Telegram kanal "Военный Осведомитель" (https://t.me/milinfolive) napravio je do sada dva kratka intervjua, jedan sa vazduhoplovnim stručnjakom i drugi sa bivšim pilotom o "problemima u radu" ruskih Vazduhoplovno-kosmičnih snaga tok trajanja SVO ili ti rata u Ukrajini. Prenosim ovde oba a ako bude još istih na istu temu ovde ćemo ih slagati.Da li je vazdušna prevlast dostižna? Jasno je da je reč o vazdušnoj nadmoći tokom SVO. Na papiru, ruske oružane snage su do nje - i to preko cele teritorije Ukrajine - stigle krajem februara pretprošle godine, odnosno nekoliko dana nakon početka neprijateljstava.
Šta je u stvarnosti? U stvarnosti, avaj, nije sve tako ružičasto. Naše vazdušno-kosmičke snage (VKS) nastavljaju da gube letelice, više puta uništavane (prema našem Ministarstvu odbrane), „pobunjeničke snage Ukrajine“ nastavljaju sa udarima po Krimu, a ukrajinski dronovi i rakete leteli su ne samo u Moskvu, već i do privolškog Engelsa. Odnosno, nema vazdušne prevlasti ne samo nad Ukrajinom, već i na našem nebu.
Šta je razlog za ovu situaciju? Na kraju krajeva, VKS Rusije imaju ne samo ogromnu kvantitativnu, već i kvalitativnu superiornost u pogledu taktičke avijacije, a naši sistemi PVO imaju (zasluženo) visok ugled.
Razloge za to treba tražiti u slabosti RTO (radiotehničke podrške) VKS i PVO. Na primer, avioni A-50, bez kojih je lovačka avijacija slepa, izgrađeni su u količini od trideset jedinica, od kojih je prema indirektnim procenama, samo oko trećina borbeno spremna. Najnoviji A-100 "Premijer" za koji je ministar odbrane Šojgu obećao da će ući u službu 2020. godine, nikada se nije pojavio u vojsci. Imamo dva savremena radio-izviđačka aviona Tu-214R. I ne čujete ništa o njihovoj upotrebi tokom SVO.
Isto se može reći i za izviđačke bespilotne letelice. Testovi dalekometnog drona "Altius-RU" su prema Šojguovim rečima, završeni pre dve godine. Međutim podataka o njegovoj borbenoj upotrebi nema. Dostupne su bespilotne letelice "Orion", koje je razvila i proizvela grupa kompanija "Kronštat". Međutim, njih je užasno malo. Zašto je tako ostaje nejasno. Pogon za proizvodnju ovih mašina potrebnih vojsci izgrađen je pre dve godine. Međutim, ne izgleda da je proizvodnja zaista postala serijska.
Pretpostavimo da se svi navedeni izviđački sistemi i pojave u trupama, i to u dovoljnim količinama. Hoće li to rešiti problem sticanja nadmoći u vazduhu? Avaj, pa neće. Zato što nije dovoljno samo imati informaciju - ona se mora obraditi i „dovesti do krajnjeg korisnika“.
Takođe imamo problema sa sistemima za automatizovanu obradu i prenos informacija. Nasleđeno iz sovjetskih vremena. Začudo, ali pod planskom ekonomijom, ovi sistemi koriste više od stotinu različitih protokola za razmenu informacija. Jasno je da to uzrokuje probleme sa povezivanjem sistema i kompleksa koji „govore različite jezike“. A postoji i tradicionalna vojna nenaklonost svim ovim inovacijama i mudrostima. Često deluju po principu „čizme su pouzdanije u borbi“ (film „Samo starci idu u bitku“) i više vole „glasovno navođenje“ nego automatizovani prenos informacija. Da, preko tajne veze - ali ovo je i dalje arhaično.
Sve dok se naše vazduhoplovne snage suočavaju sa neprijateljem opremljenim „istom“ opremom, stvari su manje-više podnošljive. Da, zemlje NATO-a snabdevaju Ukrajince obaveštajnim informacijama, ali se one obrađuju i relativno sporo dospevaju do „izvršilaca“. Međutim, sve je više znakova da će Ukrajina dobiti avione F-16. A na njima - kao i na svim NATO taktičkim avionima - postoje terminali za razmenu informacija tzv. Link 16. Jasno je da ukrajinski piloti neće moći u potpunosti da iskoriste prednosti koje ovo pruža, barem ne odmah. Međutim, to će podići svest neprijateljskih posada na novi nivo, što će svakako promeniti situaciju na nebu.
Ostaje nam da se nadamo da će oni na vrhu ovo razumeti i bar pokušati da organizuju prihvatljivu radio-tehničku podršku našim pilotima i protivavioncima.
Aleksej Zaharov,
stručnjak za vazduhoplovstvo