Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 19 072
Jednakost, Bratstvo, Sloboda
|
|
« on: September 29, 2008, 07:52:13 pm » |
|
Prateći tokove vojne misli, tehnički i tehnološki razvoj, u Srbiji se, uprkos protivljsnju konzervativnih generala, počelo raditi na modernizaciji vojske. Rezultat takvih stremljenja bile su konkretne mere u pripremama za uvođenje vazduhoplovstva. Potvrda savremenosti vojne misli jeste napis u francuskom „Tehnološkom biltenu", broj 9 iz septembra 1902, u kojem se navodi da „osim u zemljama koje prednjače u razvoju vazduhoplovstva (Francuska, Nemačka, Rusija, Velika Britanija), uz Španiju, Portugaliju, Dansku, Rumuniju, Japan, i Kraljevina Srbija već duže vreme radi na uspostavi vojnog vazduhoplovstva, nastojeći da obrazuje vojnu aerostatsku službu prateći značaj i razvoj njenih sredstava".
Jedan od tadašnjih najobrazovanijih srpskih oficira, pukovnik Miloš Vasić, u svojstvu ministra vojnog, predviđajući formiranje vazduhoplovnih jedinica, doneo je 1900. godine odluku da se pristupi školovanju vazduhoplovnih stručnjaka. Konkretni koraci za uvođenje vazduhoplovstva u Srpsku vojsku preduzeti su 1901. godine, upućivanjem kapetana Koste Miletića na školovanje u Rusiju.
Vojska Kraljevine Srbije je po „Zakonu o ustrojstvu vojske" iz 1901. godine dobila savremenu organizaciju. Sa takvom organizacijom, samo neznatno izmenjenom 1904. i 1905. godine, ušla je u balkanske ratove. Promenama je bila predviđena nabavka nove inžinjerijsko-tehničke opreme, a u okviru toga i balona i prateće tehnike.
Pukovnik Borivoj Nešić, vojni pisac, u januarskom broju „Ratnika" iz 1904. u članku „Nekoliko reči o primeni aerostata kod vojske a posebice kod nas" naiisao je: „Stanje u kome se sada nalazi naša aerostatika pitanje je dosta povoljno. Njegova ratna primena u većini operacija je već u ratovima ogledana. S te strane je upotreba aerostata obezbeđena, te se aerostatske komande uvode i kod malih država, koje ne mogu da troše grdne sume na unapređenje aerostata, nego radije primaju sve što je radom i opitima kod velikih usavršeno, oprobano i izvedeno. U red tih država dolazi Srbija, pa bi prema tome i ona trebalo da se koristi ovim povoljnim ratnim sredstvom... Naša je želja da za ovu korisnu novinu, koja je u primeni kod sviju većih evropskih država, zainteresujemo i nadležne faktore, da bi se o njoj počelo misliti i pokušala njena primena kod nas. Primena aerostatike ne bi bila vezana za velike troškove. Po računu koji je podneo ovoj komandi naš prvi aeronaut inžinjerijski kapetan Kosta Miletić, prvo osnovno uređenje aerostatske komande kod nas ne bi stalo srpsku državu više od osamdeset hiljada dinara. Sa ovom sumom mi bismo dobili aerostatski park sa dva balona i celog potrebnog pribora za dobivanje vodonika, držanje u vazduhu i spuštanje balona. Mala suma prema velikoj dobiti koja je u izgledu. U interesu vojske, u interesu inžinjerije i moguće koristi od nje, trebalo bi sumu žrtvovati, a svi su izgledi da ona ne bi bila bačena u Maricu".
Planom modernizacije Srpske vojske iz februara 1905. godine ponovo je predviđeno formiranje vazduhoplovnih jedinica. Tada je generalštabna komisija, koja je sastavljala program za tehničku modernizaciju, zaključila „da treba ustrojiti vazduhoplovnu komandu koja bi imala potrebna odeljenja za svaku višu komandu". Komisija je smatrala da bi vazduhoplovna komanda, pored osnovnog zadatka - izviđanja iz vazduha, trebalo „da u mirno vreme posluži i za ispitivanje meteoroloških pojava za Geografsko odeljenje Glavnog generalštaba, kao i za druge naučne i privredne potrebe". Zaključci komisije, ostali su na papiru, jer se u vezi sa njihovim sprovođenjem ništa nije radilo sve do 1908/1909. godine.
