Vekovi pod velovima misterijaPredeo Galič vrvi od još neistraženih tajni stare srpske i drugih civilizacijaPogled sa Galiča prema Rudniku i vrhu Ostrvica, foto: M. Bošnjak [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Meštani izoravaju artefakte iz paleolita. Navrh (!) strmog visa Ovčica, 50 grobova i masivnih kamenih nadgrobnih ploča nepoznate civilizacije. Na groblju Tovarnica, spomenici glagoljaški, ili…? Galič – mesto prve srpske štamparije!
Visoravan Galič, u ataru sela Beršići kod Gornjeg Milanovca, i visovi oko nje, su „obećana zemlja“ za arheologe, naročito paleologe, pa istraživače srednjeg veka. Vrve od tajni davnog življenja nepoznatih civilizacija sve do srpske, jer tu nisu vršena istraživanja. Da li će ikad biti, zavisi od (bes)parice i raspoloživog kadra nadležnih institucija.
Sa Galiča se, za bistrih dana bez izmaglice, vide daleki horizonti: strše vrhovi Goča, Golije, Čemernog, Medvednika, Avale, Kosmaja, Bukulje… Bliži Rudnik, Ostrvica, Suvobor, Rajac, Vujan, Ovčar, Kablar, kao da se mogu dohvatiti. Ta strateška prednost odredila je, da ovaj predeo, u prohujalim stolećima još zamotanim u neprozirne velove istorije i misterije, bude izuzetno važno stanište civilizacija od kamenog doba nadalje. Ali, kojih sve?
„Muzejčići“ u kućamaGaličevci odvajkada u njivama izoravaju, u šumama nalaze rukotvorine, oružje i alatke iz starijeg kamenog doba i kasnijih istorijskih epoha. Neki slučajni nalazači artefakata iz praistorije, libe se da ih javno pokažu, neki ne.
– Ovu kamenu sekiru od belog krečnjaka, našli smo probijajući put kroz šumu Uglješicu, ispod nekadašnjeg starog grada Galiča. Slična, ali od crnog kremena iz tog doba, nađena je pod vrhom Kamenita. I tako redom. Dokazi su to življenja pračoveka na ovom tlu. Šta li još kriju Uglješica, Kajinovac, Brekinja, dolina Jelenjača, Stolice i drugi predeli? Pradavne rukotvorine, ali i ljudske kosti, često su nalaženi na Beloj zemlji. Neki je zovu Belo groblje, jer je bilo groblje, neznano čije, sa spomenicima od belog kamena. Nažalost, davno su razneti. Prastari alati nalaženi su u zapuštenim malim rudnicima, kojih u ovom kraju ima više – objašnjavaju stari žitelji Galiča i slikar Radojko Solujić, rodom odavde.
Karbonskom analizom „C-14“ utvrđeno je, da oštrica sekirice na našoj slici pripada starijem kamenom dobu, što bi moglo značiti i za mnoge druge nađene artefakte. To je, nažalost, jedino stručno istraživanje ovog arheološki potencijalno bogatog terena…
Sekira iz paleolita, nađena u šumi Uglješici, foto: M. Bošnjak [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na nekad mnogoljudnom, sada vrlo retko naseljenom Galiču, u travu i šibljake zarastaju kuće, u kojima niko ne živi. Manje je takozvanih vakantnih kuća, koje su vlasnici napustili odselivši se. Više je onih, koje su zakatančene jer su im poslednji domaćini umrli na svom, rodnom pragu. Mnoge, sada prazne kuće, bile su „muzejčići“ paleolita, neolita i kasnijih epoha. Gde su sad razasuti svi ti dragoceni nalazi? Može se ustanoviti i analizirati ih.
Groblje – navrh „piramide“!Višestoletna zagonetka je vis Ovčica, oštar kao piramida. Mukotrpno se penje i odozgo silazi. I otud tajna: koja je (pra)davna civilizacija navrh nje ostavila tragove svog postojanja: 50 pravougaonih kamenih ploča, nadgrobnih spomenika, postavljanih horizontalno, bez ijednog uklesanog epitafa, simbola, iole mogućeg traga porekla…
Prohujale civilizacije, naročito hrišćanske – Rimljani, Vizantinci, srednjovekovni Srbi, Mađari, narodi drugih vera od Turaka nadalje – u ovom su kraju uklesavali svoje tragove na spomenicima. Ali, na pločama navrh Ovčice nema još odgovora na pitanje: čija je to velika nekropola bez epitafa? Da ne bude zabune: ploče nisu od zuba vremena popadale, nego su geometrijski postavljane u ravan.
