Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://slobodnadalmacija.hr/20.'3.2016.
Slovenija uklanja žilet-žicu s granice prema Hrvatskoj
Slovenija bi uskoro trebala maknuti žilet-žicu s hrvatsko-slovenske granice, a to je, kako doznaje Jutarnji list, premijer susjedne države Miro Cerar na sastanku u Bruxellesu prošli četvrtak obećao našem predsjedniku Vlade Tihomiru Oreškoviću.
Na neformalnom druženju na margini sastanka Europskog vijeća hrvatski je premijer Tihomir Orešković razgovarao sa svojim slovenskim kolegom Mirom Cerarom i u tom razgovoru, može se čuti iz diplomatskih izvora, predsjednik slovenske vlade rekao je Oreškoviću da bi se žilet-žica, koja opterećuje odnose dviju država, uskoro trebala ukloniti.
Izvori bliski premijeru Oreškoviću procjenjuju da bi se to moglo dogoditi za 15-ak dana, ali rok nije dogovoren.
To je dobar pokušaj slovenske strane da izgladi narušene bilateralne odnose među susjedima, a zapravo je i vrlo logičan nakon što je dogovorom na vrhu Europske unije balkanska ruta za migrante i izbjeglice zatvorena. Ta žica zapravo niti nije poslužila svrsi da odvrati migrante i izbjeglice od ulaska u schengenski prostor, osim što je prouzročila patnju brojnih divljih životinja koje su na njoj stradale, a sada kad migranti više neće prolaziti kroz Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju prema Austriji i Njemačkoj izgubila je svaki smisao.
Premijer Orešković je još krajem siječnja posjetio Sloveniju i sastao se s premijerom Cerarom. Tada su razgovarali i o migrantskoj krizi.
Premijeri su se tada usuglasili da je potrebna bolja suradnja dviju država, a Orešković je podržao Cerarovu inicijativu da se hitno zaustavi dolazak migranata na zapadnobalkanskoj ruti. Obojica su se zalagala da se pomogne Grčkoj u rješavanju problema te Makedoniji da pojača kontrolu svoje južne granice.
Odnosi dviju država u posljednje su vrijeme bili opterećeni, između ostalog, zbog žilet-žice koju je Slovenija postavila na granici s Hrvatskom radi kontrole migrantskog vala.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Umjesto balkanske, aktivirana libijska ruta
PROMJENA KURSa
U Berlinu nisu još stigli pravo ni odahnuti, a Rimu se već tresu gaće: zatvaranje „balkanske rute“ ilegalne migracije u talijanskome ministarstvu unutrašnjih poslova na rimskom Viminalu vide kao apokaliptični znak, kao najavu nove navale na talijanske južne obale, počevši od najizloženijeg otoka, naime Pantellerije.
Predjelo je, da ga tako nazovemo, bilo servirano dok su EU i Turska u Bruxellesu još pregovarali, jer je švercerima ljudskim jadom već bio jasan ishod, a nije im bilo važno koliko će Davutoğlu biti kadar iskamčiti.
Naime, u samo četiri dana, od utorka do petka, oko 4000 ilegalnih migranata sa sjeverne afričke obale pokupili su iz Sicilijanskoga kanala, uglavnom s prekrcanih gumenjaka, talijanski, njemački i libijski vojni brodovi, angažirani u patroliranju Sredozemnim morem u sklopu operacije "Eunavfor Med".
A tek smo u ožujku, još nisu svoje otpuhale ni poslovične marčane bure, kamoli travanjska juga. Još nije sezona masovnog egzodusa od svibnja do listopada. A ipak je u ovoj 2016. godini, zaključno s petkom, u Italiju preko Sredozemnog mora ilegalno ušlo 12.623 ljudi. To je 36 posto više nego u istom razdoblju „strašne“ 2015..
Iznoseći te podatke novinarima, u talijanskome ministarstvu unutrašnjih poslova preciziraju da ih je glavnina, više od 9500, prispjela iz Libije.
Prve laste
Dva su ključna razloga: prvo, Libija je Italiji najbliža, odatle je najlakše prijeći Sicilijanski kanal, makar i na gumenjaku. Drugo, u Libiji je i dalje kaos, pa je dovoljno podmazati lokalne „gospodare rata“ na onom dijelu teritorija gdje se izbjeglice skladište prije otpreme u Italiju, odnosno na onom dijelu obale s koje se otiskuju u sumrak – i kvit posla, nitko ne zabranjuje. Dok je ondje bio Gaddafi, slavinu dotoka regulirao je njegov režim: odvrtao ju je kad bi ucjenjivao Italiju, zavrtao ju je, privremeno, kad bi dobio što je tražio. Pa ni on nije bio kadar sve to kontrolirati.
Kako talijanski izvori prenose iz mornaričkih, čini se da posljednjih dana migranti pristižu zahvaljujući nekoj centraliziranoj logistici, gotovo istovjetnim gumenjacima i s iste točke na libijskoj obali. Međunarodne snage još ne smiju djelovati u libijskim vodama (to bi im smjela dopustiti tek libijska vlada, a nje nema, pa nema), ali su već kadre i uvježbane presresti plovila čim netom zađu na otvoreno more, a švercerima se ne isplati investirati u veće brodove koje bi izgubili, nego je dovoljan i krhki čamac, samo da prijeđe 12 milja do međunarodnih voda.
