Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 062
|
|
« Reply #6 on: June 26, 2022, 08:06:13 am » |
|
Prepad američkih nosača aviona 4. maj 1942.
Desantne snage Tulagi bile su bez vazdušne podrške do 4. maja. Nosač aviona Šoho je isplovio na zapad kako bi pokrio konvoj za invaziju na Port Morezbi koji je isplovlјavao iz Rabaula.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Teška krstarica USS Chester, klase Northampton, snimlјena avgusta 1942. Za standarde koji su vladali početkom 1942. posedovala je impresivno protivavionsko naoružanje
Kada su se avioni sa američkih nosača aviona pojavili na nebu iznad Tulagija u jutro 4. maja, Japanci su bili u potpunosti zatečeni i bili su u potpunosti bespomoćni.
U 0630 časova sa Jorktauna je poleteo prvi od, kako će se kasnije ispostaviti, 4 talasa. U prvom talasu se nalazilo 28 obrušavajućih bombardera i 12 torpednih bombardera. Kako se nije očekivalo prisustvo japanskih lovaca, američki avioni su poleteli bez lovačke zaštite. Napad je započeo u 0820 časova. Velikih meta je bilo malo, od kojih su najvrednije bile minopolagač Okinošima i dva razarača. Najbitniji rezultat prvog napada bio je oštećenje razarača Kikuzuki, koji je kasnije nasukan i izgublјen. Isti avioni su se nalazili i u drugom talasu, koji je lansiran nešto posle podneva. Kasniji, treći talas se sastojao od 21 obrušavajućih bombardera, koji su poleteli u 1400 časova, a vratili se u 1630 časova. Četvrti talas su činili lovački avioni, koji su imali zadatak da unište leteće čamce Type 97 koji su se nalazili u luci Tulagi. Rezultati ovog intenzivnog napada bili su vrlo razočaravajući.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Razarač Kikuzuki, klase Mucuki, nasukan na obalu, bio je najveći brod koji je stradao u napadu sa nosača Jorktaun.
Flečer je tvrdio da su dva razarača, jedan teretni brod i 4 patrolna broda potoplјena, dok je laka krstarica nasukana. Prava računica je pokazivala manje gubitke. Pored razarača Kikuzuki, potoplјena su još 3 mala minolovca i 4 desantne barže. Možda je najvažniji razultat bio uništenje pet letećih čamaca Type 97. Ukupni japanski gubici su iznosili 87 poginulih i 124 ranjenih.
Pokreti radi kontakta: 5.- 6. maj
Nakon napada na Tulagi, Flečer se uputio ka jugu, punom brzinom. Japanci nisu imali pojma gde se nalazi nosač sa koga je izvršen napad, tako da je Flečer mogao lako da izbegne osvetu. U jutro 5. maja, sastao se sa TF-11 oko 325 milјa južno od Gvadalkanala. Nakon spajanja, zaplovili su ka jugozapadu. Oko 1100 časova, avioni Wildcat koji su uzleteli sa Jorktauna, uništili su leteći čamac Type 97 koji je leteo iz pravca Šortlenda. Japanski pilot nije imao vremena da pošalјe poruku, ali je njegovo uništenje jasno signaliziralo Japancima podatke o mogućoj lokaciji američkog nosača. U međuvremenu, japanski nosači su pipali u mraku. U vreme američkog napada, japanski nosači su vršili popunu gorivom na severu Solomonovih ostrva. Kao odgovor na napad, Takagi je požurivao svoje nosače ka jugoistoku, očekujući da nađe američki nosač istočno od Tulagija.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nakon što nisu ništa našli, Takagi potvrđuje svoju nameru da uplovi u Koralno more iz područja istočno od Solomonovih ostrva. U veče, 5. maja, Takagi je okrenuo ka zapadu nakon što je zaobišao ostrvo San Kristobal na jugu Solomonovih ostrva. Planirao je da se popuni gorivom 6. maja, nekih 180 milјa zapadno od Tulagija.
Tokom celog 5. maja, niti jedna od strana nije znala gde se nalazi druga strana. Flečer je dobijao opširne izveštaje od makarturovih vazduhoplovnih snaga o lokacijama i kretanjima japanskih snaga koje su bile aktivne u Solomonovom moru. Dobijao je i izveštaje o nosačima.
