Filatelija na Palubi

[Boro Prodanic]

Brodarski, ne da nas nisi davio, nego je vrlo interesantno. Ako imaš još materijala a nije ti teško...

[jadran2]

Zig na pismu
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
i dopisnica
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

Postoje i neke druge vrste zigova - zigovi s dozvolom - "Odobrenjem" za napustanje poste iz zarobljenickih logora"
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Bozo13]

Društvo, neverovatni ste!

LPB

[brodarski]

Poštanski žig je poslije pisma, lista, omota, privitka, svitka, najstariji objekt neke pismonosne pošiljke. Ovakav žig kakav poznajemo s pokretnim datumarom je postojao je prije četiristotine godine. Uobičajeno su se upotrebljavali ravni jednoredni, ali i okrugli žigovi. Područje nekadašnje Jugoslavije u povijesti pokrivale su poštanske administracije Austrije i Turske i Mletačke Republike, kao i neizbježni Dubrovčani sa svojom razgranatom mrežom agenata. Malo sam se nezgrapno izrazio s administracijama. U Austriji pošta i sve što uz nju ide bila je u rukama obitelji Thurn i Taxis. Kod Mlečana i Dubrovčana nešto slično današnjoj trgovačkoj komori. Turci su imali odlično organiziranu tekličku službu pod najvišom državnom upravom. Svima im je zajednički prijenos pošiljke. Pješice ili nekim prijevoznim sredstvom. Poznati su oblici kriptozaštite pošiljaka, a sve pošiljke prenosili su naoružane osobe. Prepoznatljivi po trubi, ali i biču. Poznati su srpski tekliči iz Beograda do Carigrada koji su bez spavanja u trku mijenjali konje. Između njih i Turaka po načinu odijevanja i jahanja nije bilo razlike, ali su Srbi bili poznati po načinu ulaska u Carigrad. Ulazili su u trku, galopom i bičem su tjerali gomilu ispred sebe dok ne bi predali torbu. Po srpskim tekličima mogli su se ravnati satovi, a kako je narod znao kad dolaze sklanjao se s ulice. Oni su za razliku od ostalih u Osmanlijskom carstvu bili i najpouzdaniji, nije poznato da su izgubili pošiljku. Ovo sam napisao po sjećanju. Moraću pogledati Filatelistu, izdanje Srpskog filatelističkog saveza pedesetih godina. Tamo ima odlično obrađenih članaka o ovoj temi.

[brodarski]

Prijeđimo sad malo u matično carstvo. Jedan od najstarijih poštanskih žigova potječe iz Rijeke, ali i iz Zagreba i Varaždina. To su jednoredni žigovi na njemačkom ili talijanskom jeziku. Od manjih mjesta poznati su iz Josipdola, Otočca, Žute Lokve. Pravljeni su iz drveta ili kovine. Negdje se jednostavno napisalo perom ime polazne pošte. To su žigovi većinom iz 18. stoljeća. Postojali su žigovi i za preporučene pošiljke. Ništa tada nije bilo unificirano, jednoobrazno ni ustrojem propisano. Manje poštarnice držali su krčmari, konjušari , mjesni trgovci ili neki ostarjeli pismeni graničar. Poštarina se naplaćivala po težini i udaljenosti. Poštu su prenosili teklići pješice, a i konjanici. Torba se čuvala po cijenu života.  Tekloći su poštu prenosili do određenog mjesta i predavali drugom tekliću. Najčešća relacija je bila dan hoda. Regrutirani su iz redova ratnih veterana i bili su vješti u rukovanju oružjem. Za isporučenu poštu primali su naknadu u novcu i hrani. Ista je praksa vladal i u Mletačkoj Republici. Tu nije bilo neke razlike. Dolazak u mjesto oglašavali su trubom. Pogotovo konjanici. Takav način prenošenja zadržao se sve do pojave modrenih prometnih sredstava, a način obilježavanja pošiljaka zaključno s 1821. godinom.

[brodarski]

Već 1817. carskom odlukom bio je propisan izgled, boja, materijal i način izrade poštanskog žiga. Određena je radionica za izradu žigova iz cijelog carstva. Nalazila se u Beču, a mjesna pošta je snosila sve troškove. Tako je istog izgleda, veličine i boje trebao biti poštanski žig Ptuja, Korčule, Zemuna, Pešte i Brna. Lijepo zamišljeno, teško provedivo. Cijena izrade bila je visoka, poštari u malim mjestima su otezali što duže. Velikim poštama nije bio problem platiti izradu i transportne troškove. Otezanje je prelomljeno 1821. kad su sve pošte dobile poštanski žig i to masno platile. Takav žig je bio jednoredni i bez ovalnog ili četvrtastog okvira. Kasnije se pojavljuje, okvir, ali i jednostavniji datum. Najčešće godina i to zadnje dvije znamenke. Sve pošiljke do pojave poštanske marke u našim krajevima nazivamo predfilatelističke. Od 1850. godine sve pošiljke imaju poštansku marku. Ono što je Austrija napravila niti jedna država na ovim prostorima nije u stanju ponoviti. Poštanske marke za prvu stopu težine pisma bile su isti dan kad su uvedene u uporabu na svim poštama u carstvu. Od Beča do Petrovca, Zemuna, Temišvara i da ne nabrajam dalje. U isti dan na svim poštama ista marka i to u dovoljnim količinama za njene potrebe. od tog trenutka počima zamjena jednorednih žigova okruglim, popularno zvanim prstenjak. Sve iza  toga je moderno doba poštarstva.

