MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 62 007
|
|
« on: January 14, 2012, 04:21:48 pm » |
|
U drugoj polovini 30-ih godina, u jugoslaviji je počelo konstruisanje novih borbenih aviona koji bi zamenili dotadašnje leteće relikvije koje je su se nalazile u sastavu VV ( Vazduhoplovstva Vojske). Tada se i javila ideja za jednim višenamenskim avionom, koji bi mogao da se koristi kao laki bombarder, jurišnik i izviđač, i, što je bilo najvažnije, mogao bi da se proizvodi u zemlji i time smanji njena zavisnost od stranih proizvođača. Na konkurs se javlja nekoliko firmi, a među njima i fabrika Rogožarski, sa svojim projektom označenim kao R-313.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Glavni konstruktor firme Rogožarski, inžinjer Sima Milutinović, je konstruisao lep i neobičan avion dvomotorac, srednjekrilac za to vreme. Trup je bio elipsastog oblika sa dugačkom i prostranom kabinom za dvočlanu posadu. Pilot je sedeo u prednjem delu trupa ispred krila, dok se izviđač/strelac nalazio na izdignutom sedištu iza njega. Oba letača su, zahvaljujući svojoj poziciji, imala odličnu preglednost iz letelice. Ispod njih se nalazio prostor za bombe, koji je imao vratašca. Trup se završavao dvostrukim vertikalnim repnim površinama elipsastog oblika. Sam trup je bio napravljen od dva sloja šper ploča , između kojih se nalazio još jedan sloj ploča napravljenih od lipovog drveta. Krila aviona su takođe bila drvene konstrukcije, ali prekrivena platnom. Ceo avion je bio premazan sa nekoliko slojeva laka, kako bi se prototip zaštitio od atmosferskih uticaja. Na krilima su se nalazile i motorske gondole, sa čehoslovačkim motorima Walter Sagitta IIR, od kojih je svaki imao po 500 KS. Osim motora, u gondolama se nalazio i poluuvlačeći stajni trap francuske firme Messier. Poluuvlačenje stajnog trapa je namerno odabrano, kako bi se trup letelice zaštitio od nepotrebnih oštećenja prilikom prinudnog sletanja. Rezervoarigoriva se nalazilo između krila u trupu. Naoružanje aviona se sastojalo od jednog topa Hispano Suiza HS-404 kalibra 20 mm sa 60 ( prema nekim izvorima 120) granata u nosu aviona i jednog mitraljeza Browning FN, kalibra 7,92 mm za odbranu zadnje polusfere. Maksimalna nosivost bombi je bila 450 kg. Na serijskim avionima je bilo planirano da se top HS-404 zameni sa topovima Oerlikon FF. Zanimljiv je podatak da kada je letelica bila naoružana topom, mogla je da nosi teret od 225 kg bombi. Bombe namenjene za njegovo naoružanje su bile tada standardne bombe tipa Stanković mase 106 kg. Kod izviđačke verzije su trebale da budu ugrađene kamere u delu za bombe i jednu radio stanicu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izrada prototipa je započela tokom 1938 godine i završena je krajem 1939. Letelica je prvi let imala, opet u zavisnosti od izvora, krajem iste, 11 januara ili 11 februara 1940 godine. U svakom slučaju performanse dostignute tokom prvog leta su oduševile pilote i opravdale sva očekivanja konstruktora. Maksimalna brzina pri zemlji je bila 376 km/h, dok je na visini od 4.000 metara bila čitavih 450 km/h. Avion je imao letne karakteristike lovca, a jedina zamerka se odnosila na pogonsku grupu, tako da je Milutinović uskoro počeo da redizajnira motorske gondole kako bi u njih ugradio jače motore. Prvi motori koji su razmatrani su bili Hispano Suiza 12Ycrs, ali je zbog pada francuske ta ideja napuštena. Posle toga se razmišljalo o ugradnji motora RR Merlin III ili Daimler-Benz DB-601, ali se na kraju i od toga odustalo zbog nemogućnosti nabavke ovih motora iz inostranstva. Pred sam početak Aprilskog rata, naručena je serija od 8 letelica, ali do izbijanja sukoba sa nemačkom i italijom ona nije bila ni započeta. Jedini primerak je prebačen iz Zemuna u Mostar a zatim na aerodrom Grab kod Trebinja, odakle je njime pokušan prelet za grčku. Letelica se po poletanju ruši, zbog preopterećenja. Letelica ipak nije bila teže oštećena, te je nemci prebacuju u Zemun, a kasnije je predaju ZNDH. Avion je popravljen u fabrici aviona Ikarus, ali se na svom probnom letu, 19. maja 1942 godine, ruši zbog sabotaže koju su na njemu izveli radnici fabrike.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
tip: laki bombarder/jurišnik/izviđač dvosed motor: dva redna, obrnuta V-12, vazduhom hlađena Walter Sagitta IIR, svaki sa 500 KS dužina: 11 m razmah: 13 m površina krila: 26,4 m2 težina: 2.950 kg prazan, 4.270 kg normalna poletna brzina: 460 km/h maksimalna brzina penjanja: 500m/min plafon leta: 8.000 m dolet: 1.000 km naoružanje: 1x20 mm Hispano Suiza HS-404 sa 60 granata, 1x7,92 mm Browning FN i do 450 kg bombi
|