AUTOMAT (AAD)
Nema mnogo mesta greškama kada je padobranstvo u pitanju. Recimo da se desi jedna od dole pomenute tri stvari na skoku:
Izgubite svest dok iskačete iz aviona ili padate.
Izgubite svest o visini jer ste ometeni iz nekog razloga.
Desi se nešto sasvim neočekivano možda avion ili drugi padobranac leti isuviše blizu i ili vam ošt ti opremu ili vas učini nestabilnim.
U svakoj od ovih situacija možda nećete biti u mogućnosti da otvorite sami svoj padobran, ili će vam biti potrebna neka vrsta pomoći. Automat (AAD) je mali kompjuter koji konstantno monitoriše visinu i aktivira rezervni padobran za vas (ako je to potrebno).
Jedan od najpoznatijih automata je CYPRES, što je skraćenica od "Cybernetic Parachute Release System". Prema podacima proizvodača ima preko 65.000 CYPRES-a u upotrebi.
CYPRES ima četiri dela:
• Mali displej koji vam omogućava da uključite automat kako bi monitorisao svoju aktivnost.
• Sam kompjuter
• Baterija
• Kater (Sekač), koji ustvari otvara rezervni padobran.
Kater je fascinantan. To je u stvari neka vrsta metka, i kompjuter šalje metku signal kada je vreme da se otvori rezervni padobran. Metak opaljuje. Vrh tog metka je oštrih ivica, kao nož koji seče deo traket nazvan zatvarajuća petlja. Kriva špiljka rezervnog padobrana je provučeno kroz zatvarajuću petlju kako bi držala rezervni padobran u kontejneru. Sečenje zatvarajuće petlje je sigurno najbolji mogući način za otvaranje rezervnog padobrana.
Kompjuter ima posao da odluči kada je vreme da se otvori rezerva. Osnovni cilj je da uvek otvori rezervni padobran ako je padobranac u slobodnom padu (odnosno ako mu je brzina veće od zadate) dostigne visinu od oko 230 metara po visini. Medutim ovo nije tako jednostavno kao što izgleda. Evo nekih od situacija za koje kompjuter mora da se pobrine kako bi se izbeglo neželjeno otvaranje rezerve.
• Normalno letenje pod normalno otvorenim glavnim padobranom.
• Brza i neočekivana promena vazdušnog pritiska izazvana prevrtanjem (sa lica na leda) ili letenjem oko drugih padobranaca u slobodnom padu.
• Vraćanje sa avionom na zemlju (ukoliko neko iz nekog razloga ne iskoči)
• Značajna promena pritiska uzrokovana vremenom (npr. sistem niskog pritiska se približava mestu iskakanja).
Samo ako je padobranac u slobodnom padu na 230 metara CYPRES će otvoriti rezervu.
Padobranci uključuju CYPRES na zemlji. Njegov kompjuter uzima mere vazdušnog pritiska, i to koristi kako bi otkrio padobrančevu visinu celoga dana. Kada god je padobranac na zemlji, jedinica se rekalibriše svakih 30 sekundi kako bi održala promene u vremenskom atmosferskom pritisku.
U sledećoj sekciji, videćemo kako da neiskusni padobranci (ili oni koji to žele) udu u sport.
ULAZAK U PADOBRANSTVO I TROŠKOVI
Ako se nikad nista bavili padobranstvom ranije, veoma popularan da to učinite prvi put je tandem skok . Na tandem skoku, vi ste vezani za instruktora, i vas dvoje padate zajedno. Instruktor nosi veliki padobran na svojim leđima dovoljno velik da izdrži vašu i njegovu težinu. Instruktor kontroliše sve aspekte skoka, kako bi bio siguran da se ništa neželjeno ne desi na skoku.
Tipični tandem skok izgleda kao i normalan skok. Evo nekih velikih razlika:
• Iskusan padobranac može jednostavno da iskoči iz aviona. U tandem skoku, putnik i tandem instruktor (Tandem Master) su vezani zajedno, tako da je manevaribilnost smanjena.