[brodarski]

U Beču je uvedena služba pregledavanja pristigle pošte. Nemojte me hvatati za riječ ili godinu jer pišem po sjećanju. U službu su primljeni mlađi pouzdani ljudi s izvanrednim poznavanjem stranih jezika. U narodu je služba poznata kao '' Crni kabinet ''. Pristigla pošta adresirana na određene ljude i ustanove se otvarala vještim postupkom skidanja voštanog pečatnjaka. To je radila druga ekipa usavršena u tom poslu. Pisma su davana na čitanje, a naročito zanimljiva slana su ministru na uvid. Istu noć su prepisivana, vraćana u kabinet gdje su ponovno zapečaćena i ujutro isporučena naslovniku. To je klasični oblik kontraobavještajne djelatnosti. Takvi kabineti bili su poznati u svim europskim državama. Služili su i za razbijanje šifriranih pisama, a ne samo prepisivanja otvorenog teksta. Napretkom kemije pronađene su kemikalije kojom je pismo premazivano i čitano bez otvaranja. To je znalo ostaviti i tragove. Talijanska cenzura služila se kemikalijama sve do današnjih dana.  Miloš Obrenović bio je još lukaviji. Jedno pismo su nosila četiri teklića, koji su u grupi od 7-8 konjanika izlazili iz dvora. Sad ti znaj kod koga je. Njegova pisma nisu nikad uspjeli provaliti. U našim krajevima malo se polagalo na tajnost pošiljaka. Otvarali su pisma svi, od policije do poštara, u svim državama i režimima. To je već druga priča.

[brodarski]

Rani oblici poštanskih žigova iz 18. stoljeća većih poštanskih središta.
Zagreb, Varaždin, Osijek, Zemun, Petrovaradin.

[brodarski]

Primjer bezokvirnih žigova s početka 19. stoljeća.

[brodarski]

Primjeri poštanskih ureda. Recimo nama dosta bliska Vrlika na putu Sinj - Knin. Zanimljivo je da su poštanski uredi Sinj i Skradin  otvoreni istog dana, 2. svibnja 1803. godine.
Vrlički ured otvoren je 10. siječnja 1847. godine.  Žig je nosio naziv Verlica. Imao je dan i mjesec u žigu. Od 1883. je dvojezičan, Vrlika - Verlicca, a hrvatski naziv Vrlika ustalio se od 1904. godine.

[brodarski]

Zanimljiv je žig pošte Radovići. Pošta otvorena 20.11. 1877 i zatvorena 24.06. 1878. Otvorena ponovo 24.07. 1892.
1877. RADOVIC
1892. RADOVIC KRTOLSKI / RADOVIC DI KRTOLE
1913. RADOVIĆ KRTOLE

[brodarski]

Pri rukovanju poštanskim pošiljkama naročito se pazilo iz kojih krajeva dolaze. Pisma pristigla brodovima i karavanima iz turskih krajeva ( Bosne ) prolazila su naročiti tretman. U lazaretima i kontumacima pisma su hvatana metalnom hvataljkom ( moketama ) i stavljana iznad otvorene vatre. Zatim su uranjana u posudu s octom ( vinskom kvasinom ) i opet stavljana iznad otvorenog plamena. To je bila preventiva protiv zaraznih bolesti i propisana zakonom. Što nije bilo podvrgnuto tom tretmanu se spaljivalo. Jedno od poznatijih je pismo raskuženo u Obrovcu, a pristiglo iz Bosne. 

[brodarski]

Naročito frekventan prijelaz bio je između Zemuna i Beograda. Zemun je bio glavno prihvatno središte za svu poštu pristiglu iz Turske.
Pošiljke je u 18. stoljeću pregledavala vojska i raskuživala već uhodanim načinom. To se radilo  čak i u drugoj polovini 19. stoljeća. Toliko je velik strah bio od zaraznih bolesti. Najstroži su u tom pogledu bili Rusi.

[Vladimir Ivanović]

Brodarski

mislim da uživaš dok ovo pišeš.

Ja uživam dok ovo čitam.

Hvala ti.

Pozdrav

Vlado