Opet o simulatoru.
--------------------------------------------------------------
Ovo je simulator na kome će se obučavati srpski tenkistiMarko Tašković 11.02.2018.
Rad na simulatoru tenka M-84, najnovijem zajedničkom projektu Vojnotehničkog instituta i IMP - Računarskih sistema, ulazi u završnu fazu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Šta će simulator značiti za osposobljenost naših tenkista, koliko će para uštedeti, ali i kako praktično radi prvi su imali prilike da se upoznaju reporteri “Blica”. Na simulatoru je funkcija vozača u potpunosti završena, a preostalo je da se usavrši borbeno odeljenje gde sede nišandžija i komandir tenka. Ipak, taj hendikep, fotoreporter “Blica” koji je sedeo za nišanom je neutralisao iz mesta, bolje reći, ko iz topa. Meta u obliku neprijateljskog guseničara na jednom od tri monitora komandira raspršila se iz prvog pokušaja.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
- Bravo, mnogo njih je probalo, ali malo njih je uspelo iz prve da pogodi cilj - dobio je odmah pohvale bivši tenkista, a sadašnji fotoreporter.
Četiri godine rada [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ovaj trenažer za obuku posade tenka (TOPOT) već skoro četiri godine nastaje u prostoriji od svega dvadesetak kvadrata Instituta “Mihajlo Pupin”. Sa realnim guseničarom poistovećuju ga iskusni i daroviti inženjeri. Odmah do vrata pruža se kabina gde sedi vozač tenka, na sredini sobe je umreženi kompjuter sa tri monitora za kojim je komandir ili instruktor vežbe i konačno, do prozora je smešten borbeni deo sa opremom nišandžije. Svi ti delovi su naravno kompjuterski povezani u jednu celinu - tenk.
- Sledeća meta nam je hamer - dao je novi zadatak inženjer Bojan Šmidling u ulozi komandira.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na ekranu je jednim hicem nestala kuća, a drugim, nekoliko sekundi kasnije, i američko vojno vozilo.
- Promenio sam na punjaču topa potkalibarsku u kumulativnu granatu, ali nisam to uradio i na sistemu za upravljanje vatrom. Zato sam prvo pogodio kuću. Čim sam to ispravio pogodio sam cilj - pokazao je zavidno znanje nišandžija zarobljen u telu fotoreportera.
Šest brzina i rikverc [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pošto je kolega pogodio sve ciljeve, bio je red i na novinara, u ovom slučaju pre svega civilnog vojnika sa petnaestogodišnjom vozačkom dozvolom B kategorije, da iskaže svoje umeće.
- Uđite slobodno, slično je kao kad vozite automobil - otvorio je
“komandir” zeleni poklopac kabine u kojoj se naziralo samo sedište.
- Pritisnite srednju pedalu, da biste odblokirali kočnicu. Ne vidite je. Evo, upaliću vam svetlo u kabini - bio je predusretljiv Šmidling, kao instruktor vožnje na prvom času u auto-školi. I zaista, pod svetiljkom jasno su se nazirale auto-komande na podu: i kočnica i kvačilo i gas. Bio je i menjač tu, sa svih šest brzina i rikvercom. Jedino je falio volan.
- Kada hoćete da skrenete desno povucite desnu ručicu, kad hoćete da skrenete levo - povucite levu. Samo sad pritisnite gas - bile su instuktorske reči prosvetljenja. Sve je izgledalo toliko jednostavno da tenk može da se vozi, maltene, bez gledanja. Naročito kad vozač ima više od 190 centimetara i kad shvati da treba dobrano da se pogrbi ne bi li video kuda ide kroz otvor upola manji od retrovizora na kolima.
- Ne možete napred, morate u rikverc da biste izbegli zid. Morate sad da smanjujete jednu po jednu brzinu da biste stigli do rikverca. Sad pritisnite gas. Kad vam se upali crveno svetlo to znači da postoji opasnost od prepreke - nabrojao nam je Šmidling praktično sve greške, ispostavilo se, još zelenog vozača tenka.
Impresivan utisakIpak, utisak posle ovog iskustva bio je impresivan. Grafički prikaz puteva, livada, brda i dolina pred gusenicama tenka, realniji je nego na najsavremenijim igricama. Koristeći matematičke modele i softver virtuelne realnosti, naši inženjeri posadu simulatora tenka mogu da stave u različite vremenske uslove: noć, magla, kiša... Moguće je menjati raspored meta, kojom će se brzinom kretati...
Simulator će se brzo isplatiti- Uradili smo oko pola posla na simulatoru, za nastavak radova čekamo novac od Vojnotehničkog instituta. Iako simulator, u zavisnosti od konfiguracije, može da košta skoro koliko i sam tenk, isplatiće se već za nekoliko meseci eksploatacije, jer su ogromne uštede u gorivu i municiji, kao i u indirektnim troškovima logistike i habanja originalnog sredstva. Primera radi, tenk za sat vremena može da potroši više od 200 litara goriva, a granata košta najmanje 500 evra, da ne pominjemo ostale troškove. Treba istaći da smisao simulatora ipak nije samo ušteda već i kvalitetna početna obuka posade tenka i redovni trening iskusnih posada. U veoma bliskoj budućnosti, te posade će sadejstvovati u borbi ili će učestvovati u borbama na različitim stranama u virtuelnom svetu - objašnjava Siniša Marinković, zamenik direktora IMP - Računarski sistemi.
Izvor:
www.blic.rs