Početkom ovog mjeseca je Washington u redovnu proceduru uputio zakon iz kojega je jasno da se američki Kongres sprema ponoviti kijevski scenarij u Moskvi, a riječ je o opširnom dokumentu koji će osigurati nesmetano financiranje “demokracije” u Rusiji s ciljem svrgavanja aktualne ruske vlasti, što se nekoliko puta otvoreno naglašava i u samom tekstu. Sam dokument se ne može nikako drugačije protumačiti nego kao otvoreno i agresivno uplitanje u unutarnje prilike jedne suverene države.
Prema tekstu zakona kojeg je pripremilo 26 republikanskih senatora, uključujući i glavnog američkog rusofoba Johna McCaina i neizbježnog Lindseya Grahama, Rusiju očekuju ne samo nove sankcije, jačanje ofenzivnih vojnih kapaciteta i velike vojne vježbe snaga NATO saveza u ključnim regijama zemalja članica koje graniče s ruskim teritorijem, nego i povećanje “kulturno-obrazovne razmjene s čelnicima ruske oporbe”.
Američki senatori su predložili da, počevši s 2015. godinom, pa do izbora u Rusiji 2018., “za razvoj demokratskih procesa u Rusiji treba izdvajati 10 milijuna dolara godišnje”. Znatan dio tih sredstava bi trebao biti utrošen “na razvoj oporbenih medija, financiranje antikorupcijskih programa, kao i jačanje političkih i organizacija civilnog društva”.
Dokument pod rednim brojem S 2277 objavljen je na službenim stranicama američkog Kongresa pod nazivom “Zakon o sprečavanju agresije Rusije u 2014.” (U.S. Congress – Russian Aggression Prevention Act of 2014).
Opširan tekst u kojem se definiraju i najsitniji detalji američke vanjske politike prema Rusiji je već prošao dva čitanja, a obzirom na profil Odbora za vanjsku politiku i da republikanci u Kongresu čine većinu, ovaj nacrt ima realne šanse da stupi na snagu već ove jeseni.
U poglavlju 206. dokumenta se govori o ” podršci ruskoj demokraciji i civilnom društvu” i kako će State Department povećati napore, izravno ili preko nevladinih organizacija, kako bi se u Ruskoj Federaciji:
1.Poboljšalo demokratsko upravljanje, transparentnost, odgovornost, vladavina prava, te antikorupcijski napori.
2. Ojačale demokratske institucije, političke i organizacije civilnog društva.
3. Proširio necenzurirani pristup internetu.
4. Proširio slobodan i nesmetan pristup svim vrstama neovisnih medija, uključujući kroz povećanje onih vlade Sjedinjenih Država, podržati emitiranje i izdavaštvo, te pomoći u zaštiti novinara i aktivista civilnog društva čije su aktivnosti usmjerene na slobodu govora.
Potom se u drugom dijelu istoga poglavlja govori o “odobrenju dodjele sredstava koje treba odobriti State Department u iznosu od 10 milijuna dolara za svaku fiskalnu godinu od 2015. do 2017. za obavljanje gore navedenih aktivnosti”.
“Strategija zahtjeva da najkasnije 60 dana nakon datuma stupanja na snagu ovoga Zakona predsjednik kongresnim odborima mora dostaviti odgovarajuću strategiju za obavljanje aktivnosti navedene u stavku 1. ovog poglavlja zakona S.2277. Ako predsjednik utvrdi da će ovaj zakon predstavljati značajan rizik za ljudsko zdravlje ili dobrobit, o čemu će biti obaviješten što je ranije moguće, ali ni u kojem slučaju kasnije od tri dana nakon poduzimanja akcija koje bi zahtijevale takvo odricanje, može obustaviti njegovu provedbu”, navodi se u zakonu koji je u proceduri u američkom Kongresu.
Direktor ruskog Međunarodnog instituta za inozemne poslove, Alexey Martynov, prijedlog takvog zakona u američkom Kongresu opisuje kao početak predsjedničke kampanje između demokrata i republikanaca.
“Politički život u Americi je uređen na takav način da se u borbi za nadmoć u Kongresom, kao i za kontrolu predsjednika, republikanci i demokrati moraju aktivno prebacivati s jedne teme na drugu, međutim, to je znak da američki politički stroj ne funkcionira. Ispostavilo se da postoje mnoge stvari koje bi bilo bolje ne govoriti glasno, a kasnije su izašle u javnost.
