MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 62 007
|
|
« on: June 26, 2008, 04:20:06 pm » |
|
Pošto je na početku trećeg italijanskog rata za ujedinjenje pretrpela poraz u bitci kod Kustoce,i pošto su počeli preliminarni koraci ka primirju,italijanska vrhovna komanda je ciljala da se na austrijskoj obali zauzmu izvesne teritorije kao zalog za mirovne pregovore.Stoga je naredila floti da preduzme nešto.
PLANOVI I ODNOS DVEJU FLOTA
Italijanskim pomorskim planom je bilo predviđeno da flota izbori prevlast na Jadranskom moru i tuče protivnika u odsudnoj bitci.Međutim,početkom ratnih operacija na kopnu,italijanska flota je ostala da leži neaktivna u Ankonskoj luci. Na čelu italijanske flote je stajao inertni i preoprezni admiral grof Carlo di Persano,koji je od 9 do 11 jula preuzeo jedno krstarenje na geografskoj širini Visa,i 13 jula se vratio u Ankonu.Ta Persanova pasivna šetnja lepom pučinom (il passegio nel bell mezzo) izazvala je talas besa u zemlji i vrhovnoj komandi,koja je tada počela da zahteva od flote da preduzme bilo kakvu akciju koja ima izgleda za uspeh.Tako se rodila zamisao o zauzimanju Visa,tog Jadranskog Gibraltara,kako ga je nazvao admiral Persano.Operacija je osmišljena na brzinu,bez jasnog plana i krajnjeg cilja,posle eventualnog zauzimanja ostrva.Flota je 16 jula po podne isplovila pod Persanovom komandom i otplovila prama Visu. Austrijska flota je,u skladu sa ratnim planom,trebala da dejstvuje na primorskom krilu Južne armije,i ometa operacije protivničke flote bez izlaganja riziku zbog izrazite italijanske nadmoći.Posle pobede kod Kustoce,ona je dobila veću slobodu dejstva s težištem u području Venecijanske obale i ušća reke Po.Čak se,27 juna na zaprepašćenje italijana,pojavila pred glavnom italijanskom bazom Ankonom.Iako se povukla posle 2 časa kada joj je italijanska flota krenula u susret,ovo je bio veliki izazov italijanskoj javnosti. Na čelu austrijske flote se nalazio mladi,odlučni i daroviti admiral Wilhelm von Tegethoff.Upitan od strane vrhovne komande kakvi mu ratni brodovi trebaju,Tegethof je odgovorio:Dajte mi sve što imate,naćiću način da to upotrebim.On je realno procenio mogućnosti tadašnjih brodova i naoružanja,posebno oklopnjača i artiljerije,pa je svoje brodove pripremio za blisku borbu u mešavini,uz primenu taktike kljunovog udara kao dominantnog postupka.U vezi stim je izvršio i pripremu brodova,ojačavajući kljunove i bokove gvozdenim šinama i lancima.Marljivo vežbajući na Fažanskom sidrištu ispred Pule,austrijska flota je dočekala sukob sa italijanskom potpuno spremna.Kada je Tegethof 19 jula digao signal za isplovljenje,svakom komandantu i oficiru je bilo jasno šta može i šta treba da učini pri vođenju bitke,a pre svega da se mora najodlučnije boriti.Posle niza depeša sa Visa o pojavi i dejstvu italijanske flote,admiral Tegethof je zaključio da se ne radi o diverziji radi odvlačenja austrijske flote iz severnog Jadrana,već o ozbiljnom napadu i nameri da se zauzme ostrvo,pa je u 13:30 časova napustio Fažansko sidrište i otplovio prema jugu. Odnos pomorskih snaga uoči viške bitke je bio sledeći:
Oklopnjače Veliki drveni brodovi Mali drveni brodovi Ukupno brodova Ukupno topova Austrija 7 7 12 26 532 Italija 12 11 5 28 641
Očigledna je nadmoć italijanske flote u broju oklopnjača i većih drvenih brodova (fregata i korveta).Sem toga,7 italijanskih oklopnjača je imalo deplasman od 4000 do 5700 t i moderne izolučene topove.Slabe strane italijanske flote su bile:loša konstrukcija i oprema brodova,i nepotpuno obučeno ljudstvo kojem je nedostajalo mašinaca i artiljeraca.Komandni kadar je bio slabo obučen,neodlučan i nejedinstven. Austrijske oklopnjače su imale deplasman od 2800 do 4000 t,a naoružanje im je bilo u većoj meri zastarelo.Dve najnovije i najveće oklopnjače su privremeno naoružane starim topovima sa glatkim cevima,dok su ostale imale 50% izolučenih topova manjeg kalibra od italijanskih.Prednost austrijske flote je bila i uskusnim,disciplinovanim i dobro obučenim posadama.
