Onda su rekli da tu nešto nije u redu, pa su nam zahvalili na projektu, te će nam opremu poslati nazad. Oprema se na čudan način zagubila na putu nazad i nikad više nije viđena u SFRJ. Nakon nekog vremena se na njihovom tenku prvo pojavljuje naš meteosenzor.
Zbog ponašanja kineske strane uveo sam neke detalje na softveru tenka, kao vrijeme uključenja, vrijeme rada, broj opaljenja pojedinog zrna, itd, jer su poslije našeg rada, kasno naveče kad smo mi išli na spavanje na tenku vršeni neki nejasni radovi.
U toku rada sa Kinezima bilo je nekih izleta na okolna jezera i planine, na izvor Žute rjeke itd, a za koje vrijeme su pojedine kineske služba
dolazile do raznih saznanja o dijelovima tenka kojeg smo pravili.
Oprobana metoda dobijanja podataka kao što su neke SFRJ vojne službe
došle do stanovitih podataka u vremenu konstrukcije našeg tenka od nekih naših stranih partnera.
Deja Vu.
Obožavao sam tu praviti sitne smicalice, ali sam onda digao ruke. Ja da čuvam podatke, a da izvjesni gospodin Zoran, (čudna koincidencija da je sad taj gospodin ambasador Srbije u Kini) dobija na svoj privatni račun 4.000.000 dolara za posao koji smo radili, a mi nismo imali ni za cigare. Mislim, oni pušači. Tako da sam digao ruke od posla ometanja Kineza. Sad ako me trebaju mogu me naći preko Palube. Neće biti ni prvi ni poslednji koji su me tako našli.
U hotelu Šalimar u Ravalpindiju obijena mi je torba u kojoj je bilo nekoliko hiljada dolara i neke moje šeme. Dolari nisu dirani. Šeme su bile na mjestu.
Tako da ...
Pozdrav
Vlado