Ovdje je već riječ o predstojećim izborima za američkog predsjednika, do kojih nije ostalo puno vremena, a zbog ozbiljnih propusta u vanjskoj politici primjetna je politička kriza u demokrata i sada i republikanci i demokrati sve češće kritiziraju predsjednika Obamu, uključujući i stav Washingtona o Ukrajini. S jedne strane, Amerika tvrdoglavo ostaje pri svojim stavovima, a s druge strane mora priznati da je zadatak kojim se u Rusiji produljenim regionalnim sukobom trebao usporiti gospodarski rast ostao neriješen. Vidimo čak i da su sankcije koje SAD uvodi samo pokušaj “spašavanja obraza” i neke europske zemlje čak ni pod pritiskom ne razmišljaju o “kažnjavanju Rusije”.
Što se tiče financiranja “demokracije” u Rusiji, SAD to oduvijek aktivno čini. Pa, ako Washingtonu ne smeta da novcem svojih poreznih obveznika hrani naše neradnike i niškoristi (бездельников), molim lijepo. Međutim, sumnjam da će se ta ideja moći realizirati. Barem u onim okolnostima u kojima danas živimo. Nije vjerojatno da njihova stara i omiljena shema ovdje može dovesti do rušenja sadašnje vlasti. Možda im je to uspjelo negdje drugdje, gdje su različiti mentaliteti i drugačiji odnosi među ljudima. U Rusiji je danas vidimo prilično visoki patriotski zanos, visoke ocjene koje javnost daje našem vodstvu, a miješanje u unutarnje prilike druge države je nemoguće bez unutarnjeg stagnacije i općeg nezadovoljstva društva aktualnom vlašću”, kaže Alexey Martynov.
Politički analitičar Sergej Miheyev vjeruje da Sjedinjene Države doista mogu usvojiti zakon kojega su predložili republikanci.
“Nije tajna da je Amerika i ranije dodijelila novac i davala svu podršku liberalnoj oporbi u Rusiji i to se čak nije puno ni skrivalo. Dakle, nema ništa novog ovdje, ali ipak treba reći da se u nacrtu zakona prepoznaje oštrija retorika i veće količine novca. Usvajanje takvog zakona je vrlo vjerojatno. Međutim, oštrina kojom je dokument sastavljen će samo zakomplicirati ionako napete odnose između Rusije i Amerike. Po mom mišljenju, Amerikanci su preopterećeni svojom globalnom misijom i čini se da misle da je potrebno igrati na pogoršanje odnosa, u određenim granicama, naravno, ali ipak, na pogoršanje.
Washington je uvjeren, što se nažalost nekoliko puta potvrdilo (Srbija, Gruzija, Ukrajina, Tunis, Egipat Libija…), da su političke prilike u konkurentskim zemljama nestabilne i da ih je bilo bolje iskoristiti, nego ići u izravno sukobljavanje. Amerikanci su svjesni da u izravnoj konfrontaciji s Rusijom oni nemaju šanse, jer ovo je moderna Rusija, a ne Sovjetski Savez. Dakle, oni su izabrali drugi način, a to je stvaranje unutarnjih problema i uplitanje u unutarnju politiku protivnika. Usput, na isti način su postupali i nastavljaju djelovati protiv Kine, samo je tamo puno teže, jer Kina ima čvršću kontrolu nad domaćom politikom.
Realizacija ove ideje u stvarnosti nije ništa nego utopija. Suprotno planovima Washingtona, ukrajinska kriza je dovela do konsolidacije Rusa i popularnost sadašnje vlade neprestano raste. Ispalo je da su naši građani u zamjenu za proaktivan stav o Ukrajini ovoj vlasti spremni oprostiti neke pogreške i manje pogrešne procjene u Rusiji. Dakle, u ovoj fazi provesti državni udar u Rusiji je nemoguće. Moram reći da se Zapad precjenjuje kada računa na odricanje od našeg nacionalnog identiteta, što su očekivali da će se dogoditi.
Povijest pokazuje da se Rusija pred pritiskom kao država nikad nije raspala. Upravo suprotno, mobilizira se i još više ojača. Za našu zemlju je najopasnije razdoblje, nazovimo to tako, “opuštanje u relativnom blagostanju”, što samo dovodi do unutarnjeg nemira. U principu, Rusija je zemlja s kojom se ne možete poigravati, što se vidjelo i za vrijeme aneksije Krima, ali do sada, na sreću, takvo “opuštajuće” razdoblje nikada nije bio problem.
Što će sada biti, sve će ovisiti o akcijama ruskih vlasti i stanju naše ekonomije. Što se tiče financiranja ruske liberalne oporbe, ja bih, na primjer, stvorio nekoliko desetaka lažnih organizacija koje će “musti” Amerikance i dobiti milijarde koje bi mogle biti utrošene na mirovine i pomoć siromašnima”, na kraju predlaže Sergej Miheyev.
Politički analitičar i profesor na Ruskom državnom sveučilištu društvenih znanosti (RSUH), Sergej Chernyakhovsky, vjeruje da je vjerojatnost usvajanja ovog zakona oko 30-40% i za ruski Slobodni Tisak je dao kraći intervju na tu temu.