NAPAD NA VIS
Odbrana ostrva Visa se sastojala od garnizona sa 1833 čoveka.Višku luku su branila sa zapadne strane utvrđenje Georg sa 15 topova,baterija Mamula sa 6 topova,kula Robertson sa 1 topom,baterija Šuperina sa 4 topa i kula Benthinks sa 7 topova.Sa istočne strane su bile baterija Schmid sa 4 topa,kula Welington na Jurjevom brdu sa 2 topa i 4 mužara,i Gospina tvrđava u samom mestu sa 8 topova.Komižu su branila utvrđenje Magnaremi sa 8 topova i baterije na brdu Perlić sa 6 topova i na bilu Sv. Mihovila sa 4 topa.Utvrđenja i baterija u Natprostranju su branile prilaz i luke Rukavac i Rudu.Na bilu Sv. Kuzme i Sv. Andrije,organizovano je 7 vatrenih položaja sa 8 topova,i rezervom od 2 topa i 12 bacača raketa.Na brdu Hum se nalazila izviđačko-signalan stanica,koja je pomorskim kablom preko Hvara imala telegrafsku vezu sa Splitom. Persano je 17 jula sa flotom krstario van protivnikovog vidika,dok je pred Vis uputio avizo Messagero na kojem je bio načelnik štaba flote,radi izviđanja rasporeda austrijskih utvrđenja i baterija.Persano je flotu podelio na tri odreda,avizo brodove je poslao u izviđanje prema severozapadu,a topovnjače je poslao prema Hvaru sa zadatkom da preseku podmorski telegrafski kabal.Glavnina flote je 18 jula u 10:30 otpočela napad na tri sektora.Prvi odred oklopnjača,pod komandom admirala Vake (Giacomo Vacca),je napao napao austrijske baterije iznad Komiže,drugi odred (dve taktičke grupe),pod ličnom Persanovom komandom,je napao višku luku,a treći odred drvenih brodova,pod komandom admirala Albinija (Giovanni Battista Albini) trebalo da neutrališe bateriju u Natprostranju i izvrši desant u zalivu Rukavac.Početkom artiljerijskih dvoboja sa obalskim baterijama,italijanski komandanti su utvrdili da se baterije nalaze isuviše visoko,tako da ih je vatra brodske artiljerije jedva dostizala.Istovremeno su shvatili da su posade baterija spremne da pruže odlučan otpor.Posle višečasovnog bezuspešnog bombardovanja,italijanski komandanti koji su napadali Komižu i Rukavac su napustili svoje položaje i pridružili se odredu admirala Persana,koji je sa dosta uspeha napadao višku luku.Sutradan 19 jula obnovljen je napad na višku luku celokupnim snagama flote,kojoj su se priključile nova oklopnjača sa kulama Affondatore i nekoliko transportnih brodova sa trupama.Iako su 4 oklopnjače prodrle u luku,tom prilikom je teško oštećena oklopnjača Formidabile i izbačena iz stroja,zbog oklevanja,jakog juga i ogorčenog otpora branilaca,odlučan napad nije izveden.Trećeg dana,20 jula,položaj viškog garnizona je postao kritičan.Dve trećine topova je bilo izbačeno iz upotrebe u napadu prethodnog dana,a italijani su u jutarnjim časovima počeli pripreme za desant.U trenutku kada su se oklopnjače spremale da nanesu odlučujući udar baterijama,pojavio se avizo Esploratore donoseći vest o sumnjivim brodovima iz severozapadnog pravca.Na tu vest,admiral Persano je prekinuo pripreme za desant i krenuo u susret protivniku.