Zasad je najveći dio izbjeglica koji dolaze preko Libije porijeklom iz subsaharskih zemalja, iz „crne Afrike“, dakle onih koji ionako nisu optirali za „balkansku rutu“. Kao i obično, relativna većina ih je iz Nigerije (1767), pa iz Gambije (1463). Iz tih dviju zemalja i iz Kameruna alimentira se relativna većina žrtava maloljetničke prostitucije. I ovih je dana u Rimu ulovljena još jedna nigerijska banda koja je liferovala curice iz svoje domovine, mati ih je slala iz Lagosa, kći ih je dočekivala u Cataniji, objašnjavajući da prvo zaradom moraju otplatiti troškove prebacivanja. Te cure zastrašuju obredima jojoa (iz kojih se na Karibima razvio woodoo) uvjeravajući ih da će, otkažu li poslušnost, niz najstrašnijih nesreća snaći i njih i njihove drage u starom kraju u Nigeriji.
Na Viminalu su se manje uplašili svih tih tisuća crnpurastih gostiju nego samo šestero Sirijaca, koje su u četvrtak presreli u Messini. Objasnili su da su obaviješteni o zatvorenim granicama, pa su legalno stigli do Alžira, odande ilegalno u Libiju i iz nje u Italiju. Talijanska policija ih vidi točno kao prve laste nakon kojih će ostali nagrnuti jatimice.
Podsjećaju da je lani „balkanskom rutom“ u Europu ušlo oko 860.000 migranata; uvjereni su da će dobar dio tog pritiska krenuti preko Libije u Italiju.
Italija je dosad zbrinjavala što je mogla, ali nije čupala kose kad bi ti gosti iščezli iz kakva centra za smještaj, jer su talijanski organi pretpostavljali da će malo njih ostati u Italiji, koja ne nudi velike prilike za zapošljavanje. Očekivalo se da će Arapi pohrliti svojim rođacima u Francuskoj i Belgiji, Kurdi svojima u Njemačkoj itd.. Na Renzijevu vladu je, međutim, lani obavljen pritisak, morala je napokon ustrojiti dva „hot spota“ (od pet predviđenih na njezinu teritoriju), što znači da će drugima biti lakše vraćati joj, po Dublinskom sporazumu, one koji su preko nje ušli.
Sukob s mentorom
Njemačka obavještajna agencija plaši Rim procjenom da će do srpnja prispjeti iz Libije barem 200.000 ilegalnih migranata. „Nesigurna situacija u Libiji mogla bi značiti oko 450.000 izbjeglica odande“, najavila je ovih dana i Federica Mogherini, potpredsjednica Europskog povjerenstva i visoka povjerenica za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije. Ta donedavna miljenica Mattea Renzija, koji ju je plasirao u Bruxelles, nedavno je s tim svojim mentorom ozbiljno zahladila odnose jer se usudila zastupati interese Unije kad su migranti posrijedi, zanemarujući domaću političku „butigu“, i to u trenutku kada njezinoj i Renzijevoj stranci prijete teške batine na mjesnim izborima, zahvaljujući i populističkoj antiimigrantskoj retorici dijela oporbe.
Mogherini je na sastanku s premijerima Njemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Španjolske, Malte i Italije zaključila da je jedini način obuzdavanja dotoka imigranata iz Libije preko Sredozemnog mora prelazak vojnih pomorskih operacija Eunavfor Med iz faze 2A (intervencije na otvorenome moru) u fazu 2B (intervencije u libijskim teritorijalnim vodama i na obali). Za to treba čekati stalno odgađano konstituiranje jedinstvene libijske vlade i njezino dopuštenje.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Među migrantima i brat premijera Kosova
Kosovski premijer objavio je u nedjelju na svojoj Facebook stranici da je njegov brat među tisućama migranata koji su tražili azil u Njemačkoj prošle godine.
"Točno je. Obitelj me informirala da je moj brat tražio azil u inozemstvu kako bi primio liječničku pomoć za tešku bolest koja se ne liječi na Kosovu", piše Isa Mustafa potvrđujući informacije tiska.
Premijer jedne od najsiromašnijih zemalja Balkana precizirao je da su njegov brat Ragip, njegovi nećaci i nećakinje krenuli prema zapadnoj Europi, ali su vraćeni u domovinu. "Ta samo potvrđuje da moja obitelj dijeli subinu drugih građana Kosova i njihove probleme", naveo je.
Prema informativnoj stranici Isajderi. com Ragip Mustafa je prešao Srbiju i Mađarsku na putu prema Francuskoj koja mu je odbila azil. Zatim je moblu za azil uputio u njemačku saveznu državu Rajna-Palatinat.
Prošle godine je više od milijun migranata, od kojih većina Sirijaca, prešlo Balkan kako bi tražili azil u zapadnoj Europi. Prema statistikama Europske unije oko 70.000 Kosovara je tražilo azil tijekom posljednje dvije godine, a njihova zemlja je četvrta po broju molbi azila iza Sirije, Afganistana i Iraka.
