnice, novi pult nadzora i upravljanja motorima u strojarnici i na mostu;
Novi pomoćni motori na novim temeljima, dobar dio novog el. razvoda u strojarnici i td i td.
Zbog znatno teže zamjenske propulzije pomaklo bi se težište brodova prema krmi te bi se morao ugrađivati kruti balast na pramcu. To bi dodatno prilično opteretilo i usporilo brod.
Procjenjeni trošak ovakve remotorizacije se približava cijeni novog OOB-a.
MTU su vrlo skupi motori, uz napomenu da ZF reduktor sa specijalnim namjenskim KaMeWa vratilom i CPP-om košta kao i (pre)skupi MTU ako ne i skuplje.
Sve u svemu, remotorizacija bi bila tehnološki riskantan, ne baš lagan i isplativ posao.
P.S. Starost brodova tu nije neki problem. Topovnjače s trupom od Nionikrala bez problema mogu imati životni vijek od 50 godina ako ne i više.