Podmornice JRM

[Plavnik]

Pitanje za Plavnika:

Prvo, na kojoj max. udaljenosti je ispaljivano torpedo na cilj, a da bi bilo efikasno, naravno.
Drugo, dali se moglo s našim P efikasno topednom paljbo djelovati i na površinske i na
podvodne (podmornice) objekte.
Treće, pošto je bilo više tipova podmornica kao i torpeda, pa da i u tom smislu navedeš
mogučnosti torpednog udara.

Hvala unapred.....

Teoretski maskimalna udaljenost ispaljivanja torpeda 53VA bila je 10500 metara, međutim to je samo krajnji domet torpeda. U pravilu za upotrebu podmornica stajalo je da se transportni brod gađa sa udaljnosti 10 do 15 kablova a ratni brod 20 do 25 kablova. Istina, Pravilo je napisano ranije pa je malo i zastarjelo, ovo su bile neke idealne udaljenosti. U izračunima koje su radili protupodmorničari oko štićenog broda ili konvoja određivala se zona torpedne opasnosti (ZTO) od 4 milje. Zona torpedne opasnosti je bila kružnica koju ako je P dostignula mogla je lansirati torpedo na štićeni brod. To je bilo realno za torpeda koja smo mi imali. Ovakve izračune, bolje rečeno crteže na manevarskom dijegramu smo i mi radili kako bi lakše prošli između PPd brodova. Imam negdje čak i takve dijagrame pa kada ih nađem postaviti ću ih na Palubu.
Podmornice su mogle efikasno djelovati na površinske ciljeve koristeći torpeda 53 VA a na podvodne (P) sa torpedom SET 53. U b/k torpeda koja je nosila P uvijek je bilo jedno SET53 radi samoobrane od protivničkih P. Protivničke P bi se u pravilu otkrivale na malim udaljenostima radi male šumnosti pa bi u tom slučaju čim se pojavi šum torpeda trebalo što brže ispaliti torpedo na šum. Protivničke podmornice mogle su se očekivati prilikom izlaska P iz područja baziranja ili na povratku podmornice u područje baziranja. U oba slučaja naša taktika je predviđala da budemo spremni na što brže lansiranje torpeda tako da je TC u kojoj je bilo SET torpedo bilo spremno za laskiranje.
Podmornice su u pravilu djelovale samostalno. Mi smo tamo negdje o 85. godine počeli uvježbavati tzv. djelovanje dvije P u zavjesi. Ukratko dvije P se postave na vjerojatni kurs konvoja. Udaljenost između podmornica je takva da se one međusobno ne čuju (8 - 12 milja), odredi se svakoj patrolna staza (najčešće 4 milje) na kojoj patrolira (čeka konvoj). Svakih nekoliko vremena, uglavnom pola sata P ide na perisopsku dubinu i sluša OROSt koji daje podatke o konvoju. Po otkrivanju konvoja svaka P za sebe izvršava napad na konvoj pod uvjetom da ne prelazi unaprijed određenu liniju razgraničenja između P. Znači, topredni udar nije istovremeni sa obje P već kako kojoj naleti konvoj. Može se dogoditi da samo jedan P izvrši torpedni napad a da druga za to ne postigne uvjete. U ovakvom zajedničkom djelovanju mogle su se upotrebljavati istovrsne P a mogla je jedna biti tip 821 a druga 831, imale su ista torpeda.

[ORIĆAREB]

Teoretski maskimalna udaljenost ispaljivanja torpeda 53VA bila je 10500 metara, međutim to je samo krajnji domet torpeda. U pravilu za upotrebu podmornica stajalo je da se transportni brod gađa sa udaljnosti 10 do 15 kablova a ratni brod 20 do 25 kablova. Istina, Pravilo je napisano ranije pa je malo i zastarjelo, ovo su bile neke idealne udaljenosti. U izračunima koje su radili protupodmorničari oko štićenog broda ili konvoja određivala se zona torpedne opasnosti (ZTO) od 4 milje. Zona torpedne opasnosti je bila kružnica koju ako je P dostignula mogla je lansirati torpedo na štićeni brod. To je bilo realno za torpeda koja smo mi imali. Ovakve izračune, bolje rečeno crteže na manevarskom dijegramu smo i mi radili kako bi lakše prošli između PPd brodova. Imam negdje čak i takve dijagrame pa kada ih nađem postaviti ću ih na Palubu.
................

