FF
zastavnik I klase
Offline
Posts: 1 929
|
|
« Reply #6 on: November 30, 2008, 12:17:17 pm » |
|
Raketna Topovnjača je mali brzi ratni brod, naoružan krilatim protivbrodskim raketama (kao primarnim ofanzivnim oružjem) i artiljerijskim sistemima (kao pomoćnim defanizivno/ofanzivnim oružjem). Pojavile su se u sastavu ratnih flota 70-tih godina, paralelno sa pojavom protivbrodskih vođenih raketa, kojima je bilo moguće naoružati i brodove relativno malog deplasmana i time im dati veliku vatrenu moć, naspram njihove veličine. Velika udarna moć, male dimenzije i velika pokretljivost najznačajnije su karakteristike raketnih topovnjača, što ih čini respektivnim snagama za dejstva u malim i uskim morima.
Uvođenje raketnih jedinica u JRM bilo je planirano u sklopu II flotnog programa, još daleke 1958. godine. Normalizacija odnosa sa SSSR-om omogućila je transfer raketnih čamaca tipa "Osa" u JRM, čime je napravljen radikalan zaokret u ratnoj doktrini i osetno povećana vatrena moć jedinica flote. Omogućeno je dejstvo po snagama protivnika na udaljenostima koje su značajno prevazilazile domete klasičnih artiljerijskih oruđa, a zahvaljujući velikom broju jedinica, velikoj pokretljivosti i malim dimenzijama, raketni čamci mogli su lako i neprimetno primeniti taktiku disperzije u rejonima očekivanja i tako pokrivati mnogo veću akvatoriju naspram klasičnih artiljerijskih brodova (razarača, eskortnih razarača itd.). Međutim, ubrzo se pokazalo da raketni čamci imaju i nedostatke. Njihovo artiljerijsko naoružanje (2 x AK-230 30mm) pokazalo se nedovoljno efikasno u dejstvu protiv savremenih aviona i protivbrodskih raketa, ali i protiv površinskih ciljeva, koji nisu bili dovoljno značajni za dejstvo raketama brod-brod. Dakle, ratnoj mornarici bio je potreban brod koji će biti u stanju da dejstvuje po neprijateljskim flotnim sastavima preko linije horizonta, poput raketnih čamaca, ali koji će istovremeno moći da obezbeđuje sebi i jedinicama iz pratnje zaštitu u svim fazama angažovanja. Početkom 70-tih godina, započinje III faza reorganizacije JRM (poznata kao III flotni program) koja je za cilj imala povećanje efikasnosti jedinica flote. Novi flotni program i dalje je zadržao raketne čamce kao glavne nosioce raketnog udara, ali je njime pridružio i druge jedinice u svojstvu pratnje, neposrednog i posrednog obezbeđenja i komandovanja - raketne topovnjače i malo kasnije, raketne fregate.
Početkom 70-tih godina brodograđevinska industrija u Jugoslaviji još nije imala dovoljno iskustva u gradnji većih savremenih borbenih jedinica, kao što su bile fregate, ali je upotrebom sovjetskih torpednih i raketnih čamaca, imala direktan pristup malim brzim ratnim brodovima. Upravo na osnovu ovakvih saznanja, definisani su TT zahtevi za projektovanje i gradnju nove generacije raketnih brodova, označenih kao - raketne topovnjače. Polazna razvojna dokumentacija, izrađena u prvoj polovini sedamdesetih godina, potvrdila je ranije analize, da zadatke koji su definisani treba da izvršavaju brodovi deplasmana od 200 - 300t, naoružani snažnim protivbrodskim naoružanjem i najsavremenijim artiljerijskim sistemima univerzalne namene. Verifikacija projekta raketne topovnjače tipa 401, projektne oznake "Vrbas" izvršena je 1974. godine kada se i pristupilo gradnji prvog broda.
