Micha, већа фреквенција доноси веће брзине, али на мању удаљеност. 5GHz WiFi је осетно бржи него 2.4GHz WiFi, али је домет краћи.
Ову тврдњу нисам добро разумео, па молим за додатно објашњење. Може ли однос поменутих величина (фреквенција, брзина, домет) да се представи неком формулом?
Pojednostavljeno govoreći, "brzina" (internet konekcije) ne zavisi direktno od visine radne frekvencije
već je direktno proporcionalna širini frekventnog opsega (širini kanala) koji se koristi kao medijum za prenos informacija.
"Brzina" = Širina kanala * log(1+S/N)
gdje je S/N odnos između nivoa korisnog signala i nivoa smetnji na prijemnoj strani tj radio prijemniku a "log" je logaritamska funkcija.
Npr, neka je za kanal širine 20MHz tipična "brzina" u datim uslovima 200 mbps, kada bi koristili duplo širi kanal tj 40MHz brzina bi narasla na oko 400 mbps.
To je generalni princip.
Što je viša radna (centralna) frekvencija to je iz više razloga (lakše) moguće ostvariti šire kanale i time direktno povećati "brzinu".
Na primjer, posmatrajmo kanal širine 20MHz u dva slučaja:
1) kada je centralna frekvencija 500 MHz tada taj kanal zauzima opseg između 490 i 510 MHz,
tipično se ovaj opseg koristi za prenos TV signala na velike udaljenosti direktno do gledalaca tj njihovih TV prijemnika
2) kada je centralna frekvencija 5 000 MHz tada taj kanal zauzima opseg između 4990 i 5010 MHz,
tipično se ovaj opseg koristi za telekomunikacione (data) linkove, za wifi kućne mreže itd.
Napomena - u praksi se ne koriste baš tačno ove frekvencije i širine kanala na njima, "okrugle" brojeve sam izabrao da lakše pojasnim određene principe.
Dakle, oba kanala su široki 20MHz i teoretski imaju isti kapacitet za prenos informacija
ali između njih ima i nekih razlika koje potiču od visine centralne (radne) frekvencije.
Kada koristimo kanal na nižem tj 500 MHz opsegu dobijamo veći domet za istu izlaznu snagu izlaznog pojačala
jer je slabljenje u vazduhu tj slobodnom prostoru manje na nižim nego na višim frekvencijama.
Takođe, talasi nižih frekvencija zbog svoje prirode lakše zaobilaze veće fizičke prepreke (npr drveće, kuće, brda u određenoj mjeri)
pa i zbog toga ovaj opseg ima veći domet.
Dalje, antene su znatno većih fizičkih dimenzija za 500 MHz nego za 5 000 MHz opseg što generalno nije poželjno, naročito za prenosne uređaje.
Kada koristimo kanal na višem 5 000 MHz opsegu tada dobijamo praktično manji domet zbog više faktora
od kojih je jedan već pomenuto veće slabljenje signala kroz vazduh, drugi je tehnološke prirode u elektronici jer
sa porastom radne frekvencije opadaju pojačanja i stepen iskorištenosti pojačala unutar predajnika (a cijena istih raste).
To slabljenje se može nadomjestiti antenama sa većom dobiti ali takve antene imaju uži snop zračenja te pokrivaju manji prostor-površinu.
Prednosti ove više frekvencije su u tome što je relativno lako koristiti šire kanale od recimo 40 ili 80 ili više MHz
i antene su manjih dimenzija pa ih je lakše ugraditi u telefone i slične uređaje.