Licna dokumenta gradjana

[zpetrov9]

I za kraj danas, jedan stariji Pasoš Kraljevine Belgije izdan 1948. godine. Imao je korice iz osrednje tvrdog kartona, brojao je 46 stranica,
fotografija je bila pričvrščena ljepljenjem i s dvije metalne spojnice-klamerice te ovjerena običnim okruglim pečatom. Tekst je odštampan na
Holandskom i Francuskom jeziku, a što je specifično podatci o datumu izdavanja i datumu kraja roka važenja su napisani na Francuskom ali
riječima ne brojevima, pa sada ako ne znaš Francuski onda si Na.......o! To još nisam sretao. Izduženiji je od tadašnjih Europskih pasoša sa
dimenzijama cca 100 x 155 mm. Imao je predviđeno na dvije stranice četiri mjesta za produljenje roka važenja.

Ima i par zanimljivih viza iz onih vremena.

[zpetrov9]

Jedan dokument iz vremena kada sam još bio malo dijete, to je članska knjižica Društva Naša Djeca izdana u Puli 1964. godine. Član je
bila moja pokojna majka, a ne ja. Bilo je to davno prije, prošla je već 51 godina.

[zpetrov9]

I još jedna članska knjižica iz tih vremena, ovaj put od pokojnog oca da budu ravnopravno zastupljeni i otac i majka. Radi se o članskoj
knjižici dugačkog naziva, Socijalistički Savez Radnog Naroda Jugoslavije iz 1960. godine i ako se ocu vodilo članstvo od 1944. godine kada
je započeo službu u Armiji, ondašnjem NOVJ. Bila je to masovna organizacija koja se formalno održala sve do raspada Jugoslavije i ako baš
od nje nije bilo neke korisit osim za poneke podobne rukovoditelje koji su se i tu dobro smjestili u foteljama, u ime radnog naroda naravno.
Plaćala se i neka mala članarina ali su kasnije to većina počeli nekako preskakati.

[zpetrov9]

Jedan ispravak krivog navoda kako bi to rekli naši Saborski zastupnici.

Prije par stranica naveo sam da je stari oblik putne isprave (prvo DFJ pa FNRJ sa onim prozorčetom za ime i prezime pri dnu prednjih korica)
bio izdavan negdje do cca početka pedesetih godina XX vijeka. Ali danas sam prekopavajući moju arhivu (tražio sam u stvari svoje đačke
knjižice iz šezdesetih) naišao na ove tri putne isprave-pasoša FNRJ (treće generacije).

Kako je vidljivo iz ove isprave što je postavljam one prethodne što su izgledom dosta asocirale na putne isprave Kraljevine Jugoslavije su
se prestale izdavati 1948. godine kada su se počele izdavati ovakve. Ova je izdana na rok važenja od 6 mjeseci 11. 09. 1948. u Beogradu
ali se kao izdavatelj  navodi Ministarstvo Unutrašnjih Poslova  Jugoslavije (Savezna institucija). Fotografija je bila zaljepljena i potvrđena - osigurana nekom vrstom suhog pečata po njenim rubovima na kojem piše "FOTOGRAFIJA DRŽAVLJANINA F.N. REPUBLIKE JUGOSLAVIJE" što
je zaista neobično i vrlo zanimljivo.

Na 9. stranici je Viza iz dva dijela, prvi veći pečat je standardni obrazac u kojem se definira  ruta putovanja i država krajnjeg odredišta
(Čehoslovačka preko Mađarske), definira se važnost vize do 31. 10. 1948. i definira se izlazni granični prijelaz Subotica-Beograd. Da bi se
putnik mogao i vratiti u zemlju dodan je drugi vizni pečat za povratak u FNRJ i isto definirani ulazni granični prijelazi Subotica i/ili Beograd.
Tekst na oba pečata vize je samo na ćirilićnom pismu, vjerovatno zato jer je izdana u Beogradu i ako je izdavatelj Savezno Ministarstvo
Unutrašnjih Poslova.

Tada su bile potrebne i tranzitna viza kroz Mađarsku i Ulazna viza za Čehoslovačku. Zanimljiv dokument osobito za one koji se bave s
proučavanjem i skupljanjem takvih isprava.