Hvala majstore, svaka čast....

[Bozo13]

Odlično Plavnik i Karlo! Užitak je čitati vaše postove.


Za nas koji smo kopnene zverke, koja je merska oznaka "kablovi" ili ako več razumem šta bi to bilo, koliko je dugačak kabel?

Hvala

[mandalina]

Jedna nautička milja (Nm) ima ekvivalent dužine 1852metra a jedna nautička milja sastoji se iz 10 kablova = 185,2 metra.

[Plavnik]

IZRONJENJE
Izronjenje je radnja kojom podmornica prelazi iz podvodnog u površinsko stanje. Može se reći da se podmornici vraća rezervna plovnost, dolazi na težine kakve ima na površini. Izronjenje je radnja koja uobičajeno izaziva radost i veselje kod posade osim ako je to samo međufaza u nastavku vježbe pa će se uskoro ponovo zaronjavati.
Izronjenje počinje zapovijedi „Na ronjenje“, naravno prije toga je oficir službe obavijestio zapovjednika o vremenu izronjenja i dobio odobrenje za davanje signala izronjenja. Posada se budi i zauzima svoja mjesta po rasporedu za ronjenje, po izvješćivanju svih odsjeka zapovjednik daje zapovijed „Posada izronjavamo“. Ako je P na 30 m kormilaru se zapovijeda „Na 12 metara, krmeni trim 5 stupnjeva“. Kormilar ide na zapovijeđenu dubinu i očitava promjenu dubine svaki metar. Pomoćnik zapovjednika već tamo oko 15 metara priprema se za dizanje periskopa i podiže ga. Kada periskop probije površinu vode izvještava „Periskop probio“ a odmah nakon njega i kormilar javlja „Na dubini 12 metara“. Periskop se prilikom podizanja drži u pramac, odmah po probijanju površine periskopom se osmatra do desno devedeset, pa odmah natrag do livo 90. Zatim se napravi krug periskopom i izvještava „Osmotren krug periskopom, objekata nema“ ili ako ima objekata onda se javlja npr. brod desno 50, svjetionik taj i taj livo 30 i sl. Zapovjednik nakon toga zapovijeda „Izroni na kormilima“  na što kormilari postavljaju sva kormila na pliće i P izronjava do dubine 6 – 7 metara kada zapovijednik zapovijeda „Piri 2“ (piri se tank ronjenja 2). Trim pult ponavlja zapovijed, izvršava zapovijed  i izvještava „Tank 2 se piri“.  Tank se piri sve dok se ne osjeti blago potresanje P, to je znak da je iz tanka 2 zrak istisnuo vodu i da izlazi uz bokove i trese ju, zapovjednik zapovijeda „Pirenje stop“. Zapovjednik odlazi u toranj, otvara poklopac tornja i izlazi na most, za njim ide 2. RTG i čeka kod poklopca tornja. Kada zapovjednik dođe na most ponovo zapovijeda „Piri 2“ i kada se uvjeri da izlazi zrak kroz plavnik zapovijeda „Pirenje stop“, „Zapri plavnik 2“. Kada je plavnik 2 zaprt zapovijeda se „Pripremi dizel motore za upućivanje“ (DM su već prije tokom podvodne vožnje zagrijani jer, naravno zna se kada je izronjenje). DM su za par minuta pripremljeni za upućivanje i kada su pripremljeni zapovijeda se „Pripremi DM za pirenje ispušnim plinovima“, ova radnja također traje minutu dvije, po izvješćivanju o spremnosti zapovijeda se „Piri tankove 1 i 3 ispušnim plinovima DM“.
Određivanje pozicije izronjenja je u nadležnosti pomoćnika.
Motoristi ispušne plinove umjesto u atmosferu raznim pregradnjama upućuju u tankove te se na taj način istiskuje voda koja izlazi kroz plavnike koji su na donjem dijelu tanka. Zapovjednik vidi kada su tankovi ispirili i zapovijeda „Obustavi pirenje tankova ispušnim plinovima“, po obustavi pirenja zapovijeda „Zapri plavnike 1 i 3“. Kada su plavnici zaprti pada zapovijed „Raspremi podmornicu za povodnu pripremi za površinsku vožnju“. Nakon ovoga P se rasprema i kada je spremna za površinsku vožnju to se javlja zapovjedniku na most koji obično zapovijeda režim vožnje i kurs. Poziva se smjena površinske službe i pravac kući. Telegrafisti se zapovijeda da preda signal izronjenja za toliko sati. Od tada je jedan od telegrafista stalno u radio kabini na prijemu na dežurnim radio mrežama.