• Odmah nakon iskakanja instruktor izbacuje veliki (1 - 2 metra u prečniku) padobrančić koji se zove "drog", i on vas vuče i koči tokom celog slobodnog pada. Bez tog droga kombinovana težina instruktora i putnika bi prouzrokovala da ova tela padaju brzinom 290 320 km/h mnogo brže od normalnih 200 km/h. Drog usporava ovaj par na normalnu brzinu propadanja. Normalna brzina je esencijalna za snimanje tandema, pošto kamerman pada normalnom brzinom, i za normalno otvaranje padobrana.
• Kada dode vreme za otvaranje padobrana, instruktor povlači ručicu koja oslobada "drog" i pušta ga da radi svoj normalni posao "drog" se nalazi u ulozi pilot padobrančeta koje nakon oslobađanja otvara glavni padobran
• Instruktor i putnik sleću zajedno.
Više o tandem skokovima u Srbiji možete naći na adresi
www.tandemskok.com CENE I POČECI
Jedna od najpopularnijih tehnika koje se danas koriste za obuku padobranaca su skok na gurtnu (Static Line) i Accelerated Free Fall (AFF), odnosno Napredno Učenje Slobodnog Pada (NUSP). U Srbiji učenik može proći kroz sledeće korake kako bi dobio dozvolu sportskog padobranca:
• Učenik će verovatno krenuti sa tandem skokom u cilju sticanja nešto iskustva pri iskakanju iz aviona i rada u slobodnom padu, kao i da vidi kako to izgleda. Ovaj skok košta 150 EUR , a ukoliko želite i snimke skoka i fotografije iz slobodnog pada, to će vas koštati dodatnih 40 - 50 EUR .
• Učenik zatim prolazi obuku na zemlji kako bi se pripremio za prvi samostalni skok, na gurtnu. U fazi ovog dela obuke, neophodno je pre početka obuke završiti medicinske preglede za "C" kriterijum (Piloti padobrana i paraglajdera) koj u zavisnosti od zdravstvenog centra košta 20 - 70 EUR . Pregled važi godinu dana. Nakon obuke, prvi samostalni skok se izvodi sa 1.000 metara i košta oko 75 - 85 EUR , zbog troškova administracije.
• Učenik pravi narednih 5 - 10 skokova na gurtnu (nije pravilo) sa visine od 1.000 metara, ali ovaj put su skokovi jeftiniji sa oko 20 EUR po skoku, jer nema administracije.
• Kada instruktor ustanovi da je učenik dovoljno sposoban da sam otvara padobran, takođe pravi nekoliko skokova sa 1.000 metara, ali ovaj put na slobodno, i sam otvara padobran. Visina skokova se rapidno povećava, a kada učenik uradi sve vežbe koje su zadate programom, trebalo bi da ima oko 25 skokova iza sebe, sa različitih visina. Cene ovih skokova se razlikuju u zavisnosti od visine, i kreću se u rasponu od oko 20 EUR (1.000 metara) do oko 35 EUR (3.000 metara) po skoku, sa iznajmljivanjem opreme.
• Kada učenik ispuni sve uslove zadate programom (odredeno vreme provedeno u slobodnom padu, odredeni broj skokova (minimum 25), određene visine, itd., učenik stiče pravo za polaganje za dozvolu sportskog padobranca "A". Učenik polaže testove, i na ispitnom skoku skače sa 2.200 metara, pravi zaokret levo za 180 stepeni, zaokret u desno za 180 stepeni i salto u nazad, ukoliko komisija ne odluči drugačije.
Jednom kada padobranac dobije dozvolu, cene skokova se smanjuju i kreću se od 10 EUR (1.000 metara, padobranac ima svoju opremu), do 32 EUR (3.000 metara, padobranac nema svoju opremu, već je iznajmljuje).
