Fotografije pitomaca (ili kursista) podoficirske škole za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Snimljene su cca 1931. godine.
Drugari, ja mislim da je na ovoj slici, skroz levo, moj deda-stric Oskar Obrad Davidović.
Strahovito liči (na fotke koje ja imam iz tog perioda), a i mesto i vreme - sve se slaže:
Ovde je na slici u uniformi, sa sve medaljom, sa suprugom Jelkom i ćerkom Nevenkom:
Ovde je, na prvoj slici, Oskar Obrad (rođen 1900.) skroz desno, a rođeni mu brat, moj deda Hugo Pavle Davidović (r. 1902.) je u sredini:
a na ovoj drugoj slici iz istog "serijala", s istog slikanja, simpatično je što ih je fotograf uslikao pre poziranja, u trenutku kad su bili baš opušteni i smejali se..
Tu je moj deda prvi s leva, pa neki kolega (poručnik valjda?), pa Oskar desno:
Da li se i vama čini da je isti čovek na prvoj slici gore?
Što se vremena i mesta tiče, Oskar Obrad u svojoj autobiografiji piše da je završio školu za (rezervne) oficire, a zatim i kompletirao kurs u Centru za vežbu rez. oficira u Sarajevu:
- 1923. proizveden u čin rezervnog poručnika,
- 1925. bio 4 nedelje na vežbi u 11. pešadijskom puku
- 1927. proizveden u čiln poručnika
- 1930. pohađao 4-nedeljni kurs za osposobljavanje komandovanjem osnovne jedinice (možda je odatle fotka??)
- 1941. mobilisan 4. aprila 1941 kod 53. Pešadijskog puka u Karlovcu.
- 7. aprila - kao Komandant transporta krenuo na front, ka Križevcima, gde ga zatiče slom 10. aprila, pa se vraćaju u Zagreb odakle su krenuli.
- 1942. ga otpuštaju s radnog mesta u firmi u Zagrebu jer nije "proizveo dovoljno dokaza da je arijevac", a ubrzo ga i Gestapo hapsi, pa ga , sa crvenim trouglom, šalju prvo u konc. logor Jankomir...pa u konc. logor Flossenburg... pa u konc. logor Gross-Rosen... a suprugu Jelku u Buchenwald, pa u Ravensbruch, pa u Auschwitz, odakle je nekako uspela da preživi i vrati se kući nakon oslobođenja...
Nažalost, 1942. Gestapo hapsi mog dedu, Oskarovog brata Huga Pavla Davidovića, koji je tada imao bebu od godinu i nešto dana (mog tatu). Pre hapšenja, Hugo trpa ženu Danicu i bebu u automobil i moli svog lojalnog dugogodišnjeg šofera da ih samo odveze negde na sigurno... jer se Danica prezivala Lang... Šofer Feho je upravo to učinio, spasao je živote Danici i mom ocu, a time i meni
Za to vreme Gestapo hapsi i zatvara mog dedu u koncentracioni logor "Banjica" u Beogradu, proleća te 1942. i neposredno nakon toga ga ubijaju.
I danas pokušavam da pronađem neki trag o njemu i o njegovoj porodici (iako je većina pobijena u logorima tokom rata, jer su imali pogrešno prezime ili podržavali pogrešnu stranu..ili imali previše imovine...)
Nažalost, ne postoji nijedna slika Huga sa ženom i bebom...ali makar čuvamo ovih par slika.
Zato me je još i više obradovalo i iznenadilo što vidim na slici postovanoj ovde - Obrada Oskara, deda-strica rođenog.
Inače, on je, sa suprugom Jelkom, nakon svih stradanja, uspeo da se iseli u Italiju i tamo poživi još 20 godina, gde ga je moj otac kao tinejdžer posećivao i voleo, kao mušku figuru, najbližu ocu, što nažalost nikada nije imao prilike da ima u životu.