[Plavnik]

KRCANJE TORPEDA
Glavno oružje P su torpeda. P tipa 821 i 831 torpeda su krcala kroz torpedne cijevi. Torpeda i platformu za krcanje torpeda dovozio je brod tipa PO koji je imao i potrebnu dizalicu za sve te radnje. Ne znam do koje godine su torpeda dovozili i ukrcavali stari PO koji su bili znatno manji od PO tipa 91. Rad sa starim PO bio je puno elegantniji za posadu P jer je taj brod uplovljavao na bok P u Lori tako da P nije trebala isplovljavati. Brodovi tipa PO 91 su pristajali na vez 22 (mali lukobran u Lori), te je onda P uplovljavala na njega da bi P uopće mogla krcati torpeda.
Krcanje torpeda na P bio je opći brodski pokret u kojem je sudjelovala cjelokupna posada. Po pristajanju P na PO izdavala se zapovijed „Pripremi P za krcanje torpeda“. To se odnosilo najviše na III. BO koji je trebao pripremiti TC i centralu za krcanje. Kada je P bila spremna za krcanje torpeda pristupalo se trimovanju P. Da bi se mogla montirati platforma na pramcu P trebalo je postići krmeni trim od 4 do 5 stupnjeva a što znači da je na P tipa 821 trebalo gotovo u potpunosti naplaviti tank ronjenja 3. Nakon trimovanja pristupalo se montiranju platforme koja se montirala na pramac. Negdje do 85. - 86. godine P tipa 821 imala je jednu vrstu platforme a P tipa 831 drugu. Tada je konstruirana univerzalna platforma za krcanje torpeda koju su koristile P oba tipa. Ova nova platforma bila je znatno bolja, lakši je bio rad sa njom i centrirala se vrlo lako. Sa starim tipom platforme ponekad je bilo velikih problema jer se teško centrirala a vrlo lako se razdesila. Platformu je dizalica podigla sa PO i donijela neposredno iznad pramca P te su tada na nju prešla četiri člana posade (K-dir III. BO, glavni kormilar i dva mornara torpedista) koji su platformu pričvrstili za P i centrirali.
Da bi se uopće počelo sa montiranjem platforme trebalo je otvoriti kape i brane TC (kape su zatvarale TC sa prednje strane a brane su davale formu pramcu P). Kod pripreme P za krcanje TR iz centrale je u TC ubačeno bacalo na koje je bilo privezano čelik čelo provedeno kroz središte vrata TC (taj otvor inače je bio zatvoren sa vijkom). Čelik čelo je služilo za uvlačenje TR. Mornar je sa pramčane strane ušao u TC i izvukao bacalo sa čelik čelom na platformu. Ovom radnjom moglo se započeti sa ukrcavanjem samog torpeda.
Za to vrijeme na PO je uz prisustvo K-dira torpednog odjeljenja i pomoćnika zapovjednika obavljen vizualni pregled torpeda, izmjeren pritisak zraka u TR (trebao je biti 200 atm), provjereno imaju li torpeda sva potrebna osiguranja, montirali košaru, preuzeli dokumentaciju i sl.
Torpedo je dizalica podigla i po zapovijedima K-dira III. BO ga postavila na platformu. Na repni dio TR pričvršćeno je čelik čelo za uvlačenje u P a na košaru montiralo se čelik čelo za izvlačenje torpeda. Kada su čelik čela bila pričvršćena potpas TR kojim ga je dizalica podigla je oslobođen i moglo je početi uvlačenje TR. Komunikaciju između pramca P i centrale održavao je K-dir I. i IV. BO koji je bio na mostu i prenosio zapovijedi i izvješćivanja. Ako je prilikom uvlačenja TR došlo do zastoja TR je malo izvuklo prema van koristeći ono čelik čelo na košari i pramčano vitlo na palubi. Zastoj se obično riješio dodatnim centriranjem platforme. Kada su uvučena dva torpeda u TC zatvarala su se vrata i brane te se podmornica dovodila na ravnu kobilicu kako bi se torpeda iz gornjih TC prebacila u donje TC ili na rezervna ležišta. Tank 3 se pirio ispušnim plinovima dizel motora.
Kada su TR bila prebačena iz gornjih TC opet isti postupak trimovanja i ukrcavaj TR dalje. Iskrcavanje TR obavljalo se na isti način samo obrnutim postupkom.
Ukrcavanje mina također se provodilo kao i TR s tim da su se na platformi spojnicom spojile dvije mine i tako uvlačile u TC. Prilikom lansiranja mina, mina koja je bila do vrata TC pričvrstila se za vrata tako da je pod pritiskom zraka pucala spojnica i lansirala se samo prednja mina.
Krcanje torpeda bila je zahtjevna radnja koja je trajala 4 do 6 sati i zavisila je od uvježbanosti posade. Prosječno smo godišnje obavljali po 4 do 6 ukrcavanja/iskrcavanja b/k mina i torpeda, najmanje 2 do 3 ukrcavanja torpeda kod izvršavanja školskih gađanja te barem 4 ukrcavanja balvanki nakon obavljenog remonta.
Znalo se dogoditi da smo mijenjali b/k, npr. iskrcavaš 6 torpeda i istovremeno ukrcavaš 8 mina i 2 torpeda. E to je bilo veselje bez konca i kraja.

