Turska tvrdava poznata pod imenom Kanli-kula, u prevodu sa turskog "krvava kula" nalazi se na krajnjoj severnoj tački Starog hercegnovskog grada i predstavlja deo njegovog složenog fortifikacionog sistema. Vecim delom je podignuta na čvrstoj krečnjačkoj steni, na visini od oko 85 m nad morem i svojom veličinom i položajem dominira gradom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kanli-kula se prvi put u pisanim dokumentima pominje sredinom 17. veka kod turskog putopisca Evlije Čelebije. U Herceg Novi je Čelebija, maja 1664, stigao iz Dubrovnika, i, oduševljen prolećem na prelepoj kapiji Boke, te ushićen čvrstom tvrđavom i moćnim bedemima grada, opisuje Kanli kulu, na strmoj i nepristupačnoj litici, i ne propušta da pobroji kako utvrđenje ima dvostruku “demir kapiju”, velike kule, dok se u sklopu nje nalazi i oko 130 kuća, prekrivenih ćeramidom i kamenim pločama. Dakako, pobraja i džamije, žitne ambare, bistijerne za vodu, skladišta za municiju, pa čak i kulu za vojnu muziku i nastavlja:
“ … U svemu tu je četiri stotine impozantnih, opremljenih i naoružanih čuvara, uz sedam baljemez topova. Oni ne puštaju ni da ptica prođe na daljinu od dva sata hoda prema selima Kuti. Donji grad se nalazi na morskoj obali i oniskim liticama. To je vrlo čvrst i utvrđen grad, tako da ga nije moguće prikazati, niti opisati!? U četverougaonom je obliku, zidan je od kamena i tako je tvrd da mu na ovoj krajini ravnog nema. Zidovi su mu široki čak deset lakata, a visoki čak sedamdeset mekanskih aršina. Samo je od morske strane načinjen jedan zid sa hrastovim stubovima. Okružen je oštrim liticama i opkopima paklene dubine. To je vrlo visok i divan grad!…” [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tačno vreme njenog podizanja se ne zna. Više faza gradnje, koje se uočavaju u njenim zidnim masama, navode na zaključak da je njen razvoj tekao kroz duži vremenski period. Izvesno je da je vremenom pretrela znatne izmjene i razaranja pa je danas teško utvrditi vreme njenog nastanka, mada se cini verovatnim da se njen nukleus začeo još u srednjem veku. Svoj današnji oblik tvrđava je dobila u vreme turske dominacije Herceg Novim.
Osnova današnje tvrđave ima oblik nepravilnog pravougaonika približne velicine 70 x 60 m sa relativno dobro očuvanim spoljašnjim zidovima i kulama na uglovima. Zidana je pretežno od grubo tesanog lokalnog kamena vezanog krečnim malterom. Na osnovu načina zidanja i položaja koje zauzimaju, za pojedine segmente tvrđave moguće je utvrditi približno vrijeme njihove gradnje. Tako bi izvjesne niže partije zapadnog zida i jugoistocne kule mogli poticati iz vremena rane upotrebe vatrenog oružja. Konačni oblik tvrđavi dali su Turci, dok su Mlečani, nakon zauzeća Herceg Novog, izvršili određene popravke jer je tvrđava u ratu bila znatno oštećena.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvobitno je Kanli-kula imala samo jednu kapiju, sa južne strane, koja je vodila u grad. Kasnije, moguće za vreme Mlečana, nakon rušenja dela severnog zida, u njemu je formiran nov ulaz koji i danas služi.
U unutrašnjosti tvrđave malo je objekata sačuvano. Posebno je zanimljiva posve dobro očuvana cisterna koja se nalazi u zapadnom delu kompleksa. Očito je da je cisterna u nekom vremenu izgubila svoju prvobitnu namenu i pretvorena je u zatvorsku ćeliju. Na svim zidovima cisterne nalaze se brojni crteži razlicitih tipova galija, predstave riba, grbovi, krstovi, imena i datumi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Svi crteži su urezani u malter i njih su, izvesno je, izveli zatvorenici koji su svoje kazne izdržavali u ovoj "ćeliji". Crteži galija su bliski tipu galija koje je Turska koristila tokom 16. i 17. vijeka, pa se može zaključiti da je cisterna u zatvor pretvorena veoma rano i da su je Turci za ove svrhe koristili veoma dugo, sve do kraja svoje vladavine Herceg Novim, o čemu svedoči urezana 1687. godina.
Danas je Kanli kula adaptirana u modernu letnju pozornicu.
Izvor:
-www.montenegro.travel
-www.herceg-novi.co.me
-www.monteportal.com
http://www.durmitorcg.com/forum/viewtopic.php?f=51&t=694 -Akademik Radoslav Rotković: Herceg Novi i Cetinje