Nisam stigao juče da napišem nastavak teksta na današnji dan. Poso, kuća i kuća, poso.
Dakle, na jučerašnji dan. Prije 20 godina. Rat je gotov. Muvamo se po pustinji. Cilj teme da prođe vrijeme. Bili smo negdje zapadno od puta prema iračkoj granici. Tenkovi rasuti po pustinji. Zovu sa svih strana. Oko nas olupine raznih vozila. Najviše tenkova. I to uglavnom T59 sa topom 100 mm.
Kod pogođenih tenkova uglavnom je odvojena kupola od šasije. Teško se prepoznaju dijelovi iz tenka. Sve je deformisano eksplozijim municije unutar tenka. Znali smo vidjeti kupolu na dvadesetak metara od šasije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ovdje se vidi kupola lijevo i šasija desno. Između je neku prevrnuti kamion.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Odvaljena kupola tenka T59. Prevrnuta. Sa donje strane kupole, gore lijevo, vidi se otvor, mreža, za ventilaciju, a kojeg nema na T55. To je ono kao košuljica od kugličnog ležaja.
Pogled na borbeno odeljenje tenka je jeziv. Ovu sam sliku već objavio prije nekog vremena.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
To je slika ovog tenka. Pored tenka stoje Aleksa Panić, stariji gospodin iz Sarajeva, i profesor Zvonimir Baretić, prevodioc za arapski, engleski, španski, francuski, talijanski, kineski i nećete vjerovati, sa svakim ko je naišao tu u Kuvajtu mogao je razgovarati, Znao je sve dijalekte arapskog. Mal, sitan, ali crni pojas iz nekoliko borilačkih vještina. Vježbao karate godinama u Kini. Kasnije ću pokazati slike kad su nam došli u inspekciju ekipa iz UN-a. Raspričao se sa kineskim oficirima kao sa nama. Ako ukucate na Google ime Zvonimir Baretić naći ćete veliki broj njegovih prevedenih knjiga sa raznih jezika.
http://www.google.ba/search?q=Zvonimir+Bareti%C4%87&ie=utf-8&oe=utf-8&aq=t&rls=org.mozilla:en-US:official&client=firefox-aZa nas malo čudan po ponašanju, jer je jeo samo travuljinu, tipa luk, špinat, karfiol, kupus i slično. Ponekad bi skuvao špagete. Tih dana smo imali jedan, da kažem, incident u Kuvajtu. Na nekoliko mjesta u Kuvajtu je bio onaj Phone home. Besplatno korištenje telefona. Zvali smo kući. Svako ima po deset minuta. Bili su redovi u kojima je stojala strana vojska, tj, mi, arapska vojska, civili, muški i civili ženski. Red se otegao. Bile su po dvije govornice za svaki red. Stojimo u redu sa američkom, engleskom i raznim drugim vojskama. Uleću Francuzi, tj, Legija stranaca. I normalno, Francuzi, naduvani i odvratni po ponašanju, a da ne govorim o Legiji, hoće preko reda. Svađaju se sa američkom vojskom. Zamalo tuča. Izlazi Zvonko, onakav mali. Staje pored podivljalih Francuza i sa dvije riječi ih vraća na začelje kolone. Mi u nevjerici. Ovima iz Legije je opasno prići, a kamoli ih natjerati na začelje. Amerikanci u nevjerici. Aplauz. Francuzima nije ništa jasno, ali su ga poslušali. Ni nama ništa tada nije bilo jasno.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da nastavimo o tenkovima.
Ovo je kupola koja je odletila sa one šasije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]