[Bozo13]

Jedna nautička milja (Nm) ima ekvivalent dužine 1852metra a jedna nautička milja sastoji se iz 10 kablova = 185,2 metra.

Hvala.

[kumbor]

Ja mislim da se kabl ređe koristi kao jedinica mere za neke "obične" fizičke udaljenosti, već pre svega u sklopu udaljenosti nekog artiljerijskog ili torpednog gađanja. Zato se nekada naziva i artiljerijski kabl. Da li sam u pravu?

[ORIĆAREB]

......
Ukrcavanje mina također se provodilo kao i TR s tim da su se na platformi spojnicom spojile dvije mine i tako uvlačile u TC. Prilikom lansiranja mina, mina koja je bila do vrata TC pričvrstila se za vrata tako da je pod pritiskom zraka pucala spojnica i lansirala se samo prednja mina.
Krcanje torpeda bila je zahtjevna radnja koja je trajala 4 do 6 sati i zavisila je od uvježbanosti posade. Prosječno smo godišnje obavljali po 4 do 6 ukrcavanja/iskrcavanja b/k mina i torpeda, najmanje 2 do 3 ukrcavanja torpeda kod izvršavanja školskih gađanja te barem 4 ukrcavanja balvanki nakon obavljenog remonta.
Znalo se dogoditi da smo mijenjali b/k, npr. iskrcavaš 6 torpeda i istovremeno ukrcavaš 8 mina i 2 torpeda. E to je bilo veselje bez konca i kraja.

Pitanje za Plavnika:

Ja naravno ne sumnjam u tvoja tumačenja, nego ja, jbg... , nerazumijem do kraja neke stvari. U vezi mina....,
Jasno mi je kakva je procedura za izbacivanje torpeda zrakom. Ali mi za mine nije čisto. Kakve su to mine po obliku.
To su valjda mine posebnog oblika, prilagođene torpednoj cijevi, jer jedino tako može da se izvrši izbacivanje zrakom.

Imaš li kakvu sličicu tih mina ili link da se može vidjeti.

Kad se izbaci mina iz TC koliko daleko ode od P. A onda se valjda obruši prema dolje.

[ML]

To su bile na dnu ležeće mine, npr AIM M.70 i M.80. One su se mogle polagati iz podmornica.A oblik skoro svih na dnu ležećih mina je cijevast,tako da se mogu polagati i iz podmornice.
https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,7990.msg51339.html#msg51339
I PM-1 sidrena akustička mina je bila predviđena za polaganje iz podmornice.

[ORIĆAREB]

To su bile na dnu ležeće mine, npr AIM M.70 i M.80. One su se mogle polagati iz podmornica.A oblik skoro svih na dnu ležećih mina je cijevast,tako da se mogu polagati i iz podmornice.
https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,7990.msg51339.html#msg51339
I PM-1 sidrena akustička mina je bila predviđena za polaganje iz podmornice.