Oko podneva 4. maja američki bombarder je prijavio da je uočio plovni sastav sa nosačem aviona, kod Bugenvila. Flečeru je prijavlјen kao nosač aviona klase Kaga. Dan kasnije, drugi izveštaj je govorio o japanskom nosaču jugozapadno od Bugenvila. Ono što su Makarturovi piloti uočili, bio je nosač aviona Šoho u plovidbi ka severu kako bi pokrivao Desantne snage MO.
Flečer 6. maja dobija odobrenje od Nimica da sve tri namenske snage organizuje u jednu, oznake TF-17. Sada je raspolagao sa dva nosača aviona, 8 krstarica i 11 razarača. Flečer je naredio jugozapadni kurs kako bi se izvršila popuna gorivom pre nego se vreme pogorša. Izviđački avioni koji su upućivani u patrole nisu uspeli da uspostave kontakt sa japanskim plovnim sastavom. Neposredno nakon podneva, Makarturovi piloti su prijavili da su ugledali nosač u pratnji četiri ratna broda jugozapadno od Bugenvila. Flečerove patrole, upućene tog popodneva, letele su 275 milјa severno i severozapadno od TF-17 ali bez rezultata. Sa izviđačkim kapacitetima savezničkih vazduhoplovnih snaga fokusiranim na Solomonovo more i Luisiades, Flečeru je pozicija japanskih nosača aviona i dalјe ostala nepoznanica.
U 1015 časova 6. maja radar je otkrio prisustvo „njuškala“ u zoni TF-17 koji lovački avioni iz sastava vazdušne patrole nisu mogli da uoče. Flečer je sada morao da pretpostavi da je njegov položaj kompromitovan. Bez podataka o neprijatelјu, Flečer je morao da pretpostavi da su brojni izveštaji o kontaktima sa neprijtelјem dobijeni od savezničkih vazduhoplovnih snaga potvrđeni obaveštajni podavi koje je dobijao od Nimica, a koji su se odnosili na to da japanski nosači imaju zadatak da napadnu Port Morezbi 7. maja i da će konvoj sa desantnim snagama proći prolaz Džomard 7. ili 8.maja. Međutim, Amerikanci još nisu videli konvoje, i naravno, Flečer je ostao i dalјe bez podataka o stvarnoj lokaciji japanskih nosača aviona. U veče 6. maja, Flečer je poveo TF-17 ka severozapadu i povećao brzinu na 21 čv. Nameravao je da u jutro 7. maja bude 170 milјa jugozapadno od ostrva Diboyn kako bi napao japanske snage kod ostrva Misima.
Japanci su bili prvi koji su imali sigurne podatke o neprijatelјskim nosačima aviona. U 1030 časova, avion (zapravo leteći čamac Type 97) koji je uočio radar sa TF-17 javio je podatke da je američki plovni sastav (TF-17) 420 milјa jugozapadno od Tulagija. Međutim, zbog netačne pozicije aviona, javlјeni su i netačni podaci o kretanju i poziciji neprijatelјa. Izveštaj, koji je Takagi primio u 1050 časova, zatekao je Japance u toku popune gorivom. Američki nosači su navodno bili udalјeni 350 milјa južno, dok je tačna udalјenost iznosila 300 milјa. Tek su u podne dva nosača aviona, praćena sa dva razarača, upućena na jug kako bi našli američki plovni sastav. Hara je odlučio da ne upućuje napad na veliku dalјinu kako ne bi otkrio svoje prisustvo Amerikancima. Nastavio je da plovi ka jugu, sve do 1930 časova 6. maja kada je došao na udalјenost od svega 60-70 milјa od TF-17.
6. maj se može smatrati danom propuštenih prilika za obe zaraćene strane. Dok su avioni sa američkih nosača aviona propustili da uoče neprijatelјa, dotle je Hara nastavio da igra pasivnu igru zasede i propustio da prati pouzdane podatke koje su mu obezbedili izviđački avioni velikog dometa. Flečer je nastavio da veruje da su japanski nosači severozapadno od njega. Obe strane su se ipak približavale jedna drugoj, tako da je sukob 7. maja skoro siguran. Japanci imaju veliki potencijal koji mogu osloboditi u smrtonosnoj zasedi.
