Graničaru, imam podatak da si od generala JNA Vukašina Vilotića dobio 7 dana nagradnoga, jer si "zarobio" na granici 14 rumunja, 2 albanca i 1 srbina iz Beograda u pokušaju ilegalnog prelaska SFRJ granice....
De objasni malo detalje oko zarobljavanja.
Vladimire - 16.
Nema tu neke filozofije.
JNA je koristila policijsku taktiku prilikom „zarobljavanja“ ilegalnih prelaznika koji su pokušavali pobjeći iz Jugoslavije u Austriju.
Mi pripadnici graničnih jedinica JNA tj. graničari smo imali tu veliku prednost nad tim ilegalnim prelaznicima.
Nas je tu postavila država, država nas je opremila i naoružala, naučila na koji način da kontroliramo granični pojas, dala nam je ovlasti u obavljanju tih zadataka.
E sad ilegalni prelaznici su znali da kad pokušavaju preći ilegalno granicu da je to zakonom zabranjeno, znali su da Jugoslavensku granicu čuva vojska.
Nisu znali gdje se mi točno nalazimo, nisu znali gdje se točno nalazi granična linija Jugoslavije i Austrije, nisu znali gdje je naj bolje preći granicu.
Tu je bila naša prednost.
Samo pojava pripadnika JNA u uniformi i sa naoružanjem bi ponekad bilo dovoljno da nekoga zaustaviš i privedeš i karaulu zbog ulaska u 100 metarski granični pojas.
Pravilo JNA je bilo da se nikome ne dozvoli ilegalno prelaženje državne granice te da to sprječavamo i uz upotrebu vatrenog oružja.
Naravno tražilo se je postupnost u postupanju prema osobama koji pokušavaju ilegalno prijeći državnu granicu.
Ukoliko je to bilo moguće.
Početak JNA postupanja bi bilo zaustavljanje svake osobe u 100 metarskom graničnom pojasu iz zaklona u našem slučaju vireći iza stabla sa uperenom puškom u nepoznatu osobu.
Tako nas je učio komandir karaule „Ceršak“ zastavnik I klase Spasković Radoje.
Zatim utvrđivanje da li ta osoba posjeduje osobne isprave i dozvolu za kretanje 100 metarskim graničnim pojasom.
Pogledajte kako izgleda ta dozvola za kretanje 100 metarskom graničnom pojasom koju izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova Slovenije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komandir karaule „Ceršak“ Spasković Radoje nam je uvijek napominjao da je to jedan od najopasniji trenutaka kad prilazimo nepoznatoj osobi te da moramo biti izuzetno oprezni jer da nikad ne znamo sa kim imamo posla te koje borilačke vještine ta osoba poznaje i koja oružja ima kod sebe.
Tražio je od vojnika koji imaju automatsku pušku M70B1, M70AB2 i snajper M76 da tada na pušku stave nož te tako prilaze toj nepoznatoj osobi.
Kad se utvrdi da nepoznata osoba nema dozvolu za kretanje 100 metarskim graničnim pojasom svaka osoba se privodi u karaulu.
Prije se pretrese a po potrebi i veže sredstvima za vezivanje tj. lisicama.
To je ono naj jednostavnije kazano i naj bezbolnije.
Ponekad se situacija da iskomplicirati.
Kod mene na karauli „Ceršak“ u klasi prije mene, u mojoj klasi nitko od vojnika nije nikoga ranio ni ubio u pokušaju ilegalnog prelaska državne granice.
Nije se desilo ni da je netko od ilegalnih prelaznika pokušao napasti vojnika graničara kako na zasjedi tako i u patroli.
Ja sam osobno u dvije situacije pucao u zrak da bi spriječio ilegalno prelaženje državne granice ostalo je prošlo uz prijetnju vatrenim oružjem.
Ponavljam sama pojava vojnika naoružanoga i sa uperenom puškom ostavlja takav dojam na ilegalne prelaznike da je u većini slučajeva to dovoljno, ako i zapucaš u zrak nema toga junaka koji bi nešto više pokušao.
Mada je meni i vojniku Cvetkoviću koji je iz Srbije iz mjesta Požarevac jednom uspjela pobjeći jedna osoba koja je bila plaćena od ilegalnih prelaznika da ih prevede preko državne granice kod zasjednog mjesta „Rupa“.
Pošto sam ja bio vođa patrole rekao sam mu da otrči za njim i da ga zaustavi ali nakon nekoliko rafala nije ga uspio pogoditi pobjegao je u austriju.
Pravilo JNA je bilo ako ima više osoba koje pokušavaju priječi državnu granicu i ako prilikom zaustavljanja (primjer) jedna osoba se zaustavi a druga bježi, mi smo dužni tu osobu koja je stala, da je osiguramo da ona ne pobjegne a kad okolnosti dozvole da poslije pokušamo spriječimo i drugu osobu koja je pobjegla da prijeđe ilegalno državnu granicu.
Sutra ujutro je došla kontrola iz graničnog odsjeka Maribor da bi izvidila situaciju, otkuda su došli ilegalni prelaznici, gdje je bio vođa zasjede, gdje je bio njegov pomoćnik, u kome je smjeru pobjegla osoba koja ih je prevodila preko granice, u kome je smjeru pucao vojnik graničar Cvetković, je li bilo ozlijeđenih, gdje su čahure padale itd..
Pravilo JNA je osobu koju ne možeš zaustaviti u ilegalnom prelasku državne granice nakon upozorenja, naredbe, prijetnje vatrenim oružjem, pucnjem u zrak, tada dolazi zadnja mogućnost ranjavanje po mogućnosti u nogu a naj zadnja i naj gora situacija je da ga ubiješ.
Evo da iskoristim priliku da javno pozdravim moga prvoga „zarobljenika“ koga sam uhvatio u 100 metarskom graničnom pojasu na zasjednom mjestu „Rupa“ koju su kontrolirali graničari sa karaule „Ceršak“.
Radi se o Srbinu koji se zove: Marinko Jovanović rođ. 2.10.1957. god. mjestu Žagubica, općina Žagubica, Srbija.
Tom je prilikom kod sebe imao: ličnu kartu, vozačku dozvolu, pasoš, foto-aparat, novčanik, 1050 šilinga, 10150 dinara.