Cene u padobranskom klubu "Fenix" (obuku za prvi skok rade instruktori iz AK "Kikinda") trenutno su sledeće:
- Tandem skok.................150 EUR
- Snimanje tandem skoka..40 EUR
- Prvi skok.......................85 EUR
- 2 - 11 skok 1000 m........22 EUR
- 1.000 metara.................10 EUR
- 1.200 metara.................12 EUR
- 1.500 metara.................14 EUR
- 2.000 metara.................17 EUR
- 3.000 metara.................22 EUR
Iznajmljivanje opreme...............10 EUR/skok
Pakovanje padobrana................2,5 EUR
Detaljnije podatke o cenama možete pogledati ovde.
PADOBRANSKE VARIJACIJE
Jednom kada imate dozvolu sportskog padobranca, lekarski pregledi vam važe 2 godine, a tu su još mnoge beneficije. Postoje mnoge varijacije na temu "propadanje kroz vazduh brzinom od 200 km/h".
• Možete skakati u formaciji sa još jednim ili više padobranaca.
• Možete skakati sa daskom i baviti se skysurfing-om
• Možete skakati sa ciljem postizanja maksimalne brzine (Speed Skydive)
• Možete uzeti učešća u još ekstremnijim aspektima sporta kao što su B.A.S.E. skokovi.
• Možete probati noćne skokove, i još mnogo, mnogo toga, o čemu više reči imate ovde
RIZIK OD PADOBRANSKIH NESREĆA
Padobranstvo je prilično popularan sport. Primera radi u SAD ima 34.000 registrovanih članova. Procenjuje se da oko 350.000 ljudi pravi oko 3 miliona skokova godišnje.
Veliko pitanje je uvek "Koliko je opasno padobranstvo"? Svake godine u SAD 30 ljudi pogine u padobranskim nesrećama ili grubo, jedna osoba na 100.000 skokova. Ako pravite jedan skok godišnje, šanse da poginete su 1 prema 100.000 (u SAD).
Kako se nesreće u padobranstvu kotiraju prema drugim običnim aktivnostima? S obzirom da većina mladih u SAD vozi automobil, hajde da poredimo padobranstvo sa vožnjom automobila. Grubo oko 40.000 ljudi godišnje pogine u saobraćajnim nesrećama u SAD. To je 1,7 smrt na 160.000 predenih automobilskih kilometara. Zbog toga, ako vozite 16.000 kilometara godišnje, šanse da poginete u saobraćajnoj nesreći su nešto oko 1 prema 6.000. Drugim rečima, mi prihvatamo veći rizik ulazeći u auto svaki dan, nego ljudi koji se povremeno bave padobranstvom. Morali bi da skačete 17 puta godišnje kako bi vam rizik od smrti bio isti sa rizikom od smrti vozeći kola 16.000 kilometara godišnje.
Logično pitanje je sledeće: Po ovim statistikama, zašto mi mislimo da je padobranstvo opasno, a vožnja kola sigurna?
• Prvi razlog ima veze sa frekventnošću. Sa 30 godišnje, fatalne padobranske nesreće su retke. To čini svaku ovakvu vest vrednu pomena, pa je verovatno da ćete o njoj i čuti preko medija. U drugu stranu ima oko 110 fatalnih saobraćajnih nesreća u SAD svaki dan. U gradu sa milion ljudi 160 ljudi pogine svake godine u saobraćajnoj nesreći. Kada bi ste čuli o svakoj saobraćajnoj nesreći, poludeli bi ste, tako da čujete samo za one najteže, ali nikako za sve. To vas ostavlja sa utiskom da su saobraćajne nesreće retke, iako se dešavaju frekventno i često.
• Drugi razlog ima veze sa rutinom i iskustvom. Većina ljudi vozi auto svaki dan i ništa loše se ne dešava. Tako da je vaše lično iskustvo usmereno tako da verujete da je vožnja sigurna. Tek kad pogledate užasnu statistiku, shvatićete koliko je vožnja automobila u stvari opasna.
Preuzeto, prevedeno i modifikovano sa sajta www.howstuffworks.com Kog ne mrzi da cita nek navali!