Sukobi 7. maja
Jutro 7. maja je zateklo američku namensku grupu TF-17 na poziciji oko 150 milјa južno od ostrva Rosel. Nјenoa pozicija se nalazila između dve glavne japanske snage. Desantne snage MO su se nalazile severno od prolaza Džomard, sa Glavnim snagama admirala Gotoa severozapadno od konvoja. Grupa nosača aviona se nalazila oko 300 milјa jugozapadno od Tulagija, odnosno oko 200 milјa jugoistočno od Flečera. Flečer je bio fokusiran na napad na japanske snage koje su delovale u vodama Solomonovih ostrva, uklјučujući tu i japanske nosača aviona, za koje se pretpostavlјalo da se nalaze južno od Bugenvila. Još uvek nije imao ideju o pravoj lokaciji glavnine japanskih snaga nosača aviona. Japanci su sebe videli u ne baš sjajnoj poziciji. Dok su se još uvek nadali da mogu da postave zasedu američkim nosačima aviona, morali su da prilagode planove operacije MO činjenici da grupa nosača aviona kasni u odnosu na plan tako da američki nosači sada blokiraju nastupanje desantnih snaga, te da su bliži transportnim brodovima od japanskih nosača. Inoje je morao da prilagodi kretanje konvoja sa desantnim snagama. Nјihovo kretanje dalјe na jug učinilo ih je ranjivim na američke napade. Dok je Flečer imao opciju čekanja i reagovanja na japanske poteze, Japanci su morali brzo da donose odluke ukoliko žele da se operacija odvija po planu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Avion Douglas Devastator sa nosača USS Enterprise iznad ostrva Vejk 24. februara 1942. Vrhunac karijere u početnom periodu rata bila je bitka u Koralnom moru kada je sa nekoliko torpeda pogođen japanski nosač Šoho.
Za obe strane, klјuč uspeha je ležao u izviđanju. Oba komandanta su 7. maja teško iznevereni od strane svojih izviđačkih aviona. Serija grešaka u izviđanju oblikovala je bitku. Savezničke vazduhoplovne snage su nastavile sa usmeravanjem svojih napora na područje severno od Luisiadesa i u Solomonovom moru. Flečer je proširio patrole angažovanjem 10 aviona Dauntless sa nosača Jorktaun, koji su poleteli u 0600 časova. Nјima su dodelјeni sektori od severozapada do istoka, dubine 250 milјa. Japanci su takođe radili na sveobuhvatnom izviđanju. Avioni iz Rabaula, sa Šortlanda, Tulagija i novoformirane baze hidroaviona na ostrvu Deboyne tragale su za neprijatelјem južno od Luisiadesa. U međuvremenu, pošto je izgubio poverenje u patrole upućivane sa kopna, Hara odlučuje da pošalјe u izviđanje 12 aviona B5N sa nosača aviona, kako bi pretražili sektor od 160 do 270° na dalјini od 250 milјa. Prva strana koja bi dobila pouzdane podatke o neprijatelјu verovatno bi bila i prva koja bi pokrenula talase napada, i shodno tome odnela bi i pobedu.
U zoru istog dana Flečer je odlučio da detašuje TG-17.3 pod komandom britanskog kontra-admirala Krejsa. Pod Krejsovom komandom se se nalazile 3 krstarice i, sa dodatkom jednog američkog razarača, 3 razarača. Nјegov zadatak je bio da spreči prolazak desantnih snaga MO južno od Louisiadesa. To je bio kontroverzni potez, jer je time Flečer uklonio trećinu već slabe zaštite nosača aviona i postavio snage bez vazdušne zaštite u domet japanskih aviona sa kopna. Diskutabilno je i da li bi te snage uopšte mogle izvršiti svoj zadatak. Ukoliko bi bitka nosača aviona krenula loše po Amerikance, Japanci bi imali male potreškoće da se provuku pored Krejsoviih snaga. na drugoj strani, ukoliko bi bitka nosača aviona krenula dobro po Amerikance, Japanci bi svakako morali da otkažu invaziju.Flečer je obrazložio odluku time da, ukoliko bi se u bici nosača aviona neutralisale obe strane – kako se i događalo na vežbama američke ratne mornarice, tada bi Krejs bio u poziciji da spreči japansko napredovanje u Koralnom moru. Pod okolnostima, činilo se da je Flečer povukao dobar, „osiguravajući“ potez, posebno zbog toga što je doprinos Krejsovih snaga u protivvazdušnoj odbrani nosača aviona iz TF-17 bio minimalan.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
S obzirom na malu zonu operacije i broj brodova i aviona u pokretu, izveštaji o kontaktima su se brzo filtrirali i dostavlјali pretpostavlјenim komandantima. Hara je bio prvi koji je primio ispravan izveštaj tako da je mogao prvi da krene u akciju. Ono što Hara nije zano bilo je to da je Flečer mnogo bliže nego što je očekivao i da plovi na sever tako da su japanske patrole bespotrebno upućene na jug.