Raketna topovnjača 401 u fazi izgradnje:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Zahvaljujući specifičnom spoljno-političkom položaju Jugoslavije, prilikom projektovanja broda, ostvarena je saradnja i transfer tehnologija i sa zapadnim i sa istočnim blokom, što je u velikom meri doprinelo sagledavanju različitih aspekata konstrukcije i opremanja broda. Projekat "Vrbas" otvorio je vrata domaćoj odbrambenoj industriji za saradnju sa švedskim projektantima i proizvođačima NVO, tako da je i konkretno - dosta rešenja u konstrukciji nove raketne topovnjače primenjeno na osnovu švedskih iskustava u gradnji brodova tipa "Spica". Gradnja prve jedinice otegla se duže od planiranog roka, zbog čestih izmena koncepta opremanja broda u toku izgradnje. Po originalnom zamisli projektanata, primarno naoružanje trebale su da čine 4 francuske protivbrodske rakete MM-38 Exocet. Pregovori sa Francuzima koji su tekli paralelno sa izgradnjom broda su se izkomplikovali, tako da je francuska strana podizanjem cene i postavljanjem dopunskih uslova eliminsana, i projektanti su se okrenuli istočnom bloku. Umesto Exoceta izabrane su protivbrodske rakete P-20/21 - usavršena verzija rakete P-15, kojima su već bili naoružani raketni čamci Tipa 301 (Osa). Navedena promena uslovila je smanjenje broja raketa sa planiranih 4 na 2 (zbog većih dimenzija rakete i kontejnera kod ruske rakete), kao i izmene u konstrukciji nadgrađa i jarbola, koji su u prvobitno zamišljenoj formi onemogućavali smeštaj i lansiranje ruskih raketa. Tako se i pored prvobitne zamisli, da konstrukcija nove raketne topovnjače bude proizvod domaće pameti, a da ista bude opremljena pogonima, senzorima i naoružanjem zapadnog porekla, došlo do jedinstvenog koncepta koji je u jednom brodu spojio originalan dizajn, propulziju i artiljerijsko naoružanje zapadnog, primarno raketno naoružanje istočnog porekla, i senzore i elektronsku opremu mešovitog, (istočno i zapadnog) porekla. Konačno, nakon izvršenih izmena, nova raketna topovnjača je porinuta u Titovom brodogradilištu u Kraljevici, 15. oktobra 1976. godine.
Po porinuću, pristupilo se završnom opremanju i primopredajnim ispitivanjima brodskih sistema i broda u celini. Ispitivanja su završena uspešno demonstracijom izdržljivosti pred zvaničnicima JRM. Svečano dizanje vojnopomorske zastave i uvođenje broda u flotnu listu izvršeno je 14. februara 1977. godine u pomorskoj bazi Lora. Brod je dobio oznaku 401 i ime "Rade Končar".
Odmah nakon uvođenja u flotnu listu, brod je podvrgnut obimnim prototipskim ispitivanjima, koja su trajala sve do aprila 1979. Za to vreme raketna topovnjača je prevalila preko 16.000NM. Izvršeno je gađanje protivbrodskom raketom P-20 i vise od 100 artiljerijskih gađanja na ciljeve u vazdušnom prostoru, na moru i kopnu . Takodje, brod je podvrgnut ispitivanju manevarskih i maritimnih karakteristika, merenju dijagrama zračenja antenskog sistema, ispitivanju svih oružnih sistema, sistema opšte namene, itd. Tokom tih ispitivanja, potvrđene su deklarisane i proračunske preformanse broda i pripadajućih sistema. Bio je to prvi ratni brod, u potpunosti projektovan i izgrađen kod nas, na čijem kompletiranju je bilo angažovano preko 1500 kooperanata.
