Već je pomenut vatromet oko ponoći 26.09. Tokom vatrometa, pošalje me Šljivo da pretrčim pistu široku barem 50 metara pod vatrom minobacača i streljačkog naoružanja i pošaljem jedan DJČ, baš komandira Vjeke Vukojevića da traži i sa BP 30 u Štinjanu uništi minobacač. Ima dva radio uređaja, dva mornara kurira, a on šalje najstarijeg oficira posle sebe kao kurira?! Izvršio sam to, poslao DJČ i gledao kako minobacač sada gađa DJČ, srećom nije pogodio. Sretno pretrčao nazad u zgradu komande, jedna mina zveknula 20-ak metara od mene ali čuo sam joj zvižduk pa zalegao, samo me istumbala po pisti.
E, 27.09. ujutro Šljivo pošalje mene sa BMT (mala barkasa, bez naoružanja, dugačka oko 9 metara), Miler Zoranom i još jednim mornarom da na rtu Krišto tražimo i uništimo top PA 20/III koji je tu bio postavljen. Kako sa BMT da uništim top, pitao sam ga. Pa uništi posadu topa, odgovorio je lakonski. U redu, krenuo sam na zadatak i u Zonki ukrcao pk Anastasovskog sa DTM koji je tamo bio vezan, kao pojačanje.
Zamislite, mala BMT sa 3-4 automatske puške ide da uništi trocevni top 20mm?! Još jedan od njegovih bisera...
Na izlazu iz luke Pula more je bilo 4-5, jedva smo izašli 50 - ak metara. Videlo se mesto gde je top bio, ali je već bio uklonjen. Srećom, inače vam verovatno ne bih ovo pisao večeras. Jedva smo okrenuli barkasu i vratili se.
U Boki, u jednom od razgovora kažem Šljivi da je dva puta pokušao da me ubije, navedem mu ta dva događaja. Samo je ćutao, ništa mi nije odgovorio. A i šta bi mi rekao?
Čitam sve ovo danas ponovo i setih se nečega. Možda smo komentarisali nas dva na PP, ne znam. Vojnik Zoran Miler iz Beograda ( deda mu je Nemac i nosi majčino prezime Müller) , je vozio onaj brodić Katarina-Pula-Katarina, kojim su oficiri prevoženi na posao i sa posla. Zoran je posle vašeg povlačenja iz Pule,bio sa nama "brodolomcima" u četi i spavaonici , poslednja zgrada uz ogradu ka Đenovićima.
Elem, dok je vozio onaj brodić na Katarini te jeseni 1991. dva puta sam ga zamolio da neke šiptare preveze ujutru kad ide prazan po oficire ispred pulske arene. Hteli su da dezertiraju sa Katarine, tražili način kako da se domognu Pule. Jedan je bio s mog broda, drugi iz čete na Katarini. Zoran i ja pričamo u oficirskoj kantini i slažemo se u tome da ovi, ako već hoće da beže, bolje i tako...barem da znamo ko nam je iz leđa...kad nam već nije jasno ko je to i zbog čega sa "druge" strane.
Još dva puta sam isto uradio u Dugoj uvali, ponovo još jedan šiptar s mog broda...Postavio sam mu "lopovske" da preskoči ogradu...bio sam sizni ....i preuzeo odgovornost na sebe. Tada je to bilo za vojni sud....a gledao sam prvo sebe i koga imam na brodu (gušter sa par meseci vojske) . A znaš kako je bilo.....šta zna obična vojska...