Nešto čudno i možda veliko se dešava svuda oko nas (naravno mimo i bez nas). Kao da se '68 reinkarnirala, samo sada nisu isključivo mladi ti koji dižu glas. Izgleda da se i stariji bune (mada ne znam zašto, oni su nas tu i doveli, ali ajde, nikada nije kasno...
)
Ulice svjetskih metropola su pune jadnih i ozlojeđenih ljudi kojima je dozlogrdilo da izdržavaju šačicu bogatih i plaćaju njihov luksuzni život. Socijalna piramida u svojoj sredini, tamo gdje bi trebala da je najdeblja, sve je tanja. Odnosno: srednja klasa se topi.
Bez političke pozadine i jasno definisanog cilja desetine hiljada ljudi izlazi na ulice i traži pravo na dostojan život, buni se protiv pohlepe banki koje ih drže za m.da preko kredita, otkaza, i socijalnog raslojavanja. Za sve to vrijeme oni koji imaju novac i moć ponašaju se poput Marije Antoanete: poručuju sirotinji da jedu kolače ako već nemaju hleba. Da li je na pomolu istinska revolucija ili samo mazanje očiju koje će nas odvesti i uvesti u noviji i globalniji sistem? Da li je srednja klasa opet uzela onu ulogu koja joj po položaju, tradiciji, istoriji i samoj suštini i funkciji i pripada, ulogu pokretača društvenih promjena ili je ovo njena "labudova pjesma". Klasa koja je: "izgurala" zakon 12 tablica, Magna Cartu, francusku revoluciju, građanske slobode i sve ono što čini moderan i "slobodni" svjet, sada se osjeća skučeno i u nedostatku egzistencijalnog prostora, prostor traži na ulicama metropola i većih gradova...
Kako god bilo da je u pitanju stvarna ili montirana buna dobro je da se čuje i glas običnog "osrednjeg" čovjeka
Koliko god da traje i koliko god da je glasan neka se zna da još uvjek ima ljudi u "sredini"