Dok Amerika nije gledala, Kina je izrasla u supersiluMilijana Milikšić 08.11.2021.
Pre dve decenije američka administracija brinula je zbog Kine, a tenzije su rasle. Kineski borbeni avion se 1. aprila 2001. sudario sa izviđačkim američkim avionom kod obale Kine, primoravajući Amerikance da prinudno slete na kinesku teritoriju.Kinezi su držali američku posadu u pritvoru 11 dana i pažljivo ispitali sofisticiranu letelicu EP-3 pre nego što su je vratili. Vašington je optužio kineskog pilota za nemarno letenje, ali je Peking zahtevao izvinjenje. Ovaj incident je ojačao stav administracije Džordža Buša da je Kina sledeći veliki protivnik Amerike. Ali, ujutro 11. septembra, ekstremisti Al Kaide oteli su četiri aviona i zabili ih u zgrade Svetskog trgovinskog centra u Njujorku i Pentagona u Virdžiniji. Američka pažnja se naglo premestila na
“rat protiv terora”.Američke trupe razmeštene su u Avganistanu i Bliskom istoku a izazov koji je predstavljala Kina stavljen je u stranu na sledeće dve decenije, piše “NBC njuz”.
- Ovo je bio neverovatni geopolitički poklon Kini. SAD su veoma pogrešile što su se fokusirale na rat protiv terora, jer je stvarni izazov dolazio iz Kine – rekao je Kišore Mahbubani, bivši ambasador Singapura u Ujedinjenim nacijama.
Dok su SAD bile zauzete ratom protiv terorizma, ističe Mahbubani, Kina je bila zauzeta trgovinom – kineski BDP je skočio sa 1,2 biliona (američki trilion) dolara iz 2000. na preko 14,7 biliona 2020. Dok se Amerika borila protiv islamističkih militanata u Avganistanu, Iraku i drugde, kineska ekonomska i vojna moć je eksponencijalno rasla.
"Oni su radili, a mi smo usporili"Peking je izgradio svoj arsenal projektila, produžio svoj domašaj u Južnom kineskom moru izgradnjom veštačkih ostrva, krao intelektualnu svojinu u velikom obimu i bavio se predatorskim trgovinskim taktikama, kažu stručnjaci.
- Nakon napada 11. septembra Kina je brzo shvatila da će se strateški fokus Vašingtona pomeriti 5.000 kilometara dalje, dalje od Istočnokineskog mora, dalje od Tajvanskog moreuza pravo u Avganistan – naveo je Krejg Singlton iz Fondacije za odbranu demokratija
- To je bila prilika da u tišini razviju prinudne vojne sposobnosti koje su sve bile dizajnirane i namenjene širenju njene moći u Istočnoj Aziji – dodao je.
Džejms Luis, potpredsednik Centra za strateške i međunarodne studije, rekao je da napadi 11. septembra nisu izmenili ciljeve Kine, ali su stvorili šansu da zatvori jaz sa svojim rivalom kojem je pažnju odvratio
“rat protiv terora”.- Oni su sve vreme radili istu stvar, a mi smo usporili – dodao je.
Američki zvaničnici su tada pretpostavili, kako je istakao, da mogu staviti kineski problem u pozadinu dok donose demokratiju Iraku i Avganistanu. SAD su potrošile osam biliona na ratove u Avganistanu, Iraku i drugim frontovima u borbi protiv terorizma, prema izveštaju Univerziteta Braun. Taj novac se, ukazuje Luis, mogao potrošiti na istraživanja i razvoj, modernizovanje infrastrukture i izgradnju visokotehnološkog oružja.
Bušov potezNakon 11. septembra, Bušova administracija preokrenula je kurs sa Kinom kako bi dobila njenu podršku u Savetu bezbednosti UN za borbu protiv Al Kaide, ublažavajući pritisak na Peking u vezi ljudskih prava i pritiskajući Tajvan da odloži svoj referendum o nezavisnosti. Na zahtev Pekinga su SAD 2002. proglasile ujgursku organizaciju Islamski pokret Istočnog Turkmenistana za terorističku. Taj potez dao je Kini opravdanje da se obruši na muslimane na svojoj teritoriji, kažu stručnjaci.
Dok je Barak Obama ušao u Belu kuću 2009, zvaničnici su govorili o potrebi
“zaokreta” ka Aziji i fokusiranja na suprotstavljanje Kini. Ali, posrnuli ratni napori u Avganistanu i previranja na Bliskom istoku stalno su odvlačili pažnju Vašingtona od Kine. Teško je reći kako bi se stvari razvile da nije bilo napada 11. septembra. Neki eksperti navode da bi US možda usvojile svoje odbrambene i ekonomske strategije godinama ranije kako bi uzele uspon Kine u obzir.
- Bez 11. septembra, potencijalno bi imali brži pomak u američkoj strategiji prema Kini, u kompetitivnijem pravcu. U najmanju ruku, imali bi brži pomak u odbrambenoj strategiji SAD – ističe stručnjak za Aziju Evan Medeiros sa Univerziteta Džordžtaun.
"Stekli su prednost jer su SAD bile ometene"On je ukazao da politički i poslovni lideri SAD
“godinama nisu videli kineske ekonomske i trgovinske politike kao veliki problem”.- Mislim da je ljudima trebalo vremena da zaista prepoznaju prirodu ekonomskog izazova Kine, ali to nije imalo veze sa Irakom ili Avganistanom. Ipak svi i dalje zarađuju novac u Kini, zašto bi drmali čamac? – istakao je Medeiros.
Istraživač Orijana Skajlar Mastro sa Univerziteta Stenford kaže da 2001. niko u Vašingtonu nije potpuno shvatao da je Kina na
“fenomenalnoj putanji”.- Kina je tada bila samo delić svoje trenutne veličine, a Peking nije imao značajno pomorsko prisustvo u Zapadnom Pacifiku... Apsolutno je tačno daje Kina stekla prednost jer su SAD bile ometene. Ali nije da bi mi osvojili to takmičenje da se 11. septembar nije dogodio – ukazala je.
Kina je danas ubedljivo na vrhu agende u Vašingtonu, a i demokrate i republikanci se slažu o potrebi da budu
“oštri”. Američki predsednik Džo Bajden zadržao je tarife koje je njegov prethodnik Donald Tramp uveo Kini, a zakonodavci i korporacije zagovaraju mere promovisanja američke industrije mikročipova, investicije u istraživanje i čuvanje američkog tehnološkog sektora od industrijske špijunaže.
Da li je sada prekasno za mere?Neki stručnjaci ukazuju da je izgubljeno dragoceno vreme, da SAD nedostaju dugoročne strategije o suprotstavljanju Kini i da polarizovana politika zemlje preti da odvuče od ovog glavnog zadatka. Ali, takođe navode da SAD i dalje ostaju centar inovacija i da zemlja i dalje ima sredstva da se takmiči sa Kinom – i pobedi. “NBC njuz” podseća da je i Sovjetski savez sedamdesetih godina prošlog veka verovao da SAD klize na dole, te da i Kina sada često predstavlja Ameriku kao odlazeću silu u neizbežnom padu.
- Sovjeti su mislili da su SAD gotove. Ali 15 godina kasnije, ko stoji i dalje? – upitao je Luis.
Izvor:
www.blic.rs