Školovanje letačkog kadra
Prvi pilot balona - Kosta Miletić
Prvi školovani vazduhoplovni stručnjak u Srbiji je kapetan Kosta Miletić. On je od 14. februara 1901. do 12. novembra 1902. godine pohađao u Rusiji Tehničku aeronautičku školu. Osposobljen je za pilota vezanih i slobodnih balona i za rukovanje golubijom poštom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kosta Miletić je rođen u Aranđelovcu 21. septembra 1874. godine. Posle sedmog razreda gimnazije upisao se u 25. klasu Vojne akademije i završio js 1895. godine, kao peti u rangu. Službovao je u pešadiji, zatim je preveden u inžinjeriju. Završio je vojnotehničke vazduhoplovne studije u Rusiji sa odličnim uspehom, kao drugi u rangu. Tokom školovanja upravljao je balonom na manevrima Kijevske armije i postigao visinu 1.100 metara, dolet od 180 kilometara i pritom slao izveštaje po golubovima pismonošama. Posle povratka u Srbiju, kapetan Miletić raspoređen je u Inžinjerijsko-tehničko odeljenje Ministarstva vojnog. Sastavio je predlog za formiranje jednog balonskog odeljenja, koji je zbog nedovoljne zainteresovanosti nadležnih odložen u arhivu, da sačeka bolje dane. Izradio je i projekat i pravila za golubiju poštu. Prvu stanicu golubije pošte formirao je 1908. godine. Organizovao je priireme i kupovinu prvih balona za Srpsku vojsku 1909. godine. Formirao je balonsko odeljenje. Leteo je prvim balonom, koji je dobio naziv „Srbija", odmah posle nabavke 19. airila 1909. To je bio prvi let srpskog vazduhoplova sa srpskim obeležjima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Po izbijanju Prvog balkanskog rata, kapetan Miletić je učestvovao u Kumanovskoj bici, kao komandant bataljona. Za uspešno izvedene akcije i iskazanu hrabrost unapređen je u čin majora. Posle toga se vratio u Skoplje, radi priprema za formiranje vazduhoplovne komande. Naređenjem vojvode Radomira Putnika od 24. decembra 1912. godine postavljen je za komandanta Vazduhoplovne komande, prve vazduhoplovne jedinice Srpske vojske. Od tada do jula 1916. godine bio je na čelu srpskog vazduhoplovstva. Posle završetka Prvog svetskog rata penzionisan je u činu pukovnika. Umro je 1953. godine u Beogradu.
Prvi piloti aviona
Prošlo je deset godina od školovanja Koste Miletića do novog konkursa za školovanje vazduhoplovaca. U „Pravilu o izboru, odašiljanju, dužnostima i prinadležnostima vojno-državnih pitomaca", od 11. decembra 1911. godine, bilo je predviđeno i školovanje pitomaca za vazduhoplovstvo. Iako je do tada već došlo do ekspanzije u razvoju i primeni aviona, u normativno-pravnim rešenjima nije bilo jasno odvojeno vazduhoplovstvo od avijatičarstva, odnosno avijatike i pilota aviona. Zbog toga je dolazilo i do nejasnoća kad je reč o izboru kadra. Prvi konkurs za pitomca avijatičara bio je 19. maja 1911. godine, na izričito insistiranje kralja Petra I Karađorđevića. Trebalo je da se na školovanje za pilota aviona pošalje u Francusku jedan niži oficir. Odabran je poručnik Đorđe Blagojević, ali iz nepoznatih razloga on nije upućen na školovanje. Odluka o školovanju pitomaca za avijatičarstvo realizovana je tek kada je aprila 1912. godine ministar vojni dobio kredit od 30.000 dinara za „avijatiku", kako su tada nazivali vazduhoplovstvo. O tome „Politika" od 18. aprila 1912. godine piše: „Ministar vojni dobio je vanredni kredit od 30.000 hiljada dinara za vojnu avijatiku. Taj novac upotrebiće se za slanje naših oficira i podoficira u Francusku državnu školu avijatike. Naši pitomci otputovaće za koji dan". Na osnovu konkursa Ministarstva vojnog Kraljevine Srbije od 22. februara 1912. godine odabrano je šest pitomaca: poručnici Miloš Ilić i Jovan Jugović, potnoručnik Živojin Stanković, narednik Mihajlo Petrović i podnarednici MiodragTomić i Vojislav Novičić. U francuskom gradiću Etamp, nedaleko od Pariza, 21. maja počeli su sa letačkom obukom i uspešno je završili 8. septembra 1912. godine.