[zpetrov9]

I druga putna isprava FNRJ iz te serije,ova je bila izdana 1952. godine, sada već Republičkog organa, za Izdavatelja piše tj. otisnut  je pečat "Ministarstvo unutrašnjih poslova NR Srbije". Upada u oči lijep rukopis kojim su ispisane generalije vlasnika za razliku od raznih "svrakopisa"
na koje se nailazi. Fotografija vlasnika je isto samo zaljepljena i po rubovima je otisnut kao suhi pečat tekst "FOTOGRAFIJA DRŽAVLJANINA
F.N. REPUBLIKE JUGOSLAVIJE" kao i na prethodnom. Na stranicama 6. i 7. su otisnuti pečati s kojima se produživao rok važnosti isprave ali  
svaki put samo za šest mjeseci. Na str. 9. je otisnuta još uvijek "stara" viza na kojoj je bilo predviđeno mjesto za upis graničnog prelaza na
izlazu i graničnog prelaza na ulazu, ali sve na jednom pečatu, a ne kao prije na dva. Ali tada već nije bilo više obavezno definirati te
izlazno-ulazne prelaze pa je to ostalo nepopunjeno. Taj obrazac vize (pečat) je isto ispisan-otisnut na ćirilici ali su podaci upisani rukopisom latiničnim pismom. Malo kasnije na stranici 11 je opet izlazno-ulazna FNRJ viza ali sada nova verzija na kojoj više nije niti predviđeno mjesto
za upis izlaznog i ulaznog graničnog prelaza i sada je cijeli otisnuti pečat ispisan na latiničnom pismu, na Srpskom i Francuskom jeziku.
Vlasnik je očigledno dosta putovao službeno. Na 31. stranici su rijetki pečati ondašnjeg tzv. STT-a - Slobodne Teritorije Trsta što putnoj
ispravi kod kolekcionara dosta podiže vrijednost. Postavit ću samo desetak najzanimljivijih skenova da ne pretjeram.

[zpetrov9]

I konačno treća putna isprava iz te pronađene serije, ova je izdana 1955. godine od strane Narodnog odbora Novog Sada, Sekretarijata za unutrašnje poslove, znači nivo instutucije koja je izdavala putne isprave je decentraliziran i "spušten" na niže razine. Fotografija vlasnika je
zaljepljena ali sada ima kao osiguranje sam dva okrugla suha pećata na dijagonalnim rubovima. Nema više onog otiska po samim rubovima.
Na stranici 6. se produžuje važnost pasoša (i ako se tada još službeno zove Putna isprava) od strane Narodnog Odbora Sreza
Stara Pazova, a na stranici 7. je produženje od strane Narodnog Odbora Sreza  Srem. Mitrovica, kao i na stranici 8. Izlazno-ulaznu vizu
pak na stranici 9. izdaje Narodni Odbor Grada Novog Sada, pa onda na 11. str. opet vizu izdaje NO Sreza  St. Pazova. Na 23. stranici je
zanimljiva izlazno-ulazna viza koju izdaju vlasti Autonomne Pokrajine Vojvodine NO Sreza Sr. Mitrovica. Zaista velika raznolikost po
pitanju mjesta i svih naziva izdavatelja viza, možda se je i vlasnik selio, ali su se i događale promjene u administraciji. Na 24. stranici je
jedna rijetka i zanimljiva Grčka viza ali iz vremena dok je Grčka još bila kraljevina.

Mislim da je zaista zanimljivo pogledati i ovaj dokument, postavit ću svih petnaest skenova radi tolike raznolikosti viza. Oni koje to zanima
vjerujem da će se obradovati, a za ostale se nadam da se neće previše ljutiti zbog zauzimanja mjesta.

[zpetrov9]

I konačno treća putna isprava iz te pronađene serije, ova je izdana 1955. godine od strane Narodnog odbora Novog Sada, Sekretarijata za unutrašnje poslove, znači nivo instutucije koja je izdavala putne isprave je decentraliziran i "spušten" na niže razine. Fotografija vlasnika je
zaljepljena ali sada ima kao osiguranje sam dva okrugla suha pećata na dijagonalnim rubovima. Nema više onog otiska po samim rubovima.
Na stranici 6. se produžuje važnost pasoša (i ako se tada još službeno zove Putna isprava) od strane Narodnog Odbora Sreza
Stara Pazova, a na stranici 7. je produženje od strane Narodnog Odbora Sreza  Srem. Mitrovica, kao i na stranici 8. Izlazno-ulaznu vizu
pak na stranici 9. izdaje Narodni Odbor Grada Novog Sada, pa onda na 11. str. opet vizu izdaje NO Sreza  St. Pazova. Na 23. stranici je
zanimljiva izlazno-ulazna viza koju izdaju vlasti Autonomne Pokrajine Vojvodine NO Sreza Sr. Mitrovica. Zaista velika raznolikost po
pitanju mjesta i svih naziva izdavatelja viza, možda se je i vlasnik selio, ali su se i događale promjene u administraciji. Na 24. stranici je
jedna rijetka i zanimljiva Grčka viza ali iz vremena dok je Grčka još bila kraljevina.

Mislim da je zaista zanimljivo pogledati i ovaj dokument, postavit ću svih petnaest skenova radi tolike raznolikosti viza. Oni koje to zanima
vjerujem da će se obradovati, a za ostale se nadam da se neće previše ljutiti zbog zauzimanja mjesta.

I preostalih pet skenova iste putne isprave, u nastavku.

