Sat otkucava, tenzije rastu - Kim nestrpljiv, Trampu se žuri, a treći samit mogao bi da bude poslednja šansascmp.com / M.A. 17.05.2019.
Iako je Pjongjang nedavno lansirao rakete, Vašington uglavnom smatra da se od samita u Hanoju ništa značajnije nije promenilo i da je pitanje vremena kada će se Pjongjang urazumiti i vratiti za pregovarački sto.Sjedinjene Države očigledno nisu svesne mogućnosti da severnokorejski lider Kim Džong Un odustane od procesa i da je bio ozbiljan kada je rekao da SAD imaju vremena do kraja godine da promene pristup.
Iako raketnim probama nije prekršena Kimova odluka o prestanku testiranja sistema za nuklearno odvraćanje u aprilu 2018, oni svedoče o ponovnoj uznemirenosti u Pjongjangu, koji je nestrpljiv i ima ambivalentan stav kada je u pitanju sposobnost američkog predsednika Donalda Trampa da ispuni obećanje. Severna Koreja odbija svaki kontakt sa američkom administracijom, pa čak i organizacijama u SAD, koje deluju izvan zvaničnih pregovora i posredovanja. Prva posledica preispitivanja u Pjongjangu jeste reorganizacija pregovaračkog tima. Moćna Služba Ujedinjenog fronta očigledno je pala u drugi plan u korist ministarstva spoljnih poslova.
Ministarstvo, za razliku od Službe, predstavlja nivo koji ne učestvuje u procesu odlučivanja, tako da to možda i nije promena nabolje, ocenjuje "South China Morning Post". I vojska je isključena iz pregovora, a njihova kontinuirana podrška procesu nipošto nije zagarantovana. Na isti način, retorički napadi zamenice Ministarstra spoljnih polova Čou Son Huj na američkog državnog sekretara Majka Pompea i savetnika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona, ne doprinose smirivanju situacije i sprečavaju Trampa da marginalizuje bilo koga od njih.
Pompeo i Bolton su na suprotnim stranama u borbi koja se odvija u američkoj administraciji kada je u pitanju politika prema Severnoj Koreji. Iako duboko sumnja u Kimovu posvećenost denuklearizaciji, Pompeo je pragmatičniji. S druge strane, Bolton je protiv ugađanja Pjongjangu i nastaviće da sabotira proces.
Za to vreme, posle prošlogodišnje loše žetve, oko 10,9 miliona ljudi izloženo je opasnosti od nestašice hrane. Nedostaje oko 1,4 miliona tona žitarica i Severna Koreja jedva uspeva da zadovolji polovinu minimalnih potreba miliona ljudi, koji već sada trpe zbog neadekvatne ishrane. Svaki pokušaj pružanja pomoći ometaju sankcije, koje sprečavaju transfer novca, nabavku i isporuku hrane.
Neizvesno je da li će Seul napraviti prvi korak. Unilateralna odluka da pruži neophodnu humanitarnu pomoć i delimično otvori turističku zonu Mont Kumgang mogla bi da bude propusnica za povratak na pregovarački sto južnokorejskog predsednika Mun Džae Ina, ali pitanje je da li je Mun spreman da se suprotstavi Vašingtonu.
Jedini tračak nade je odustajanje od Boltonove sveobuhvatne definicije denuklearizacije, koja se odnosi na civilne i vojne nuklearne programe, rakete srednjeg dometa sa interkontinentalnim balističkim projektilima, hemijsko i biološko oružje i 3.000 severnokorejskih nuklearnih naučnika i inženjera. Radna definicija denuklearizacije u ovom trenutku pokriva proizvodnju i skladištenje nuklearnog materijala i oružja.
Na političkom i ekonomskom planu situacija u vezi sa onim što se nudi i šta treba ispuniti ipak je jasnija. Tramp u najmanju ruku želi brzo postizanje sporazuma koji će se uklopiti u njegov plan za reizbor kod kuće, ali je spreman da razmotri sporije ispunjavanje zahteva. Možda bi čak mogli da se dogovore o kontrolisanom nadzoru civilne nuklearne sile i lansiranja severnokorejskih satelita. Takav plan bi značio treći samit ove godine. Ova poslednja prilika zahtevala bi ozbiljne pripreme na obe strane.
Ipak ostaje najveći problem: garancija bezbednosti za Severnu Koreju.SAD smatraju da Severna Koreja možda neće insistirati na povlačenju američke vojske sa juga, zanemarujući činjenicu da je decenijama tražila upravo to. Ukoliko bi Amerika prekinula s takvom neprijateljskom politikom, demonstrirala bi posvećenost povlačenju snaga sa poluostrva na najbolji mogući način.
Nezamislivo je da ovo neće biti tema budućeg sastanka, čak i ako bi Pjongjang na kraju dozvolio Vašingtonu da odustajanje od ispunjenja tog zahteva plati određenim ustupcima.
Na samitu Kima i Trampa u Hanoju Vašington je predložio osnivanje fonda za infrastrukture, u kome SAD ne bi učestvovale, ali bi među finansijerima bila Južna Koreja, koja može da doprinese sa deset milijardi dolara iz svog specijalnog fonda za ujedinjenje, i Japan, koji bi obezbedio sličan iznos u vidu zakasnelih reparacija za uništavanje tokom kolonizacije. Da li će Tokio pristati na to, potpuno je neizvesno.
Izvor:
www.blic.rs