Mihajlo Petrović, narednik-pilot
Mihajlo Petrović je naš prvi školovani pilot aviona. Završio je francusku pilotsku školu „Farman". Njegova pilotska diploma FAI (Međunarodne vazduhoplovne federacije) nosi broj 979 od juna 1912. godine, a kod nas broj jedan. Mihajlo Petrović rođen je u selu Vlakča nedaleko od Kragujevca 14. juna 1884. godine. Posle osnovne škole, koju je završio u rodnom selu sa odličnim uspehom, upisao se u Vojnozanatsku školu u Kragujevcu. Školu je napustio na sopstveni zahtev u petoj godini učenja i otišao u Rusiju sa željom da završi tehničku školu ili neko vojno učilište. Tamo se razboleo. Kad je ozdravio, odlučio je da se vrati u Srbiju. Posle povratka iz Rusije 1903. godine upisao se u artiljerijsku podoficirsku školu u Kragujevcu. Nakon završetka školovanja 1905. godine raspoređen je na službu u gardijsku jedinicu u Nišu. Iako po profesiji vojnik, u duši je bio umetnik - slikao je i pisao pesme. Iz Niša je premešten u Kragujevac, a zatim u Beograd. U čin narednika unapređen je 1910. godine. Početkom 1912. godine na konkursu za iilote izabran je u prvih šest pitomaca. Posle dolaska u Francusku, krajem maja 1912. godine, raspoređen je u pilotsku školu „Farman". Instruktori su odmah zapazili njegovu izuzetnu nadarenost za letenje. Čuveni francuski pilot Broden, koji je pratio njegove prve letove, rekao je za Petrovića da će „biti as, jer je miran i prezire smrt". Već posle dvadesetak dana obuke Mihajlo Petrović izveo je samostalan let. On je prvi iz grupe naših pilota poleteo. Taj događaj izazvao je izuzetnu pažnju, pa je dopisnik pariskog lista „Figaro", koji je prisustvovao letu, napisao obimnu reportažu o „neustrašivom i divljenja dostojnom letu srpskog seržanta."
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Krajem juna Mihajlo Petrović ispunio je sve uslove i nakon polaganja, 22. i 23. jula, noložio je ispite za dozvolu pilota. On je prvi srpski pilot sa diplomom. O njegovom talentu dovoljno govori činjenica - zvanje pilota dobio je mesec dana pre ostalih srpskih pitomaca. Posle povratka u Srbiju, baš u vreme kada je počeo Prvi balkanski rat, narednik Petrović je sa ostalim vazduhoplovcima uključen u pripreme za angažovanje u ratnim dejstvima. Prvi je u Srbiji 10. decembra 1912. godine leteo na jednom od nabavljenih aviona. U toku januara 1913. godine održavao je trenažu na aerodromu Trupalsko polje kod Niša. Bio je oduševljen kada je saznao da će biti u sastavu Primorskog aeroplanskog odreda.
Sa Primorskim aeroplanskim odredom došao je na aerodrom Barbaluši nedaleko od Skadra. Poginuo je na borbenom zadatku. Jak udar vetra prevrnuo je njegov avion, remen kojim je bio vezan za sedište pokidao se i on je ispao iz aviona. Tada piloti nisu nosili padobrane. Narednik Mihajlo Petrović sahranjen je pored crkve u selu Barbaluši 21. marta 1913. godine. Posle završetka balkanskih ratova njegovo telo, uz najviše počasti, preneto je i sahranjeno na cetinjskom groblju. Tu je prvi pilot počivao sve do 1931. godine. Tada je na zahtev porodice prenet i sahranjen u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu.
Jovan Jugović, poručnik-pilot
Jovan Jugović, vazduhoplovni poručnik-pilot, sa diilomom FAI broj 1.013 iz avgusta 1912. godine, drugi je naš pilot aviona školovan takođe u školi „Farman". Rođen je u Beogradu 28. decembra 1886. godine u trgovačkoj porodici. Završio je gimnaziju 1903. godine, a zatim vojnu akademiju. Kao mlad inžinjerac je pre upućivanja u pilotsku školu službovao u Ćupriji i Nišu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nakon formiranja Vazduhoilovne komande Srpske vojske 24. decem-bra 1912. godine bio je komandir Aeroplanske eskadre (odeljenja), a posle toga komandir Balonskog odeljenja, sa kojim je učestvovao u Drugom balkanskom ratu. Izviđao je neprijateljeve položaje u Mačvi 1914. godine, gde js ispoljio izuzetnu hrabrost i požrtvovanje izvršavajući zadatke u uslovima jake artiljerijske vatre neprijatelja. Posle povlačenja Srpske vojske na Krf i dolaska na Solunski front, marta 1916. godine, premešten je u štab Aeroplanske eskadre, gde je neko vreme bio zastupnik komandanta. Posle povratka sa Solunskog fronta postavljen je za komandanta Prve vazduhoplovne komande u Novom Sadu, a 1925. godine i komandanta Prvog vazduhoplovnog puka. Dao je veliki doprinos formiranju i jačanju jugoslovenskog vazduhoplovstva. Borio se za afirmaciju našeg vazduhoplovstva u zemlji i inostranstvu. Za vreme vazduhoplovne manifestacije država Male antante septembra 1926. godine poginuo je u vazduhoplovnom udesu na praškom aerodromu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Po njemu je deo Novog Sada oko nekadašnjeg aerodroma nazvan Jugovićevo.
|