Bravo majstore, 

[Plavnik]

Čiro, vidim da ti je već @ML odgovorio i to dobro i kvalitetno. Mine AIM-M70, AIM-M80 i PM-1 bile su predviđene i za polaganje iz P i to kao ofanzivna minska prepreka (minski banak). Mine su bile promjera 533 mm kao i torpeda. Dvije mine krcale su se u jednu TC i kao što sam rekao bile su spojene spojekom koja je pucala kod lansiranja. Po lansiranju mina je izlijetala iz TC i praktički, pošto nije imala pogona vrlo brzo je padala na dno. Pošto je brzina P kod polaganja bila mala (4 čv) nije prijetila opasnost da ju P udari pramcem. Teoretski, P tipa 821 mogla ukrcati najviše 10 mina iz razloga što na rezervno ležište u centrali nismo mogli transportirati minev eć samo topredo.  Praktički to bi značilo da je u minskoj varijantiP bila naoružana sa 8 mina i dva torpeda jer je u toj varijanti u TC trebalo biti jedno TR za samoobranu P.

[Karlo]

Izvinjavam se @Plavnik što upadam jer vidim da Vam dobro ide sa starom postavom.Star sam pa se plašim da ću zaboraviti dok ne dođem do slobodnog prostora pa sam prinuđen da napišem ovo.
Iz @SOLARS-ovognedavnog teksta a vjerujem da ste čitali i iz drugih izvora o preživljavanju onog kuhara u zračnom džepu na potonulaom remorkeru,mene je to podsjetilo da na ovom topiku a ne sječam se ni negdje drugdje nije opisana regeneracija zraka u P.Po sjećanju mislim da se prva četiri sata ronilo bez ikakve intervencije,iza toga je uključivana ventilacija da bi se izmješao zrak.Poslije toga da li dva sata ponovo se nije ništa poduzimalo i onda se ponova promiješao zrak ventilacijom.Iza toga tek posle nekog vrijemena se otvarale kutije sa regeneratorima i zavisno od broja ljudi se stavljao broj ploča ovisno i o prostoru.Poslije izvesnog vrijemena čini mi se da su se ploče prskale vodom a tek iza toga poslije nekog vrijemena se menjale novim.Dakle pošto nisam ni u šta dovoljno siguran zamolio bih Vas da Vi to točnije opišete ukoliko ste u mogućnosti.

U vezi vašeg odgovora torpednog gađanja zanimaju me neke stvari.Naveli ste da ste prije napada izlazili na periskopsku dubinu svakih pola sata da biste slušali podatke sa OROST-a.Ja nisam bio na podmornicama u to vrijeme ali sam kontaktirao kolege.Koliko se sjećam naveli su mi da je postojao novi Rx/Tx čini mi se na UVF području Tx je bio od 50W a Rx je koliko se sjećam imao ugradjeni kasetofon.Dakle mogli ste brzo primiti signal i onda ga natenane analizirati.Ipak čini mi se da su mi objasnili da li ovi u vezi OROST-a ili ovi iz MEZ-a da,su OROST-i imali određena vrijemena kad su slali podatke pa mi nije jasno ovo često izlaženje na periskopsku dubinu.Mislim da sam Vas za ovaj put previše opteretio pa završavam.

Pozdrav!   

[Plavnik]

