PALUBA

Njemački razarači “Z” klase

Sredinom tridesetih godina Njemačka se je odlučila da opet grad velike razarače. Prva klasa velikih razarača od Z-1 do Z-16, bili bi izvrsni brodovi da su imali bolje plovne sposobnosti, te da nisu imali poteškoća sa svojim postrojenjima  visokotlačne mašinerije. Njihovo naoružanje od pet topova od 127mm, slićno izvedbi na američkim i francuskim vršnjacima, bilo je značajno, a njihovih osam torpednih cijevi učinilo bi ih strahovitim protivnikom odmah na početku rata da njemačka torpedo u toj etapi nisu bila tehnički promašaj. Zahvaljujući njemačkom usvajanju topova od 37mm, njihovo je protuavionsko naoružanje bilo  je bolje od britanskih suvremenika, ali bi se ipak i mnogo manji britanski brodovi s njima mogli sami borit pod istim okolnostima,  dok bi u teškoj situaciji dobili snažnu podršku. To je učinilo basmiselnim njemački pokušaj da se brojčano suprotstave superiornijoj kvaliteti, kao što se to pokazalo pri pojavi bojnog broda Warspite u drugoj bitki za Narvik dne 13.04.1940. godine.

Možda je najdjelotvornija upotreba ovih njemačkih razarača bila u ulozi brzih minopolagača 1939-1940, koji zadatak su izvršili brzo  is znatnim uspjehom. Ono malo razarača što je preživjelo bitku za Narvik, pretrpjelo je uobičajene preinake tokom rata, dobivši više lakih PA topova, tako da su često ostajali bez jednog od svojih topova od 127mm radi očuvanja stabiliteta.

Na žalost, uprkos činjenici da je ova klas razarača bila gotovo takvih dimenzija kao do tada lake krstarice, oni su se pokazali nepodesnima za tu svrhu, naročito u sjevernim vodama u kojima su proveli veći dio rata. Oni su dobar primjer  kako  pažnja  samo prema “kvalitetama broda” može nauditi dejstvovanju ratnog broda  kao sistema oružja.

Uprkos svojim dimenzijama njemački su razarači gotovo uvijek lošije prošli kad bi se sreli s krstaricama. Ni  Z-16 (Freidrich Eckholdt)  nije bio iznimka. Bio je u sastavu grupe razarača koja je trebala štititi Hippera i Lotwoza za vrijeme bitke u Barentsovom moru; bio je detašovan od tih velikih brodova  bez prave svrhe, dočim se jedan konvoj pod zaštitom manjih britanskih razarača branio hrabro i uspješno.
Neočekivano su se pojavila dva veća broda koje je bilo teško identificirati u sumornosti  sjevernog zimskog dana. Z-16 je pokušao da im se preibliži, pod predpostavkom da su njemački.  Tako je bio zasut granatama 152mm iz topova Sheffielda i Jamaice, koji su dohitali u pomoć konvoju.



-Istisnina: 2.239/3.165t
-Duljina: 121m
-Širina: 11,27m
-Gaz: 3,80m
-Pogon: dvoosovinske parne turbine, zupčasti prijenos, 70.000KS
-Brzina 38čv
-Oklop: nema
-Topovi: 5x127mm, 4x20mm PA,
-Torpedne cijevi: 8x532mm
-Porinut: 21.03.1937. Blohm&Voss, Hamburg

Iduća klasa njemačkih razarača (Z-17 do Z-22) bila je nešto izdužena radi poboljšanja plovne sposobnosti. Mnogo efikasniji u postizavanju te svrhe bio je kliperski pramac koji je nadomjestio okomitu pramčanu statvu na Z-20 i na još dva preostala broda te klase. To im je bila jedina stvarna razlika od njihovih prethodnika, budući da ništa nije bilo učinjeno da se poboljša učinkovitost mašinerije. Uprkos tome što je još prije rata bila osnovana posebna komisija da prouči zabrinjavajuću učestalost kvarova na kotlovima, nije se našao pravi odgovor, pa su tokom rata ti razarači morali biti veoma brižljivo “njegovani” od svojih strojara. Bila je rijetkost da su istovremeno  svi  kotlovi bili ispravni za pogon.

Većina njemačkih razarača bila je potopljena tokom rata; Z-20 (Karl Glaster) bio je jedan od rijetkih izuzetaka. Tri preživjela su bila preuzeta u francusku mornaricu, nekoliko jih je privremeno ušlo u britansku mornaricu, a Z-20 je, zajedno sa nekim sličnim brodovima,  završio u SSSR-u.