To se nije mnogo ticalo admirala Hare sve do 0722 časova kada su dva aviona Type 79 sa nosača aviona Šokaku javili o prisustvu američkih snaga, jačine jedan nosač aviona, jedna krstarica i tri razarača, na svega 163 milјa južno od japanskih nosača aviona. Kasnije je javlјeno o prisustvu jednog tankera i krstarice udalјenih 25 milјa od nosača aviona. To je bila informacija na koju su Japanci danima čekali i koja se savršeno uklapala u Harine pretpostavke o mogućoj lokaciji američkih snaga. Hara je poslao još jedan avion sa nosača kako bi potvrdili primlјeni izveštaj i započeo pripreme za upućivanje aviona u napad. Do 0815 časova, ukupno 78 letelica (18 lovačkih, 24 torpednih i 26 obrušavajućih bombardera) je poslato da uništi američki nosač aviona. Komandant napada bio je kapetan korvete Takahaši Kakuiči.
Ono što se činilo kao obećavajuća situacija za Japance brzo se preokrenula u potencijalnu katastrofu. Delujući na osnovu izveštaja prispelih neposredno nakon 0900 časova, Takahaši je na javlјenoj poziciji našao samo tanker i krstaricu. Proširena potraga nije dala rezultate. Stvari su postale još gore kada je Hara primio izveštaje od hidroaviona upućenog sa krstarice Kinugasa koji je pretraživao područje južno od Luisiadesa kada je uočio američke nosače aviona jugoistočno do ostrva Rosel. Sa njih je u 1008 upućen napad. U 1051, avioni se vraćaju na Šokaku i potvrđuju da su videli samo tanker. Suočen sa alarmantnim obrtom događaja, Hara je u 1100 časova opozvao napad.
Pre nego što je napustio područje, Takahaši je uputio obrušavajuće bombardere na jedine mete na vidiku. Prvih četiri bombardera Type 99 kao cilј su izabrali razarač Sims i ubrzo ga uništili sa tri bombe. Razarač je potonuo sa velikim gubicima među članovima posade. Tanker Neošo je bio meta za preko 30 obrušavajućih bombardera, koji su ostvarili 7 pogodaka. Tokom 18-minutnog napada oboren je jedan avion. Brod je ostao nagnut, u požaru i bez pogona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] USS Sims maja 1940. Završen 1938, bio je prvi brod iz klase, koji je često korišćen za osiguranje plovnih sastava početkom rata.
Međutim, polovina posade se vratila na brod i uspela da ugasi požar, da bi kasnije bila spašena od strane američkog razarača. Tanker je na kraju potoplјen, dok je ostatak posade spašen 11. maja.
Japanci su propustili priliku da uhvate Amerikance u zasedi, potopivši samo manje brodove.
Avioni su se iz napada vratili tek nakon 1500 časova, tako da je pitanje upućivanja novog talasa na američke nosače aviona bilo pod znakom pitanja. Srećom po admirala Haru, napad na tanker nije razotkrio njegovu poziciju. Kasnije tog dana, Flečer je postao svestan da je Neošo bio napadnut ali n ijedan brod nije poslao poruku o napadu pre nego što je potoplјen ili stavlјen van upotrebe. Sims je poslao izveštaj o avionima ali ga TF-17 nije primila. Jedina vest sa Neošoa bila je da je u 1021 postao meta napada aviona. Kako je mogao biti napadnnut i avionima koji baziraju na ostvru Tulagi, Flečer i njegov štab su i dalјe ostali nesvesni da je tanker uništen napadom sa nosača aviona.
Dok su se Japanci borili da razjasne svoju situaciju, skoro identična situacija se dešavala i kod Amerikanaca. Međutim, u njihovom slučaju, okolnosti su se razvijale daleko povolјnije. Flečer je još u 0735 časova primo izveštaj o aktivnostima Japanaca. Viđene su dve krstarice severozapadno od ostrva Rosel. Nakon tog izveštaja u 0815 časova stigao je izveštaj o kontaktu: dva nosača i četiri krstarice severno od ostrva Misima. Nјihova pozicija je bila 225 milјa severozapadno od TF-17, što ih je stavlјalo van dometa lovačkih i torpednih aviona. Međutim, sa japanskim snagama koje su se kretale ka jugu i Flečerovim snagama koje su se kretale ka severu – napad je bio moguć. Flečer je čekao više od sat vremena da pokrene napad, ali počevši od 0926, sa Leksingtona je u napad poletelo 10 lovačkih aviona, 28 obrušavajućih i 12 torpednih bombardera. U 0944 časova, Jorktaun je poslao prvi od dva talasa, u kome su se nalazila osam lovačka, 25 obrušavajuća i deset torpednih bombardera.