REGENERACIJA ZRAKA
Kada se P zatvori prije zaronjenja to je sve zraka što ima. Posada udiše taj zrak, pritisak zraka se ne smije povećati. Obzirom da je P imala 28 članova posade te ponekog iz K-de i na obuci znalo je biti u njoj i po 35 ljudi, svi su naravno morali disati. Odmah po zaronjenju  K-dir III. BO radio je izračun za regeneraciju zraka. Predregeneracioni period je bio otprilike između 3,5 i 4 sata. To je bio period nakon kojeg se trebalo početi sa regeneracijom zraka. Ukoliko je P izronjavala neko vrijeme nakon predregeneracionog perioda nije se pristupalo regeneraciji zraka. Na žalost zaboravio sam sve te vrijednosti i vremena.  Npr. ako se ronilo osam sati a vrijednost CO2 nije se penjala preko recimo 0,7% nije se radila regeneracija.
Regenerativna materija bila je proizvedena u SSSR-u i zvala se V-64 a što je značilo da jedna kutija te materije omogućava jednom čovjeku regeneraciju zraka kroz 64 sata. Ta materija je imala svojstvo istodobnog vezivanja CO2 i  oslobađanje kisika. Materija V-64 bila je u obliku žućkastih ploča i skladištila se u limenkama od pocinčanog lima. P je bila opremljena sa nekoliko regeneratora (četvrtaste metalne kutije u koje se ulagala regenerativna materija). Nadzor CO2 obavljao se svakih sat vremena prijenosnim sovjetskim aparatom PGA-DUM. Nadzor je obavljao nadzornik pogona koji je u slučaju veće koncentracije u nekom odsjeku uključivao miješanje zraka u P. Kada je došlo vrijeme da se otpočne sa regeneracijom pozivani su za to predviđeni članovi posade. Pribor i oprema za zaštitu bili su obavezni a sačinjavali su ju gumirana prostirka, gumirana pregača, gumene rukavice, naočale, ključ za otvaranje limenki sa materijom. Uglavnom se regeneracija pripremala u centrali a u tome su sudjelovali mornar torpedista, poslužioc razglasa, poslužioc trim pulta, nadzornik pogona i oficir podvodne službe. Proračunom je bilo određeno koliko će se regenerativne materije upotrijebiti i u koliko regeneratora. Uglavnom, po odsjeku je trebao biti najmanje jedan regenerator. Kada su regeneratori bili napunjeni sa potrebnim brojem folija započela je regeneracija zraka u P. Djelovanjem topline kroz regenerator slobodno struju zrak iz kojeg se na pločama apsorbira ugljični dioksid i pod utjecajem vlage stvara kisik.
Prije izronjenja ili početka šnorkel vožnje regeneratori su se zatvarali i na taj način je završavala regeneracija zraka u P. Pražnjenje regeneratora obično se obavljalo u površinskoj vožnji koristeći sva sredstva za osobnu zaštitu. Iskorištene folije spremane su u posebne za to namijenjene gumene vreće.
Ukoliko je ronjenje trajalo duže regeneratori su se mogli nadopunjavati ili su se ispraznili pa opet napunili novim folijama regenerativne materija.
Ako bi bili u krizi sa regenerativnom materijom tada je bilo predviđeno da se već pred kraj njene uporabljivosti ista malo poškropi vodom pa bi još malo oslobađala kisik. Naravno, ovo nismo nikada radili ali u ratu bi možda i trebalo.
Negdje krajem 80.-tih dobili smo i uređaj za mjerenje koncentracije kisika. To je bio mali ručni uređaj koji si kalibrirao prije zaronjenja na mostu tako da si ga namjestio da pokazuje 21% kisika. Uređaj se pokazao kao dosta dobar, međutim, kada smo ih mi dobili navodno su negdje već prije toga stajali u skladištu zaboravljeni 3 godine. Uređaj je imao sondu čiji vijek trajanja je bio 6 mjeseci. Naravno, nikada nismo dobili druge sonde i šij mi ga Đuro. Odoše i ti uređaji kao da ih nije ni bilo.

[Plavnik]

@Karlo, kada sam pisao o slušanju obavijesti sa OROSt to sam pisao u kontekstu djelovanja P u zavjesi. To smo počeli uvježbavati negdje 84.-85. Znači, dvije P su na patrolnoj stazi unaprijed od K-de određenoj. Zavjesa se postavljala na vjerojatni kurs nailaska protivničkog konvoja ili desanta i to tako da najmanje jedna P dođe u poziciju da može izvršiti torpedni napad. U ovom slučaju OROSt bi stalno javljao o kretanju protivnika npr. (W=185 stupnjeva, D=52 M, brzina 15, grupa brodova). Nama je bio dovoljan samo jedan podatak i odmah smo išli nazad na dubinu jer najjače oružje P je tajnost. Ako bi imali dva takva podatka mogli smo popraviti svoja postavišta i blagovremeno se pripremiti za napad.
Ovo smo dosta vježbali na vježbaoni MTV-2 a jednom smo bili i južno od Visa i radili sa OROSt-om Hum.