Jedno pitanje, vezano izmedju svega i za mornaricu.
Stičem utisak da NATO pakt ovako funkcioniše:
Veliki igrači (UK, Francuska, Italija, Nemacka, a posebno SAD) imaju sve. I nuklearne podmornice, i nosače aviona, i tenkove, i veće brodove.
Dok su manje članice koje su se kasnije priključile (Madjarska, Estonija, Bugarska itd) pod pritiskom da im se cela vojska sastoji od pre svega oklopnih transportera i specijalnih jedinica, vazduhoplovstvo od transportnih helikoptera, i eventualno jedne eskadrile visenamenskih aviona (setimo se članka, polovni F16 je lek za sve
), a mornarica od patrolnih brodova i helikoptera za spasavanje.
Sa jedne strane je to pozitivna stvar, jer se smanjuju troškovi koje siromašnije članice izdvajaju za vojsku.
Sa druge strane "glavonje" odlučuju o svemu. Manje drzave ne predstavljaju nikakvu opasnost, i rade šta im se kaže. U "mirovne misije" se salju specijalne jedinice, a to su ljudi koji "vole" da ratuju i da ginu.
Da li je to tako?