Međutim, čim su avioni bili na putu ka severu, stvari su se pogoršale. U toku jutra poslužilac radara je javio o kontaktima u blizini namenske grupe. Kako lovački avioni nisu mogli da uoče „njuškala“, Flečer je pretpostavio da radar vidi njegove snage. U to vreme je stigao i izveštaja sa Neoshoa da je napadnut. Još gore, povratkom izviđačkih aviona ustanovlјeno je da su nosači aviona o kojima je javio ustvari plovni sastav od četiri lake krstarice i dva razarača. Sukoblјen sa istom dilemom koju je imao i japanski admiral Hara, Flečer je odlučio da opozove napad. Iz izveštaja savezničkih vazduhoplovnih snaga je znao da su u planiranoj zoni napada jake japanske snage. Situacija je postala jasnija kada je u 1022 časova iz Port Morezbija primio izveštaj da je dva časa ranije avion B-17 izvestio o prisustvu velikog plovnog sastava u kome su se nalazili nosač aviona, deset transportnih brodova i 16 drugih brodova, nešto južnije od lokacije nosača aviona iz ranijeg, netačnog izveštaja. Flečer je novu informaciju prosledio avijaciji, uputivši ih ka zoni cilјa u nadi da će ih naći.
Dok je Flečer bio zabrinut da je propustio glavninu japanskih snaga sa nosačima aviona, njegov napad je upućen u zonu bogatu cilјevima. Kako su Desantne snage MO i glavnina snaga japanske carske mornarice bili vrlo blizu jedna druge, nije bilo šanse da će američki napad biti u potpunosti neuspešan. Kao odgovor na aktivnosti američkih aviona, Inoje je okrenuo konvoj sa desantnim snagama ka severu kako bi izbegao napad. Znao je da je uočen i da se američki nosači aviona nalaze jugozapadno. Takođe je primio i izveštaj o sastavu jačine dva bojna broda, jedna krstarica i četiri razarača (Krejsove snage) južno od prolaza Džomard.
Čekajući da se nosači admirala Hare izbore sa neprijatelјem, Inoje je zaustavio svoje nastupanje. U međuvremenu, Šoho je trebao da odbrani njegove snage od očekivanog napada iz vazduha.
Uništenje nosača aviona
Po lepom vremenu, sa angažovanih 93 aviona – Šohou je pretila brza smrt. Avioni sa Leksingtona su uočili japanski nosač aviona Šoho oko 1040 časova, 40 milјa severnije. Na Šoho samo što je sletela vazduhoplovna patrola jačine 4 aviona – u toku su bile pripreme za pokretanje napada na TF-17, manjih razmera. U vreme kada su američki avioni osmotreni, u 1050 časova, u vazduhu su se nalazila samo tri aviona – jedan Type 0 i dva Type 96.
Vazduhoplovna grupa sa Leksingtona je prva napala. Taj napad se smatra jednim od najkoordinisanijim napadima američkog mornaričkog vazduhoplovstva ikada. Komandant vazduhoplovne grupe, kapetan fregate Vilijam Ault, je odlučio da usmeri napad komandnog elementa grupe i eskadrilu VS-2 na slablјenje odbrane nosača, dok je preostali deo grupe imao zadatak da kordinisano napada.
„Otvarajući“ napad u 1110 časova, tri obrušavajuća bombardera su promašila cilј. Šoho je izveo oštar zaokret u levo kako bi izbegao napadače – što mu je i pošlo za rudom, jer ga je promašilo svih deset aviona iz eskadrile VS-2. Napori japanske protivavionske artilјerije, kao i dva aviona Type 96, bili su neefikasni protiv obrušavajućih Dauntlessa. Jedan jedini japanski lovac koji se nalazio u vazduhu, uspeo je da ošteti jedan Dauntless tokom obrušavanja i da jednog, koji se izvlačio iz obrušavanja, obori.
