Največi promašaj NORA-A je po mome u izboru kalibra 152mm umjesto 155mm.
Pitanje je da li je to bio promašaj ili realnost toga vremena.
Izbor oružja nije samo pitanje tehnike i politike, već i ekonomije.
Neznam kako je riješeno pitanje licence za korištenje rješenja sa D20 na M84 NORA. Možda je kupljena licenca i za D20? Da li je kupljena i licenca za municiju 152mm?
Od SSSR-a je u to vrijeme kupovano mnogo oružja, kao i licence za D30 i tenk T72. Ako ste veliki kupac, onda obično imate i popust. Možda je tako bilo i sa D20.
S druge strane pitanje je da li se u to vrijeme mogla dobiti licenca za neko slično oruđe 155mm (npr. FH77) i koliko bi ona koštala. Plaćanje bi vjerovatno bilo u devizama, a ne kliringom. Upitna je i mogućnost proizvodnje nelicencne kopije.
Tako da izbor kalibra možda i nije bio plod želje već mogućnosti.
JNA je imala u naoružanju oko 250-300 havbica M114 te još nekoliko stotina domačih M65 u kalibru 155mm. Ako bi pravili konverziju ovih havbica na dužinu 39 kalibara, dobili bi dosta solidne topove za manje novce od izgradnje novih NORA-A. I tu bi se za obuku mogle isplajivati još postoječe zalihe municije 155mm, a za veče domete bi pravili nove tipove granata.
I tu je pitanje cijene. Tako konvertovane haubice ne bi bile na nivou NORE. Morala bi se proizvoditi nova municija. Pitanje je i u kakvom su stanju bile te haubice.
Na kraju gađanja za obuku se mogu izvoditi i starim oruđima sa starom municijom.
u JNA nikad nisu uspjeli uraditi neku standardizaciju. Na kraju su bili u naoružanju barem sledeči vučni topovi i havbice u kalibru (ovdje nabrajam topove, koji su bili u večim brojem u naoružanju):
- M48 B1 - 76mm
- ZIS 3 - 76mm
- T12 - 100mm
- M1A2 - 105mm
- M56 - 105mm
- M46 - 130mm
- M114 - 155mm
- M65 - 155mm
- D20 - 152mm
- NORA-A - 152mm
- M30 - 122mm
- D30 - 122mm.
Haubice 105mm, kao i 155mm su koristile istu municiju.
U inventaru je bio i jedan broj topova 122mm M1931/37 i 155mm M2, te haubica 105mm M18/60 i 203mm.