BITKA
Kada je ugleda protivnika admiral Persano je uzviknuo:Evo dolaze ribari (ecco i pescatori),ali to je bilo daleko od njegovog stvarnog raspoloženja.Zatečen prilikom priprema za desant,sa čamcima u moru,mogao je Tegethofu suprotstaviti 10 oklopnjača.Oklopnjača Formidabile,teško oštećena u napadu na višku luku,je otplovila za Ankonu,a oklopnjača Terribile je zaostala pod Komižom.Ostali drveni brodovi su bili zauzeti ukrcavanjem desanta,čamaca i opreme.Persano je svoje oklopnjače podelio u tri divizije.Prva divizija,pod komandom admirala Vake,se sastojala od oklopnjača Principe di Carignano,Castelfidardo i Ancone,druga divizija,pod komandom kapetana prve klase di Bruna (Faa di Bruno),od oklopnjača Re d`Italia (admiralski brod),Palestro i San Martino,a treća divizija,pod komandom kapetana Ribotija (Augusto Riboty),od oklopnjača Re di Portogalo,Maria Pia i Varese.Oklopnjača Affondatore je ostala van linije paralelna sa oklopnjačom Palestro.Pre nego što je bitka i počela,Persano je napravio katastrofalnu grešku odlukom da sa Re d`Italia pređe na Affondatore.Dao je signal brodovima da uspore,ali taj signal prva divizija nije ni videla,nastavljajući da plovi punom brzinom.Još gore je što nije signalizirao svoj prelazak na Affondatore,tako da su svi komandanti bili uvereni da je Re d`Italia još uvek admiralski brod. Admiral Tegethof je svoju flotu podelio u poredak kolone divizijskih klinova.Prvi klin je sačinjavalo 7 oklopnjača,Erzherzog Ferdinand Max (admiralski brod),Habsburg,Kaiser Max,Don Juan d`Austria,Prinz Eugen,Drache i Salamander.Drugi klin se sastojao od parnog linijskog broda Kaiser i fregata Novara,Schwarzenburg,Radetzky,Donau,Adria i Erzherzog Friedrich.U trećem klinu je bilo dvanaest topovnjača,Narenta,Kerka,Hum,Vellebich,Dalmat,Seehund,Well,Streiter,Reka,Andreas Hofer,Kaiserin Elizabeth i Greif. Ugledavši prazninu između brodova italijanske prve i druge divizije,Tegethof je naredio da se poveća brzina,podigao signal oklopnjače udarite neprijatelja i potopite ga i usmerio svij klin u tu prazninu.Drveni brodovi su dobili zadatak da podrže taj udar.Dok su se austrijanci približavali ,prva italijanska divizija ih je zasula teškom vatrom,dok su oni mogli da odgovore samo pramčanim topovima.Zauzete prebacivanjem Persana na Affondatore,druga i treća divizija nisu uzele učešća u napadu.Austrijanci su prošli kroz zonu smrti sa oštećenjima,ali ni jedna oklopnjača nije ispala iz stroja.Austrijska oklopnjača Drache na krajnem desnom krilu je primila 17 pogodaka i izgubila je pogon i snast.Njenom komandantu,kapetanu fon Molu (von Moll) je italijanska granata otkinula glavu,ali je njegov zamenik Karl Vejpreht (Karl Weyprecht),uspostavio kontrolu,popravljen je pogon i oklopnjača se vratila u borbu. U 10:43 austrijanci su probili italijansku liniju i započeli mele.Habsburg,Salamander i Kaiser Max,sa levog austrijskog krila,su napali italijansku prvu diviziju,dok su Don Juan,Drache i Prinz Eugen sa desnog krila napali drugu diviziju.Persano je sa Affondatoreom ostao posmatrač. Videvši konfuziju u italijanskim redovima,komandant austrijskog drugog klina komodor Pec (von Petz) je iskoristio priliku i napao treću diviziju.Austrijski drveni brodovi su se suočili sa modernim oklopnjačama i uprkos jakoj vatri samo je fregata Schwarzenburg toliko oštećena da je ostala nepomična da pluta.Fregata Novara je pogođena 47 puta,a njen komandant