“Znamo da Sjedinjene Države uvijek i u svakom slučaju troše novac na jačanje “demokracije” u Rusiji, ali je uvijek bilo pitanje žele li to priznati i službeno? Po mom mišljenju, ako Amerikanci usvoje ovaj zakon, to će biti dobro za samosvijest Rusa, jer će tada javno priznati da vode tajni rat protiv Rusije. Za njih je bolje da se o tome ne izjašnjavaju otvoreno. Ne bih rekao da su Amerikanci loši, glupi ili krvoločni, oni jednostavno ne žele vidjeti jaku Rusiju. Ne treba im jaka konkurencija. U Americi su uvijek postojale elitne skupine koje vjeruju da SAD nema resursa da kontrolira cijeli svijet i da je bipolarni model na svijetu, prema njihovom mišljenju, najbolja opcija. Recimo bivši veleposlanik u Rusiji Michael McFaul pripada jednoj od tih skupina. Međutim, oni također imaju puno zabluda o tome što se događa u Rusiji. Misle da je ovdje teški totalitarizam jer slušaju one marginalizirane skupine koje se kreću oko nekih liberalnih ruskih medija, koje, naravno, ne predstavljaju rusku većinu. Onda i oni misle tako, unatoč osobnom uvjerenju da Amerika u svijetu ipak ne bi trebala biti monopolist.
Moram reći da je ravnoteža između dvije zemlje koja je nastala nakon Drugog svjetskog rata, rezultat razumijevanja snage Sovjetskog Saveza. Recimo da je bilo trenutaka kada su analitičke procjene Washingtona govorile da će, ako pokrenu rat protiv Sovjetskog Saveza, bez obzira na naš manjak od 300 nuklearnih bojevih glava, najbolji rezultat kojem se mogu nadati biti zadržavanje kontrole nad Velikom Britanijom. Američki izračuni su pokazali da će dvije trećine njihovih bombardera u prva dva-tri dana biti uništeni od strane sovjetskog borbenog zrakoplovstva.
Sada je isti omjer za SAD i valjda će to i njima postati jasno. Onda bi se prestali baviti tim glupim stvarima koje se sada obavljaju. Znate, za sve je kriv taj tipično američki povijesni kaubojski mentalitet, koji obraća pažnju samo na uočljivu snagu. Oni su spremni razgovarati ravnopravno samo kad vide da netko drugi repetira svoj “Colt” i gleda ga ravno u čelo. Mi ne želimo pucati iz tog “Colta”, ali mi znamo da ga imamo. Zašto? Ovdje morate razumjeti dvije stvari.
Prvo, svijet je došao na rub određene tranzicije. Nakon što je prije 20 godina svijet de facto uništio sve što je stvoreno nakon Drugog svjetskog rata, nije bio u stanju stvoriti nove oblike i pravila igre. Drugo, moramo imati na umu da oni koji danas govore u ime State Departmenta nikako ne mogu shvatiti da ne mogu nikome ništa diktirati. U tom smislu, ljudi poput McCaina su poželjni, jer se zbog njihovog unutarnjeg kompleksa formiraju bolji mlađi ljudi.
Dakle, ili će Rusija vratiti svoje zasluženo mjesto u svijetu i ograničiti rast stranih vojnih baza u susjednim područjima ili idealno bi bilo zagovarati ukidanje NATO saveza kao strukture koja je nadživjela samu sebe, jer se u protivnom Rusija jednostavno neće moći razvijati. Usput, Rusija ne zahtjeva njihovo smanjenje, nego samo vraćanje na njihovu izbornu teritoriju.
Činjenica da Amerikanci u javnost izlaze s takvim računicama će još jednom uvjeriti dio ruskog društva koji koketira sa Zapadom da neće dobro proći”, pojašnjava profesor Chernyakhovsky.
Slobodni Tisak:Po vašem mišljenju, koliko je Rusija spremna na “demokratski” američki udar?
Prof. Sergej Chernyakhovsky: “Treba razumjeti da su Rusi uvijek imali različita mišljenja o budućnosti Rusije; od carstva i sovjetske republike, pa i danas. Glavna stvar ovdje nije ideološka sklonost, nego tko želi provedbu tih ideja: ruski narod ili određene međunarodne organizacije. To jest, neki vjeruju da je budućnost Rusije stvar ruskog naroda, a tu su i oni koji se pozivaju na vanjske snage i strukture.
