Pitomci XIV klase MTPŠ u Puli. Godina 1963. Slikano odmah te godine u septembru mjesecu.
Došlo nas je u klasu 55 pitomaca. Završilo 38. Podijeljeni smo bili u dva voda, mašinci i elektroničari. Zadnje godine elektroničari su podijeljeni na elektroničare-radiotelegrafiste i elektroničare sa radarskom specijalizacijom.
Kao što se vidi po broju završenih mi smo bili jedna od prvih klasa sa ogromnom selekcijom kroz školovanje. Prve i tokom druge godine preko 12 pitomaca je otpušteno zbog nepovoljnog uspjeha krajem godine. Nije bilo pardona. Otpušteni su. Par ih je moralo napustiti školovanje zbog bolesti.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na slici se vidi i prva uniforma u koju smo obučeni. Klasična mornarska. Mornarska kapa sa petokrakom, mornarska majica, kratke kaki pantalone i crne čarape sa cokulama.
Nisu bile potkovane, ali je đon bio od tvrde rebraste gume.
I sa ove slike čak trojica nisu završila školovanje, prvenstveno zbog negativnog uspjeha.
Nažalost dvojica sa slike koji su kasnije bili aktivne starešine, danas nisu među živima.
Jedan od dvojice koji stoje, desni, je moj klasić, na kraju karijere Zastavnik ILIĆ ANTE
Nastradao je 1991 god. u nesretnom događaju sa brodovima JRM koji je poznat kao ''Tragedija kod Tajerske sestrice'' koja se pominje i na palubi
na ovom mjestu. Nakon tragedije dovežen je na otok Vis. Iako sam tih dana bio na Visu zbog zauzetosti nisam se uspio zadnji put oprostiti od njega. To mi je jedan od neprežaljenih momenata.
I zadnji na travi koji leže, prvi s desna, je Zastavnik Čadžić Milan. Moj omiljeni cimer prvih dana službe na Brujunima. Skupa smo i privatno stanovali u Puli. Naj omiljeniji i naj uredniji pitomac u klasi. Fenomenalan nogometaš. Čitavu karijeru je proveo na Brijunima. Nažalost porodična situacija i Balkanski cunami pretvorili su ga u neprepoznatljivu ličnost iz pitomačkih dana. Negde 1993-4 otišao je u penziju, a ubrzo potom i preminuo. Nije se uspio nositi sa nadošlim teretom.
Laka im zemlja Balkanska.