Prvo gađanje protivbrodskom raketom sa RTOP-401:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] U periodu od 1978. do 1983. godine, u brodogradilištu u Kraljevici, izgrađeno je i uvedeno u flotnu listu 6 raketnih topovnjača Tipa 401:
RTOP-401 „Rade Končar“ RTOP-402 „Vlado Ćetković“ RTOP-403 „Ramiz Sadiku“ RTOP-404 „Hasan Zahirović-Laca" RTOP-405 „Jordan Nikolov – Orce“ RTOP-406 „Ante Banina“
Osnovni podaci:
Deplasman: 237,5 / 250 [t] Dimenzije: 44,99 x 7,86 x 12.8 [m] Gaz: na pramcu - 1,84m ; na krmi - 2,9m Pogon: 2 dizel-motora MTU 16 V 538 TB91, snage 2 x 2.648kW/3600KS ; 2 gasne turbine Rolls-Royce Marine Proteus 52 M/558, snage 2 x 3.310kW/4.500KS ; 4 propelera sa hidraulički zakretanim krilcima. Brzina: ekonomska - 22 čv ; maksimalna - 40 čv Daljina plovljenja:780NM (v=22čv.) Autonomija: 7 dana Broj članova posade: 30 Naoružanje: - 2 protivbrodske rakete P-20/21 - 2 univerzalna topa 57mm YU SAK/L70 "Bofors" Mk.1 - 4 dvostruka lansera osvetljavajućih raketa 128 mm "Svitac" (2 na 405 i 406). - 2 raketna bacača mamaca BARICADE (na 405 i 406).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Vatrena moć raketnih topovnjača klase "Rade Končar" temelji se na krilatim protivbrodskim raketama P-20 (sa aktivnim radarskim samonavođenjem) i/ili P-21 (sa IC samonavođenjem). Raketni sistem obuhvata:
- Sistemi za upravljanje raketnim gađanjem "Kljon" i "Avangard" koji na osnovu podataka dobijenih sa brodskih senzora proračunava elemente gađanja i prenosi ih na rakete, odnosno na sklopove strujnog kola starta. Podaci koji se prenose na raketu, dobijaju se iz brodskog KIS-a u kojem su obrađeni podaci dobijeni od svih brodskih senzora, ili prikupljeni iz drugih izvora.
- Lanser rakete KT-97, sluzi za čuvanje i lansiranje raketa P-20 i P-21. Obezbeđuje između ostalog zaštitu rakete od spoljnih uticaja, ima višekratnu upotrebu, odnosno, koristi se kod više lansiranja.
- Uređaj za predstartnu proveru DK-131E, služi za izvršenje periodičnih automatskih provera ispravnosti rakete, a u procesu pripreme i lansiranja, služi za dovođenje sklopova u raketi u stanje kojim se u toku starta i leta rakete obezbeđuje njihov rad, u skladu sa ulaznim parametrima.
- Uređaj za napajanje rakete električnom energijom iz brodskog izvora, pored osnovne namene, ima funkciju prekopčavanja napajanja rakete na ampulnu bateriju, kao i pražnjenje već aktivirane ampulne baterije, u slučaju da start nije izvršen.
- Trenažer - uređaj sastavljen od niza sklopova koji simuliraju pojedine funkcije uređaja u raketi tokom predstartne pripreme i na taj način omogućava kontinuiranu obuku posade, bez lansiranja skupih raketa.
- Protivbrodska raketa P-20/21, deo je raketnog sistema koji ostvaruje konačan efekat raketnog udara na cilju. Raketa P-20 predstavlja poboljšanu verziju rakete P-15 (SS-N-2 Stix). Maksimalan domet rakete iznosi 80km, a brzina krstarenja 0,9M. Neposredno po lansiranju, i odbacivanju startnog motora, raketa prelazi u režim krstarenja, na visini od 300-500m, a vođenje je inercijalno - autopilotom. Na razdaljini 10-15km, zahvatom cilja, raketa prelazi u režim aktivnog radarskog samonavođenja (P-20) ili IC samonavođenja (P-21) i snižava visinu leta na 50m, do obrušavanja na cilj. Ukupna masa rakete je 2600kg, od čega 513kg čini bojeva glava.
Raketna topovnjača 404, u sastavu Ratne Mornarica Vojske Jugoslavije, u izvršenju raketnog udara:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Sekundarno naoružanje raketne topovnjače Tipa 401 čine 2 univerzalna automatska topa 57mm YU SAK/L70 "Bofors" Mk.1, namenjenih za dejstvo po ciljevima na moru, u vazdušnom prostoru i na kopnu. Efikasna daljina gađanja ciljeva na kopnu i moru iznosi oko 12km, a u vazdušnom prostoru oko 6500m. Odlikuje se viskom brzinom paljbe (200 granata u minuti), velikom preciznošću i snažnim efektom na cilju. Smešten je u kupolu lake izrade, koja štiti osetljive sklopove topa i poslugu od atmosferskih uticaja, a služi i za smeštaj pripemne municije, rezervnog alata i pribora.