fon Klint (von Klint) je poginuo.Erzherzog Friedrich je pogođen ispod vodene linije,ali i on je uspeo da se održi u stroju.Videvši da je bitka počela loše po njegove snage,admiral Persano je najzad skupio hrabrosti da se umeša.Odlučio je da kljunom udari linijski brod Kaiser,imesto da napadne neku od oklopnjača koje su napadale njegovu drugu diviziju.Kaiser je uspeo da izbegne napad Affondatorea da bi se suočio sa oklopnjačom Re di Portogalo,čiji je kapetan,videvši neuspeh Affondatorea,odlučio da udari Kaisera kljunom.Otvorivši žestoku paljbu,on se ustremio na njega.Komandant Kaisera,fon Pec,je u tom trenutku okrenuo svoj brod prema italijanskoj oklopnjači i takođe krenuo da je udari kljunom.Udarac je bio tako žestok da je pramčana figura sa Kaisera ostala zaglavljena u oklopnjači.Italijanski artiljerci su iskoristili pruženu priliki i "počistili" su palubu protivnika žestokom paljbom.uništivši mu jarbole i dimnjak.Količina dima koji je prekrio bojište je bila tolika da kada su se brodovi razdvojili izgubili su jedan drugog sa vidika i time okončali svoj dvoboj. Istovremeno je Tegethof sa svojim brodom napao prvo Re d`Italiu,a zatim i Palestro.U oba napada je samo uspeo da očeše protvnika,ali su ti udari doveli do oštećenja na oba italijanska broda.Krmeni sošnjak sa Palestra je od siline udarca pao na pramac Ferdinand Maxa i na Tegethofof uzvik ko će ugrabiti zastavu (wer holt di flagge) podoficir Nikola Krković je uspeo da pod jakom puščanom paljbom otme prvi trofej.Oklopnjača Palestro se zapalila,a njen hrabri komandant,kapetan Kapelini (Cappelini) je rekao svojim ljudima da imaju njegovu dozvolu da napuste brod,ali da on ostaje i povukao je brod iz borbe.Posada je odbila ovo njegovo naređenje da ga ostavi samog i nastavila sa gašenjem požara.Uprkos svim naporima hrabre posade i njihovog komandanta,oklopnjača je eksplodirala oko 14:30 i samo je 19 članova posade preživelo.U međuvremenu je Ferdinand Max kružio oko oklopnjače Re d`Italia i čekao priliku da uzvrši udar kljunom,istovremeno je zasipajući vatrom.Prilika se ukazala kada je italijanska oklopnjača krenula krmom da bi upravo izbegla kljunov udar.Vozeći svom snagom napred Ferdinand Max se zabio u Re d`Italiu i napravio joj rupu dužine 5.5 m na boku ispod vodene linije,italijanska oklopnjača je spustila zastavu u znak predaje,ali je potonula u roku od 3 minuta sa 381 članom posade.Prema legendi,komandant broda di Bruno,je posle naredbe da se spusti zastava izvršio samoubistvo pucajući sebi u glavu. Kako je Ferdinand Max izvršio 3 napada kljunom,krenuo je da se povlači prolazeći pored oklopnjače Ancona,tada je nesmotreno izložio svoj bok italijanskim artiljercima na oklopnjači,ali su oni u žaru borbe stavili barutna punjenja ali ne i granate u cevi??? Posle borbe sa Re di Portogalo,Kaiser se probio pored oklopnjače Maria Pia i opet našao u blizini Affondatorea.Umesto napada Persano je naredio okret i povukao se iz borbe. Oko 12:15 je bitka jenjavala,austrijski brodovi su se prikupili severno od viške luke vozeći u tri paralelne kolone,a italijanski zapadno od njih u dve kolone.Sporadična artiljerijska borba se vodila do 14:00.Dve flote su se posmatrale celo posle podne,ali nijedna strana nije pokušala da ponovao zametne bitku.Zalaskom sunca,italijani još uvek nadmoćni,ali demoralisani i bez dovoljno goriva i municije,napustili su vode oko Visa i povukli se u Ankonu.