– Naši preci su mnogo znali o značaju Galiča, pripovedali s kolena na koleno. Ali, ni oni nisu znali: koji narod je navrh Ovčice sahranjivan i kada? Da bar ima ikakvih natpisa na tih 50 dugih i širokih ploča…? Pre tri decenije su, kod misterioznog groblja, kopane jame za bandere. I gde nema ploča, nađen je grob, ljudske kosti, ali ne i predmeti u grobu po kojima bi se naslutilo kojoj civilizaciji pripadaju. Da ih mi Galičevci iskopavamo, nipošto! Em je svetogrđe, em nismo ovlašćeni za to – pričaju meštani zaseoka Mihajlovići pod Ovčicom, i naši vodiči na Ovčicu: pomenuti Solujić i meštanin Galiča Slobodan Mihajlović.
I podbrežje Ovčice, prirodne strme „akropole“ čiji zaravnjeni vrh je čudna nekropola, prizor je kao iz nestvarnog sveta. Tuda divlja rečica Glogovac, nastaje od 30 brzih potoka. Njegovo korito je zapanjujuće kamenito, kao popločano nekad davno i namerno, a nije, valjda. Nizvodno, hiroviti Glogovac stabla izvaljuje. „Strategija“ lokaliteta i stalnost vode su, bez sumnje, opredelili nama još nepoznate davne žitelje da se oko Ovčice nastanjuju. Ali, zašto da se baš navrh nje sahranjuju, a ne u podnožju, na nekom ravnom lokalitetu…?!
Do Ovčice su Lastve, konfiguracijski sličan vis, na kom nema grobova ni drugih tragova življenja davnih civilizacija. Sa Ovčice, u vedrim delovima najsunčanijeg dana, puca vidik do Avale. Zašto ističemo ovo „u vedrim delovima…“?
Jer, i za vreme našeg obilaska Ovčice i nekropole na njoj, beše lep sunčan dan. Nije prošlo dugo, kako smo sa vodičima Mihajlovićem i Solujićem razgrtali mahovinu sa ploča debelih oko pedalj, a dan postade – olovno siv! Iz vida najpre nestaše nedaleki Kablar i Ovčar, pa susedna brda.
– I to je jedna od neobičnosti Ovčice. Na njoj se, često i začas, magla stvori niotkud, iznenada. Još kao deci, taj vis nam je bio privlačan, imali smo prema njemu strahopoštovanje po pričama starih – svedoče citirani Mihajlović, Solujić i ljudi iz zaseoka Mihajlovići.
Nakon silaska sa zagonetnog visa, zaseok Mihajloviće i sve obližnje predele zatekli smo – osunčane, kao i pre pentranja na vis. Odozdo, vrh Ovčice se kroz maglu ni ne nazire…!
Nenadane magle i Ovčica tako se spajaju u jedno. U neprozirni veo istorijske tajne, koju taj vis krije stolećima. Dokle?
U Dubrovačkom i arhivu bivše Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti (sad HAZU) u Zagrebu, postoje i – dokumenti o Galiču iz ranog srednjeg veka! Svedoci važnosti Galiča…!
Srednjovekovna srpska štamparija!– Galič je bio sedište Crnogorske župe, tu se nalazila
Mrkšina crkva, u kojoj je 1552. godine radila štamparija – zapisao je za života mr Mihailo Kale Milovanović, poznati istraživač Rudničko-takovskog kraja. – Zvala se Crnogorska, jer su žitelji mahom doseljeni iz Crne Gore, bežeći pred Turcima.
Niko nije osporio ni postojanje srpskog grada Galiča u ranom srednjem veku, obnovljenog na ruševinama prastarog utvrđenja. Srpski grad su oko 1100. razrušili i spalili Vizantinci. I drugi spisi, srpsku štampariju „lociraju“ na Galiču: uz rečicu Peralo, lekoviti izvor Mlačac i Mrkšinu crkvu, čiji temelji se jedva razaznaju. Iz brda Kremen vire bedemi. Ostaci predstraže starog srpskog grada? Zaraslih kamenih ostataka građevina ima i oko Kuršumovog i Ćosovog vrela, Maminog bunara, izvora Svinjčine, reka Dičine, Drenovice…
"Priča" UglješiceJedno od grobalja, ono na Uglješici „čuva“ sećanje: neki Turčin je ubio Srbina, tokom gladne godine, za – zdelu brašna. Srbi se osvete, ubivši tog Turčina ligurama (dečje sanke). Na kraju, Turci i Srbi reše – da ih oba sahrane na Uglješici, jednog pored drugog!
Milorad Bošnjakizvor