Top 57mm YU SAK/L70 "Bofors" Mk.1 na RTOP Tipa 401:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Top se sastoji se od : elevacionog dela (smeštenog na kolevku, koja se preko ramena kolevke oslanja na stranice lafeta) ; lafeta samonosive konstrukcije, postavljenog na okretni osloni prsten, na kome se nalaze mehanizmi pokretanja po pravcu i visini ; sistem hlađenja cevi ; police pripremne municije ; pulta komandira topa za lokalno upravljanje gađanjem ; i optičke nišanska sprave koja omogućava praćenje ciljeva na moru i kopnu. Magacin topa, koji se sastoji od 4 paralelna uvodnika, kapaciteta po 10 metaka, koje pune ručno dva poslužioca, pri svim uglovima elevacije. Konstruktivno je rešen izbor levih, desnih ili svih uvodnika tokom gađanja. Na taj način omogućeno je da se u slučaju iznenadne pojave cilja za dejstvo uvek izabere optimalna vrsta municije. Dotur municije iz municione komore na top obavlja se pomoću dve municione dizalice. Topom se upravlja daljinski, iz artiljerijske centrale, što je osnovni režim, ili lokalno - odgovarajućom nišanskom spravom i pultom za upravljanje i nadzor topa. Pokretanje topa je elektrohidrauličko. Nivoom automatizacije topa ostvarena je mogućnost da se ispali municija u magacinu, bez prisustva posluge, čime je omogućeno efikasno dejstvo i u slučaju iznenadne pojave ciljeva, uz smanjeno naprezanje posade broda. Masa topa je 6400kg. Cev se prisilno hladi vodom. Odgovarajućim modifikacijama na samomom topu i uređaju za upravljanje vatrom, kao i nabavkom novih vrsta municije sa poboljšanim balističkim karakterisitikama, ostvareno je naknadno povećanje efikasnog dometa do 14.5km, za dejstvo po ciljevima na moru i kopnu. To je omogućilo uspešno vođenje artiljerijskog boja i sa protivnikom koji raspolaže oruđima znatno većih kalibara. Borbeni komplet municije komponovan je od nekoliko vrsta granata optimiziranih za povećanje verovatnoće pogađanja izabranog cilja i efekata dejstva. Procentualna zastupljenost pojedinih vrsta municije određena je u skladu sa procenjenim postotkom dejstva po konkretnim ciljevima. Konstruktivno rešenje magacina omogućava da se top puni sa više vrsta municije istovremeno, a u konkretnoj situaciji upotrebljava se najpogodnija.
Priprema municije 57mm na RTOP Tipa 401:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Na prva 4 broda instaliran je sistem za upravljanje vatrom 9LV-202, koji čine osmatrački i nišanski radar i opto-elektoronski sistem. Na zadnja 2 broda (405 i 406) ugrađena je naprednija verzija SUV-a 9LV-209. Najzanačajnija prednost novog tipa SUV-a su zaštićeni data linkovi za prijem i predaju podataka za posredno gađanje. Konkretno, RTOP-405 i 406 imaju mogućnost da preuzimaju podatke o cilju koji detektuje i prati bilo koji smerač cilja (radar s nekog drugog broda, ili kopneni radar, čije su koordinate poznate) i da bez isijavanja vlastitih senzora, pasivno "skida" njegove podatke koje potom obrađuje sistem za AOP tj. računar i proračunava elemente za gađanje u realnom vremenu. Pored drugačijeg SUV-a, na RTOP-405 i 406, umesto lansera raketa za osvetljavanje "Svitac" na pramčanoj topovskoj kupoli, ugrađeni su bacači protivraketnih mamaca Bofors 57mm.
Brod je opremljen navigacionim radarom Decca RM 1226, IFF uređajom i signalizatorom radarskog ozračenja. Za održavanje veze namenjeno je više radio-uređaja koji rade u VF, VHF i UHF opsegu. Pomoćnu opremu čine sistem za kompenzaciju brodskog magnetizma, uređaj za desalinizaciju morske vode, uređaji za klimatizaciju i ABHO zaštitu, protivpožarni sistem i pumpe za drenažu u slučaju prodora vode.
Raspored antena senzora na jarbolskoj konstrukciji RTOP tipa 401:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Trup raketne topovnjače izrađen je od čelika debljine 3 do 12 mm, ima poludeplasmansku formu i podeljen je na 11 vodonepropusnih odseka. Brod zadržava plovnost u slučaju plavljenja bilo koja 2 susedna odseka. Nadgrađe je izrađeno od aluminijuma debljine 2 do 10 mm.