POSLE BITKE
Po povratku u Ankonu,admiral Persano je objavio veliku pobedu,što je bio razlog za veličanstveno slavlje.Međutim kada su se saznali pravi rezultati bitke,Persano je stavljen pod vojni sud zbog kukavičluka,lišen čina i oteran iz mornarice. Tegethof se vratio u Pulu kao heroj i unapređen je u vice admirala.I danas se smatra jednim od najvećih komandanata u istoriji austrijske mornarice.
Gubitci italijanske mornarice su:2 oklopnjače,643 mrtva i 40 ranjenih. Gubitci austrijske mornarice su:38 mrtvih i 138 ranjenih
UTICAJ BITKE KOD VISA
Viška bitka je prvi sudar oklopnjača u istoriji i znatno je uticala na razvoj pomorske taktike 19 veka,i to više u negativnom smislu.U raznim analizama tog doba se nije vodilo računa da raspoloživa sredstva diktiraju taktiku i način borbe,i da je Tegethof samo na najbolji mogući način iskoristio ta sredstva.Svuda je počela preterana pažnja taktici udara kljunom,a u tome su najviše zastranjivali francuzi,oni su išli tako daleko da su konstruisali posebne brodove,Belier,Taureau i Cerbere,za udar kljunom koji su imali na pramci i dva topa od 190 mm da pojačaju taj udar.Čak su brodovi teglili po jednu divergentnu minu na svako boku da bi sa njima i kljunovima mogli što bolje da "pročešljaju" neprijateljsku eskadru.Snaga flote se nije merila samo brojem i snagom topova,nego i brojem kljunova. Operativno-strategijsko vođenje kampanje od strane italijanske komande je bilo pasivno i neodlučno.To je dovelo do nekorisnog trošenja snaga u borbi sa obalskom odbranom Visa i konačno do demoralizacije i poraza u samoj bitci.Subjektivni faktor na strani italijana je u celini podbacio.U italijanskoj mornarici i javnosti je poraz kod Visa isuviše tragično shvaćen,što je dovelo do četvorogodišnje rasprave o potrebi postojanja mornarice i flote uopšte.Najzad je 1870 odlučeno da zadatke mornarice sa sigurnošću mogu da ispune obalske baterije i pokretne baterije na oklopnim vozovima koji bi se kretali obalnim prugama.Kriza je prebrođena 1871,kada je parlament,po predlogu Augusta Ribotija,usvojio novi plan za organizaciju ratne mornarice (piano organico per la marina). Ono što je stvarno odlučilo bitku u korist austrijske flote nije bila premoć i razlika u brodovima i naoružanju,već u prvom redu odlučnost da se prihvati borba,planu bitke,hrabrosti i obučenosti posada i iznad svega u veštom vođenju bitke od strane admirala Tegethofa.
|