Trofeji u ondašnjim bitkama bila je količina odsječenih glava, otud i perčin. Ratnici su puštali perčine, odnosno vezali snop kose tako da je pobjedniku bilo lakše i jednostavnije odsječi glavu, pobjednik bi jednom rukom uzeo perčin a sa drugom odrezao glavu.
O perčinu sa
http://www.mondo.rs/Perčin je kroz istoriju vekovima bio jedina i univezalna muška frizura. Moda nošenja kratke kose kod nas relativno je nova i traje znatno kraće nego što je bio običaj da muškarci budu dugokosi.
Isprepletena kika puštena niz leđa predstavljala je, na simboličan način, muškost i snagu. Svi junaci narodne poezije i drugih predanja bili su brkati, bradati i - dugokosi.
“Navodno je prvi kod nas perčine zabranio Karađorđe“, kaže etnolog Dragomir Antonić.
“Razlog je bio u tome što su u borbama Turci mogli da uhvate protivnika za perčin i tako mu lakše dođu glave. Kada je to video, vođa Prvog srpskog ustanka naredio je da svi ustanici odseku perčine. Međutim, i Turci su imali običaj nošenja ovog muškog ukrasa, pa je jedna od pretpostavki da je perčin ukinut i zato da bi se naši bojovnici i vizuelno razlikovali od Turaka.
Prema drugim izvorima kod Crnogoraca je tu odluku doneo vladika Petar Petrović Njegoš, a motivi su bili isti.“
Od 1810. godine, kada je ovaj Karađorđev nalog stupio na snagu, u narodu je bilo mnogo opiranja toj ideji. Proces je išao veoma sporo, jer je poznato da se Srbi veoma teško odriču tradicije.
Zato je kasnije i knez Miloš Obrenović, tokom svoje druge vladavine (1858-1860. godine), potvrdio ukazom Karađorđevu odluku, ovog puta proširivši je na sve muške glave, a ne samo na vojsku. Istovremeno, Miloš je naredio da svi muškarci moraju da puste brkove!
Kada je u zapadnim zemljama, poput Francuske, uveden novi način šišanja muškaraca, istovremeno su uvedene i perike odnosno lažna kosa, koju su nosili velikodostojnici.
I još jedna priča o perčinu(A. Rajković)
Bilo je to doba kada je ratnički trofej bila odsječena neprijateljska glava. Ratnici su na vrhu glave puštali i vezali jedan duži pramen kose, koji je služio da im se lakše odrubi glava. Za pramen kose spretniji u boju, kako pričaju preci, uhvatio bi lijevom rukom, a desnom bez mnogo mučenja odrubio neprijateljsku glavu.
To je napisano vezano za bitku kod Vučjeg Dola jer se i u njoj mogu pronaći ovi običaji.