Većina od preostalih njemačkih razarača sagrađenih za vrijeme rata bila je opremljena topovima od 152mm umjesto onih od 127mm. Jedan od njih, tj. Z-28 bio je opremljen kao vođa flotile sa svega četri topa, zbog posebnih stambenih prostorija. Svi drugi su bili projektirani sa dvocijevnim topovima  u pramčanoj topovskoj kuli, a ostala tri topa u jednocijevnim  instalacijama na krmi, ali zbog zakašnjenja u isporuci  dvocijevnih kula većina tih brodova imala je isprva samo jedan jednocijevni top i na pramcu. Kad su topovske kule bile montirane, ustanovilo se da uopće ne zadovoljavaju; bile su preteške, pa je, naravno, koncentracija težine na pramcu smanjila plovnu sposobnost,  a prouzročila veća naprezanja broda. Komandanti njemačkih razarača odmah su negativno uspoređivali ovu gradnju s lakšim i prikladnijim britanskim dvocijevnim  postrojenjima. Uprkos pritužbama ta dvocijevna kula je ostala. Prvi od jednocijevnih topova na krmi bio je odstranjen tek  kad je došlo vrijeme da se brod olakša, da bi primio posebno protuavionsko oružje.

Bilo je očevidno da topovi od 150mm zaista nisu pogodni kao naoružanje razarača zbog prevelike težine i nespretnosti rukovanja njima na malom brodu, te zbog štetnog utjecaja na plovnu sposobnost i strukturalnu čvrstinu. Stoga nije iznenađujuće što su se poslednji njemački razarači, dovršeni prije predaje, vratili k topovima od 127mm, u prvobitno projektiranoj izvedbi jednocijevnih topovskih uređaja.

Ti se brodovi nisu mnogo izmjenili po svom izgledu ili projektu od svojih prethodnika. Bilo se započelo s nekim značajnijim izmjenama projekta, ali one nisu bile provedene; jedan je predviđao novu dvocijevnu  130mm univerzalnu topovsku kulu, od koje bi trebalo da budu tri. U gradnji se nalazio jedan eksperimentalni razarač (tjeran dizel motorima), a tu završnu klasu razarača  trebalo je početi  graditi u kombinaciji tog novog oružja i dizel pogona, te s veoma snažnim protuavionskim naoružanjem.



“Karl Galster”  (Z-20), broj na njegovom boku je broj flotile. On je bio jedini iz svoje klase koji je preživio rat, dok je preostalih pet bilo potopljeno kod Narvika.

-Istisnina: 2.411/3.415t
-Duljina: 124,96m
-Širina: 11,81m
-Gaz: 3,80m
-Pogon: dvoosovinske parne turbine, 70.000KS
-Brzina: 38čv
-Oklop: nema
-Topovi: 5x127mm, 4x37mm PA
-Torpedne cijevi: 8x532mm
-Porinut: 15.06.1938. AG Weser, Bremen         

Z-1 do Z-4  Typ34

-Leberecht Maas
-Georg Thiele
-Max Shultz
-Righard Beitzen

Type 34A (z-5 do Z-9)
-Paul Jakobi
-Theodor Riedel
-Hermann Shoemann
-Bruno Heineman
-Wolfgang Zenker

Type 34A (Z-10 do Z-14)

-Hans Lody
-Bern von Arnim
-Erich Giese
-Erich Koellner
-Friedrich Ihn

Type 34A Z-15 i Z-16

-Erich Steinbrinck
-Freidrich Eckholdt

Type 36  (Z-17 do Z-Z-19)

-Diether von Roeder
-Hans Ludemann
-Hermann Kunee

Type 36 (Z-20 do Z-22)

-Karl Galster
-Wilhelm Heidkamp
-Antom Schmitt

Type 36A  (Z-23 do Z-26)

Type 36A  (Z-27 do Z-30)

Type 36A (MOB)   (Z-31 do Z-34)

Type 36A (MOB)  (Z-37 do Z-39)

Type 36B (MOB)  (Z-35, Z-36 i Z-43)

Baš lepi brodovi!

Mala napomena: nije klasa "Z", jer su svi njemacki razaraci "Z" (Zerstoerer = njemacki za razarac). Znaci imamo klase Z 1, Z 17, Z 23 itd.

Znači, da bi trebalo promjenit naslov teme? Iz teksta se točno vidi koje klase tih razarača postoje. Predloži naslov, a uredništvo neka to uradi.

I još jedna napomena, brojevi na bokovima nemačkih razarača su označavali flotilu kojoj su ti brodovi pripadali.

.
To je napisano negdje na početku teme, ali nije loše naglasit, jer na prvi pogled ne izgleda logično, na boku mu broj xx, a njegov broj je xy

Moze kako je napisano "Tipovi", ali je onda bolje "iz 2.SR".

Nasukani Z2 posle druge bitke kod Narvika.

[attachment=1]