MODERNIZACIJA
Razvoj savremenih protivbrodskih raketa učinio je odbranu brodova težom i neizvesnijom. Preformanse novih raketa koje su se pojavile 80-tih godina dokazale su da postojeći sistemi bliske odbrane nisu dovoljno efikasni i pouzdani, što se konkretno dokazalo u Folklandskom ratu. Mogućnost leta na minimalnoj visini iznad morske površine učinio je protivbrodsku raketu nevidljivom, a vreme od detekcije rakete do njenog udara više se nisu merili minutima, već sekundama. Shodno tome, krajem 80-tih godina pristupilo se i modernizaciji raketnih topovnjača klase "Rade Končar". Modernizacija je podrazumevala ugradnju modernog terminala KIS-a 9C3-502, rekonstrukciju krmenog dela nadgrađa, uklanjanje krmenog topa 57mm i ugradnju 6-cevnog topa AK-630M kal. 30mm.
Terminal komandno-informacionog sistema 9C3-502:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Šestocevni top 30mm, AK-630M, jeste brodski univerzalni automatski top sistema "Gattling" namenjen za dejstvo po ciljevima u vazdušnom prostoru, na moru i kopnu, daljine efikasnog dejstva do 4000m. Top je u potpunosti automatizovan, daljinski upravljan. Brzina gadjanja iznosi 4000-5000 granata u minuti. Preformanse ga čine efikasnim u dejstvu po malim, niskoletećim ciljevima, kao sto su protivbrodske rakete. Dotur municije na top je neprekidan, pomoću redenika iz spremišta municije, smeštenog ispod topa, kapaciteta 500 granata po cevi. Top se satoji od horizontalno postavljenog automata AO-18, sistema za hlađenje cevi i zadnjaka, barbete, uređaja za pokretanje po pravcu i elevaciji, uređaja za neprekidni dotur municije, kupole topa sa uređajima za ventilaciju kupole i sagorevanje barutnih gasova, servopojačala pokretanja topa i sklopova strujnog kola paljbe. U komplet topa spadaju i centralna nišanska sprava, pult za upravljanje i nadzor rada topa, uređaji za napajanje električnom energijom, punilica i potreban alat i pribor za redovno održavanje i opsluživanje topa. Upravljanje topom i otvaranje vatre vrši se daljinski, iz artiljerijske centrale ili sa centralne nišanske sprave, koja se nalazi na platformi iza komandnog mosta topovnjacče, i koju opslužuje jedan član posade. Pokretanje topa po pravcu i elavaciji je elektrohidrauličko. Kao osnovni radni fluid za funkcionisanje automata topa koriste se barutni gasovi, a kao pomocni - komprinovani vazduh visokog pritiska.
Tokom 1990-1991. u remontnom zavodu V.Škorpik u Šibeniku izvršena je rekonstrukcija i modrenizacija 2 raketne topovnjače klase "Rade Končar" - 401 i 402.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Početak građanskog rata u SFRJ zatekao je RTOP-402 u remontu u RMTZ V.Škorpik. Odugovlačenjem kompletiranja remonta do konačnog opkoljavanja objekata remontnog zavoda doveo je do zarobljavanje RTOP-402 od strane ZNG Hrvatske. Brod je nakon osposobljavanja za plovidbu, sklonjen u potkope na Dugom Otoku, sve do potpunog povlačenja jedinica JRM iz Hrvatske. RTOP-402 je dobila novu oznaku i ime - RTOP-21 "Šibenik".
[attachment=10] Sudbina ostalih brodova klase "Rade Končar":
RTOP-401 „Rade Končar“ – povučena je iz operativne upotrebe MCG 2006, i oglašena je za prodaju, brod trenutno bazira u l. Bar; RTOP-403 „Ramiz Sadiku“ – povučena iz operativne upotrebe RM VJ, 2007. godine je prodata kao sekundarna sirovina, trup broda se nalazi u MTRZ "Sava Kovačević" u Tivtu; RTOP-404 „Hasan Zahirović-Laca“ – 2006. godine je povučena iz operativne upotrebe mornarice CG, oglašena je za prodaju, brod trenutno bazira u l. Bar; RTOP-405 „Jordan Nikolov – Orce“ – u operativnoj upotrebi mornarice CG, brod bazira u Baru; RTOP-406 „Ante Banina“ – u operativnoj upotrebi mornarice CG, brod bazira u Baru.
RTOP-404, u sastavu mornarice CG, u poseti Ankoni, 2006. godine:
[attachment=11]
|