Avioni iz eskadrile VB-2 su izvršili napad u 1118 časova i postigli dva pogotka bombama mase 1000 funti. Ovi pogotci su prouzrokovali ozbilјne požare na palubi hangara u kome su se nalazili avioni popunjeni gorivom i čekali za polazak u napad na TF-17. Istovremeno sa napadom obrušavajućih bombardera, avioni iz sastava eskadrile VT-2 su se spustili na visinu za napad…
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Fotografija napada na nosač aviona Šoho 7. maja. Dok Šoho gori, na desnoj strani fotografije se vidi Devastator u desnom zaokretu nakon lansiranja torpeda na nosač aviona.
Pronašavši prazni prostor u zaštiti koju su pružale krstarice, komandir eskadrile je odbacio torpedo u 1119 časova. Eskadrila je postigla ukupno 5 pogodaka, dovolјno da izazove fatalna oštećenja koja su prerasla u nekontrolisanog prodora vode. U 1125 časova, 24 od 25 obrušavajućih bombardera iz sastava eskadrile VB-5 i VS-5 napalo je Šoho. Petnaest pogodaka je potvrđeno protiv nepomičnog neprijatelјa, mada su japanski izvori priznali 11 pogodaka. Koliko god da ih je bilo, bilo je dovolјno da bi se Šoho proglasio „mrtvim“. U 1129 časova napad su izvršili torpedni bombarderi i postigli 10 pogodaka. Japanci su priznali dva pogotka, ali ih je verovatno bilo više. Šoho je bukvalno bio raznet salvom bombi i torpeda. Od posade koja je brojala 834 članova, preživelo je 203 članova. Američki gubici su brojali svega jedan obrušavajući bombarder Dauntless sa Jorktauna i dva sa Leksingtona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Jedan od pet pogodaka torpedima sa aviona iz vazduhoplovne grupe nosača aviona Leksington
Obe američke vazduhoplovne grupe su se do 1450 časova vratile na svoje nosače avione, gde je izvršena popuna gorivom i ubojnim sredstvima, tako da su mogli biti ponovo upućeni na zadatak. Flečerovi piloti su odradili dobar posao, potopivši prvi japanski nosač aviona u Drugom svetskom ratu. Zbog nemogućnosti pokretanja i prihvata talasa napada pre mraka, Flečer je odlučio da ne šalјe avione u napad na japanske brodove u Solomonovom moru, kao i da ne šalјe dopunske izviđače u traganje za glavninom japanskih snaga. Flečer je bio svestan da se Inoje povlači sa konvojem desantnih snaga, ali mu još uvek nije bila poznata pozicija japanskih nosača aviona. Laknulo mu je da njegov pogrešan potez sa početka dana nije kažnjen napadima sa japanskih nosača.
Dok je Flečer izbegao japanski vazdušni napad, dotle je TF-17.3 bila manje srećna. Krejsove snage su se tokom dana nalazile u zoni jugoistočno od prolaza Džomard, čime su došle u domet japanskih aviona iz Rabaula. Opažene su ranije, početkom dana, dok je napad usledio u 1400 časova. Napad je izvršen u dva talasa, jurišnim bombarderima G3M Type 96 (savezničko kodno ime: Nell). U prvom talasu se nalazilo 12 aviona. Bili su naoružani torpedima koja su se pokazala kao neuspešna pri lansiranju sa maksimalnih dalјina. Pet letelica je izgublјeno. Oko pola sata kasnije, usledio je napad 19 aviona G3M naoružanih bombama. Nije postignut ni jedan pogodak.
Krejsov vešt manevar i teška protivavionska vatra pomogli su da se izbegne katastrofa, ali su Japanci još uvek bili ubeđeni da su postigli veliki uspeh. Tvrdili su da su potopili bojni brod klase Kalifornija i krstaricu klase Augusta, teško oštetili bojni brod klase Vorspajt (HMS Warspite) i verovatno oštetili krstaricu klase Kanbera. I veština i sposobnost japanskih pilota bile su sumorne i u suprotnosti sa udarima japanskog mornaričkog vazduhoplovstva od pre svega par meseci ranije, kada su brzo potopili britanske kapitale brodove Prins of Vels (HMS Prince of Wales) i Ripals (HMS Repulse) u vodama Malaje, prvih dana rata.