[brodarski]

Godine izdavanja su zanimljive. Nije tada bilo tko mogao dobiti pasoš.

[zpetrov9]

Godine izdavanja su zanimljive. Nije tada bilo tko mogao dobiti pasoš.

Tada ga je bilo jako teško dobiti, osim ako nisi bio neki vrhunski stručnjak za industriju ili poljoprivredu pa si išao na preuzimanje "bratske"
pomoći na istok ili na proučavanje razne tehnike na zapad. Po netko je uz zasigurno jake veze i podobnost mogao putovati i turistički i ako
tada ono turistički baš i nije moralo uvijek stvarno biti turistički, ali bi poslužilo jako dobro kao kamuflaža.

[zpetrov9]

Prije nekog vremena kada se bila razvila mala diskusija oko načina i rokova važenja pasoša i produžavanja rokova bio sam naveo da se čak
dešavalo i da Njemačke vlasti zadrže pasoše pripojenih država, nekada na njih stave samo neku naljepnicu, a nekada niti to. Kao primjer
sam naveo Austrijski pasoš, pa evo jednog takvog izdanog u slobodnoj Austriji u Klagenfurtu 1937. godine s rokom važenja do 1942. godine.

Njemačka je Ašlusom pripojila Austriju 12. 03. 1938. godine i vidimo na stranici 5. da je kod putovanja 20. 03. 1938. još u pasoš otisnut
pečat austrijske granične kontrole (niti Njemci nisu tako brzo uspjeli promjeniti pečate), ali zato već kod prelaza granice 18. i 19. 06. 1938.
je otisnut Njemački granični pečat. Pečate su zamjenili ali su pasoške knjižice zadržali kao važeče.  Inače je taj pasoš jako sličan onom
poslijeratnom Austrijskom. Samo je jamstvenik bio špagić bijele boje, dok je i prije i kasnije bio špagić crveno-bijelo-plave boje.

[Adler]

А и шта ће ти пасош ако немаш новца да путујеш. Имам црвени од 2009. па ни две стране нисам попунио, а плави из 2005. био до замене попуњен до пола, иако су за њега требале визе и за окружење сем БиХ, ЦГ, РХ и РМ.

[zpetrov9]

I da još postavim i jedan "obiteljski" primjerak putne isprave Kraljevine Jugoslavije izdane 1936. godine u Beogradu. Izdana je za to vrijeme
na vrlo dugi rok važenja od jedne godine. Tekst je odštampan na ćirilićnom pismu na srpskom jeziku  i na francuskom jeziku. Na stranici 2.
me malo zbunjuju rukopisom popunjeni podatci ličnog opisa, jedan dio je pisan na latinici npr. rodno mesto: Kladovo i Banovina: Moravska,
a sve drugo je na ćirilici, zanimanje nisam uspio sa sigurnošću "dešifrirati". Na stranici 5. su fotografija i podatci o supruzi, upisani samo na
francuskom. Vidimo da je na stranici 7. valjanost putne isprave produžena za još godinu dana uz tada obavezni crveni pečat pri vrhu iste
stranice "Ne važi za Španiju" što je trebalo poslužiti da spriječi državljane Jugoslavije da se idu boriti u Španjolskom građanskom ratu.
U stvarnosti su ljudi išli i samo su onda ilegalno prelazili najčešće francusku granicu, a Španjolci su ih rado primali. Na 9. i 11. stranici vidimo
i Čehoslovačke pečate ali bez vize što znači da su tada (1937.) bile ukinute vize između ČSR i Kraljevine YU. Meni je posebno zanimljiva
stranica 17. gdje pored talijanske vize vidimo i naš tadašnji granični pečat "SUŠAK" jer je tada granica bila na Riječini.

Mislim da ga vrijedi pogledati pa ga zato i postavljam.

[zpetrov9]

Jedan zanimljiv dokument odmah iz poslijeratnog razdoblja. Na teritoriju Jugoslavije bile su razne države i vojske pa tako i razne valute i
novci u opticaju.

Sav se taj novac povlačio i razmjenjivao po propisanom kursu od strane novih vlasti. Evo kako je izgledala jedna potvrda o tzv. povlačenju
i zamjeni novca za nove jugoslovenske DFJ dinare iz 1945. godine.

[zpetrov9]

Kada je netko ostao bez sredstava za put u drugom gradu kraljevine SHS onda bi dobio nužnu kartu (obično za vlak ili autobus, ponekad
brod) i ovakvu ispravu, tzv. Obaveznu putnicu. Evo kako je ta isprava izgledala.

[zpetrov9]

I jedna u današnje vrijeme zaista neobična isprava izdana 1945. godine u Novom Sadu. Radi se o Voznoj ispravi za bicikl, na prvi pogled
me prednje korice podsječaju na vojničku legitimaciju iz tih dana, možda je čak i predložak bio isti.