I ovdje je važno reći da čak i ako osoba ima buntovna uvjerenja, ali smatra da je unutarnja politika ruska stvar, to je dopušteno. Međutim, ako se radi u korist liberalne demokracije, ali pod okriljem američkog Kongresa, to više ne smije biti moguće. U skladu s tim, na prvom mjestu je čovjek i građanin Ruske Federacije. Nema drugog. Ukoliko nije državljanin Rusije, ne može propagirati i zazivati građanska prava i slobode u Rusiji.”
U svakom slučaju, izglasan ili ne, ovaj zakon je korak dalje u provokaciji od strane Washingtona, a nacrt dokumenta koji je dostavljen na raspravu u američkom Kongresu ne govori samo o financiranju ruske oporbe. “Zakon o sprečavanju agresije Rusije 2014.” u drugom poglavlju izravno zadire u unutarnju politiku Europske unije kao cjeline, ali isto tako pojedinih zemalja članica zasebno, te Ukrajine i drugih zemalja u ruskom okruženju. Republikanci u američkom Kongresu su sebi uzeli za pravo da definiraju i energetsku, čak i obrambenu politiku Europske unije, Gruzija i Moldavija se proglašavaju “najvećim NATO saveznicima u regiji”, Poljska dobiva “posebnu zadaću u sprečavanju ruske agresivne politike, a Ukrajini se “nudi vojna i obavještajna pomoć”.
Veliko poglavlje koje se odnosi na “podršku demokratskim snagama u Rusiji” će sigurno nanijeti više štete nego koristi tzv. “ruskoj oporbi”, iako s one strane Atlantika to nikada neće razumjeti.
Kao što bi svaka suverena država trebala činiti, Moskva sigurno neće mirno promatrati da joj jedan John McCain ili Lindsey Graham drže predavanja o suzbijanju korupcije, slobodi govora ili interneta i ruske agencija za provedbu zakona bi s mogućom prvom tranšom “pomoći ruskoj demokraciji” početkom 2015., po zakon o nevladinim udrugama koje financiraju strane zemlje, trebale imati pune ruke posla.
U nacrtu ovog zakona nije slučajno umetnut pasus o mogućem “riziku za ljudsko zdravlje ili dobrobit” i da će predsjednik “ni u kojem slučaju kasnije od tri dana biti obaviješten o takvim okolnostima i razmotriti odricanje od strategije”.
Zašto bi netko u Rusiji bio ugrožen, ako ukazuje na korupciju i traži da izrazi svoje mišljenje u medijima? Profesor Chernyakhovsky je jasno rekao da u Rusiji može, treba i normalno je da postoji oporba i različito poimanje budućnosti ruske države, ali da sve te skupine i pojedinci mogu i moraju raditi unutar granica svoje zemlje i bez tajnih dogovora s trećom stranom, pogotovo s Washingtonom. U Rusiji postoje organizacije, udruge ili pojedinci (anarhisti, komunisti, socijalisti, “zeleni”, nacional-boljševici, nacionalisti, radikalne klerikalne skupine, liberali…) od kojih se jedni ne slažu s aktualnom politikom Kremlja, dok je drugi fanatično podržavaju. Kako naći opravdanje da ovi prvi u ime “demokratske budućnosti Rusije” surađuju s američkom vladom, primaju novac od nje, a sve s ciljem da unište svoju vlastitu zemlju. Njihovi pandani u Siriji ili Libiji su išli tako daleko da su pozivali svoje nalogodavce da se umjesto diplomatskog pritiska primjeni poznati američki izvozni proizvod – “Tomahawk-demokracija”.
Ako John McCain i jastrebovi američkog Kongresa predviđaju da bi “moglo biti opasnosti po zdravlje i život ruskih aktivista koji se uključe u ovaj program”, to znači da on nije nimalo bezazlen, a još manje “demokratski”. Zajedno s propagandnom kampanjom u kojoj se svjesno šire laži o Ruskoj Federaciji tu se zemlju opisuje kao totalitarnu državu, ovaj zakon, pročitan u cijelosti, može značiti samo jedno, a to je da se odnosi između Moskve i Washingtona neće skoro popraviti i da su svi scenariji mogući. Žrtva je bez ikakve sumnje – Ukrajina, ali i Europa koja bi, da nije to što jest, zbog sadržaja ovog dokumenta trebala sazvati hitnu sjednicu institucija u Bruxellesu, lidera svih 28 zemalja članica, ali i zemalja koje nisu u EU, i pozvati Washington da se očituje o izravnom preuzimanju sigurnosne, energetske i vanjske politike Europske unije, Moldavije, Ukrajine i Gruzije u svoju nadležnost.
Originalni i kompletan tekst zakona S 2277: United States Congress S.2277 – Russian Aggression Prevention Act of 2014
glasbrotnja.net / advance.hr
http://glasbrotnja.net/vijesti/svijet/kijevski-scenarij-uskoro-u-moskvi