Zbog gubitka nosača aviona Šoho, Inoje je odložio invaziju na Port Morezbi za dva dana. Izveo je konvoj iz dometa aviona i koncentrisao površinske snage kod ostrva Rosel, kako bi bio spreman za mogući noćni napad. Shvatajući da noćni napad i nije baš realan, kasnije je izdao instrukcije Gotou da razdvoji krstaričke snage tako da dve krstarice ostanu sa glavninom snaga, a preostale dve uputi u pomoć nosačima aviona. Japancima je, uzevši u obzir koliko je aviona napalo Šoho, postalo jasno da Amerikanci na raspolaganju imaju i više nego dovolјno aviona. Sa Operacijom MO u haosu, sve je zavisilo od sposobnosti japanskih nosača aviona da unište američke nosače i povrate operaciju u planirani tok. Shodno tome, Hara je sada bio skloniji riziku. Kako odavno nije primio izveštaj sa podacima o poziciji američkih nosača aviona, Hara je naredio izviđanje od jugozapada do severozapada, na dalјini do 200 milјa. Avioni su poleteli u 1530 časova, ali sve do prijema naređenja za povratak nisu ništa našli. Izviđanje je sprovedeno sa namerom da se organizuje rizični noćni napad. Izabrane su najiskusnije posade aviona. Sa nosača aviona Zuikaku za učešće u napadu je izabrano 9 posada jurišnih aviona i 6 posada bombardera. Nјima su se sa nosača aviona Šokaku pridružile još 6 jurišnika i 6 bombardera. Činjenica da je u ovoj avanturi bio prisutan i veći stepen očajanja, i više je nego očigledna. Neke od izabranih posada samo što su se vratile iz ranijeg napada, i od njih se očekivalo da ponovo uzlete po izuzetno lošim meteo uslovima kako bi izvršili napad na cilј kome još uvek nije otkrivena tačna pozicija.
Predvidlјivo, operacija nije dobro počela. Avioni su uzleteli sa nosača u 1615 časova, sa naređenjem da lete na poziciju 280 milјa zapadno. Nepoznato Japancima, američki nosači aviona su se nalazili nekih 150 milјa u smeru zapad-severozapad, ali sakriveni teškim oblacima. Kada su japanski avioni pristigli na naređenu poziciju, na njoj nije bilo ni traga od američkih brodova. Nakon izvršenog izviđanja područja, avioni su se uputili nazad, organizovani u tri grupe, prethodno odbacivši bombe i torpeda.
Prilikom povratka, japanski avioni su naleteli na američke nosače. Avioni Wildcat, navođeni radarom, presreli su prvu grupu. Kao rezultat borbe, iz prve grupe je oboreno 6 jurišnih aviona i jedan bombarder, dok su Amerikanci izgubili tri aviona Wildcat. Druga i treća grupa su na poziciju američkih nosača aviona pristigli u noći i, ubeđeni da su to japanski avioni, nameravali su da slete.
Protivavionska vatra sa nosača je oborila jednog jurišnika i time razvejala sumnje u pripadnost nosača aviona.
Konačno, do 2300 časova, svi japanski avioni su sleteli, uz gubitak još jednog jurišnika prilikom sletanja. Od 27 aviona koji su leteli na zadatak, 18 se vratilo. Međutim, gubitak od 18 dragocenih aviona osetiće se narednog dana. Japanski piloti su izvestili o poziciji namenske grupe TF-17 40-60 milјa zapadno. Obe strane su sada znale da je druga strana u blizini. Sledeći dan će, gotovo sigurno, doneti odlučujući sukob bitke u Koralnom moru.
Pripreme za bitku, 8. maj
Obe strane su znale da je brzo i tačno izviđanje klјuč za odlučujuće događaje na dan 8. maja. Tokom noći, obe strane su pokušale da zauzmu povolјnije postavište za dolazeći okršaj. Američki nosači aviona su plovili na jugoistok sve do posle ponoći, kada su okrenuli ka zapadu. Razarač Monagan je detašovan radi spašavanja preživelih sa tankera Neošo i razarača Sims.
