Malo se udaljujem od teme i bukvalizujem logistiku: zamislite 200 000 vojnika, plus ogroman broj pratećih ljudi - na malom prosotru. Svi oni svaki dan jedu, piju i vrše nuždu!
Kako su bile organizovane kuhinje (vojska koja ratuje morala je imati topli obrok barem jednom dnevno), dotur pitke (nezaražene) vode na samo bojište, ishrana i čuvanje konja, nega i klanje stoke za ishranu, kako su radile pekare?
Kako se vršila izgradnja i dezinfekcija nužnika?
Pokušajmo zamisliti kolike kolone zaprega su dopremale svakodnevno samo brašno za gladne vojnike. Mislim da se tolika vojska nije mogla snabdevati samo sa ''lokalnih izvora'', moralo je biti organizacije koja je konstatno vršila snabdevanje.
Istorija je bezbroj puta dokazala da su mnoge vojske poražene upravo zbog neorganizovane logistike.
Ima masu pitanja koja su logična - a ne mogu naći odgovora na njih sa današnjeg gledišta.
Pri tome razmišljam o sadašnjem gradu (Novi Sad) koji trenutno ima nešto malo više od 300 000 stanovnika.
Broj vojske koju je skupio Eugen Savojski je bio najveći do tada koju je okupila Austija na istočnom ratištu, jer ne treba zaboraviti da je istovremeno aktivan i zapadni front u ratu za "Špansko nasleđe" sa Burbonima.
To je iziskivalo ogromne logističke napore. Potrebe snadbevanja vodom su bile razlog što se Savojski odlučio da se vojska kreće niz Dunav umesto kroz Bačku i ako je to tada bilo močvarno i malarično područje. Jer u suprotnom, da su se kretali kroz Bačku, morali bi kod svakog logorovanja da kopaju bunare što bi bilo dodatno opterećenje.
Zbog pravca kretanja trupa kroz močvarna područja, planirana je izgradnja 6 pontonskih mostova, jednog "Letećeg Mosta" ("Fliegende Brücke"), morale su da se prave drvene ćuprije ...
Uspostavljeni su magacini tokom celog puta vojske, u Budimu, u Baji, Osijeku, Futogu, Petrovaradinu. U Segedinu su bile smeštene velike pekare. Poboljšana je sanitetska služba, napravljeni su lazareti koji su mogli da prime po 3000 obolelih od koji je jedan bio Mohaču koji je kasnije prenesen u Futog. Kada se vojska okupila oko Petrpovaradina i tamo je izgrađen lazaret.
Sve to je inače bilo nešto sasvim novo u Austijskoj vojsci, koja je do tada zaostajala u svemu za drugim Evropskim vojskama tog vremena. Zato su u ovom pohodu, veliku ulogu imale inžinjersko-pontonjerska služba a i flota kojom je dopremljen deo materijala. I sam Eugen Savojski je Dunavom doplovio do Futoga, tada je imao 53 godine i duga jahanja su mu bila naporna.