Ovo detaširanje je ostavilo namenske snage TF-17 sa sedam razarača. Krejs je izdao naređenje svojim snagama da plove ka zapadu kako bi ostali jugoistočno od Port Morezbija, na poziciji da presretnu sve japanske snage koje napreduju ka Port Morezbiju u svetlu bitke nosača aviona. U jutro 8. maja, namenske snage TF-17 su raspolagale sa 117 ispravnih aviona (31 lovačkih, 65 obrušavajućih i 21 torpednih bombardera). Fič je za izviđanje smislio plan kako bi pokrio sve eventualne događaje. Kako nije mogao biti siguran u pokrete japanskih nosača tokom noći, moro je da pretpostavi mogućnost da su oni još uvek relativno blizu. Stoga je organizovao izviđanje u svim sektorima (360°) sa 18 aviona SBD iz eskadrila VS-2 i VB-2 sa Leksingtona. U severnom delu zone izviđalo se do dalјine od 200 milјa, dok je na jugu sektor izviđanja bio nešto kraći – 125 milјa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Leksington fotografisan sa palube Jorktauna. Na palubi Jorktauna nalaze se obrušavajući bombarderi tipa Dauntless
Po njihovom povratku, ovih 18 aviona bi se našlo u vazduhoplovnim patrolama nosača aviona. Svaki nosač je angažovao vazduhoplovne patrole jačine po 8 lovačkih aviona, dok je Jorktaun namenio 8 aviona SBD za protivtorpednu patrolu. Na oba nosača, preostali avioni su bili u pripravnosti da krenu u napad po dobijanju informacije o cilјevima.
[attachment=10]
Tokom noći 7./8. maja, Inoje je naredio Takagiju da zauzme postavište 110 milјa južno-jugoistočno od ostrva Rosel do zore, kako bi bio u poziciji da napadne TF-17. Međutim, iz mnogih razloga, zora je zatekla japanske nosače aviona na poziciji 140 milјa severoistočno od ostrva Rosel. kako je neuspešni napad japanskih aviona potrajao, japanski nosači su morali da plove na istok sve do 2200 časova, kada su počeli da prihvataju avione na palube. Hara je savetovao Takagiju da zadrži kurs ka istoku ili da plovi ka jugu, kako bi mogao da napadne Amerikance sa krila. Takagi je odbio preporuku, ali se složio sa predlogom da nosače aviona pozicionira severoistočno od ostrva Rosel – suprotno naređenju admirala Inoja. Hara je smatrao da će mu ova pozicija omogućiti da sprovede usmerenije izviđanje, umesto izviđanje u svim pravcima ukoliko se povinuje naređenjima Takagija i produži u zonu jugoistočno od ostrva Rosel, koje je bilo blizu poslednje poznate pozicije američkih nosača aviona.
Hara je planirao da manje aviona angažuje na izviđanju, a da više aviona bude spremno za napad. Situacija admirala Hare, kada su u pitanju avioni, bila je nepovolјnija u odnosu na situaciju kod Amerikanaca. Američki 5. divizion nosača je raspolagao sa 96 aviona (38 lovaca, 33 bombardera i 25 jurišnika). U poređenju sa TF-17, na japanskim nosačima je moglo da se prikupi 21 aviona manje. Suprotno Fiču, Harin plan izviđanja bio je mnogo oštriji. Prema taktici izviđanja u japanskoj carskoj mornarici, za zadatke izviđanja treba angažovati hidroavione koji su se nalazili na krstaricama, dok se avioni sa nosača aviona čuvaju za misije napada na neprijatelјa. Međutim, 8. maja je teško more sprečilo japanske krstarice da upotrebe svoje hidroavione. Hara je morao da angažuje 7 jurišnih aviona sa nosača aviona da pokriju južni sektor, na dalјini od 250 milјa. Četiri bombardera koji su bazirali u Rabaulu i tri leteća čamca sa ostrva Tulagi su dobili zadatak da izvide područje južno od Louisiadesa.
U 0600 časova, japanski nosači aviona su se nalazili 220 milјa severoistočno od TF-17. Takagi je nastavio da plovi na sever kako bi se susreo sa krstaricama Kinugasa i Furutaka, koje je Inoje detašovao radi povećanja zaštite nosača aviona. Ostatku snaga uklјučenih u operaciju MO, uklјučujući glavninu snaga, desantne snage i borbeno osiguranje, bilo je naređeno da se u toku popodneva prikupe na poziciji 40 milјa istočno od ostrva Vudlark (Woodlark). Nakon što udarne snage „rasčiste put“, konvoj bi nastavio ka Port Morezbiju sa zadatkom izvršenja invazije, koja je preplanirana za 12. maj.
Vreme je igralo važnu ulogu u događajima od 8 maja. Ivica fronta se pomerila 30 – 50 milјa ka severu i severoistoku. To je dovelo TF-17 iz položaja zaštićenog od neprijatelјskog izviđanja u položaj gde vlada laka izmaglica, sa većom vidlјivošću. Nasuprot tome, japanski nosači su dospeli u područje teškog mora. Kako se kasnije pokazalo, to je usložilo i otežalo zadatak američkim pilotima.
|