Do juče kopovi, danas jezeraRanko Pivljanin 08.06.2014.
Skeleti dva ogromna bagera vire iz vode kao detalj neke bizarne umetničke instalacije, još pet, zajedno sa drugim mašinama i postrojenjima, prekrivaju voda i mulj. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Do one paklene srede 14. maja, kada su podivljale reke Vraničina, Peštan i Kolubara, ovo je bio kop „Tamnava - Zapadno polje“ koji je davao polovinu od ukupne proizvodnje uglja u „Kolubari“, a sada je to jedno od tri najveća jezera u Srbiji. Sa procenjenih 210 miliona kubnih metara vode, koliko se ovde slilo, ono tek malo zaostaje za Zlatarskim jezerom u dolini Uvca. Nedaleko od njega belasa se još jedna prinudna akumulacija od 26 miliona kubnih metara vode u čijem kraju „spomeniče“ veliki bager „glodar 2“ i dizalica, dok mutna voda krije pet transportera sa pet pogonskih stanica, poneko vozilo i šta se već zateklo u trenutku kad je voda grunula. To je bio kop Veliki Crljeni!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na ovom manjem jezeru je i krenuo sizifovski posao isušivanja ovih jezera gde zatičemo radnike koji opslužuju devet ogromnih pumpi koje vodu pretaču u korito Kolubare. Depresivno deluje podatak da su za sve ove dane uspeli da spuste nivo jezera za samo 36 centimetara, a njegova dubina se meri desetinama metara.
- Koliko god izgledalo nemoguće, nema nam druge nego da istočimo vodu. Tuga me obuzme kad god dođem u smenu i vidim ovo, odavde školujem dva studenta - kaže radnik „Kolubare“ Slaviša Stamenković, i dodaje da je potopljeno i šest pumpi za izbacivanje vode koje bi sad dobro došle.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nedaleko od mesta gde ispumpavaju vodu pravi se platforma za montiranje pumpi većeg kapaciteta koje tek treba da se nabave, a koliki posao čeka kolubarske rudare, svedoči računica Mihaila Petrovića, zamenika direktora PDRB „Kolubara“:
- Sve zavisi od kapaciteta pumpi koje možemo angažovati. Sad ispumpavamo metar kubni vode u sekundi i tom dinamikom za malo jezero bi nam trebalo trista dana. Ako bismo instalirali pumpe koje bi izbacivale pet kubnih metara u sekundi, posao bismo završili za dva meseca! - ističe direktor Petrović.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ni ronilačke ekipe, zbog slabe vidljivosti, nisu bile u stanju da provere stanje potopljene mehanizacije. Od sedam potopljenih bagera, većina je bila u otpočetom godišnjem remontu.
Tone i kilovati- Najveća šteta je što stoji proizvodnja, sa ova dva kopa je dnevno vađeno 50 do 60 hiljada tona uglja i kada bi se to pretvorilo u električnu energiju, dobile bi se prave razmere gubitka. Sa ova druga dva kopa dostižemo 50 odsto dnevne proizvodnje, što je oko 45.000 tona uglja. A imali smo obavezu da termoelektranama dnevno isporučimo 90.000 tona - kaže Mihailo Petrović.
- Prioritet nam je da se prvo ispumpa voda sa kopa Veliki Crljeni kako bismo pred zimsku sezonu obezbedili proizvodnju od još 20.000 tona uglja dnevno. Što se tiče Zapadnog polja, ova godina je izgubljena - kaže Petrović.
Kolubara sada miruje i lenjo se vuče između dva jezera kao da se ništa nije dogodilo, a u vreme poplava njenim koritom je tutnjala zastrašujuća količina vode brzinom od 15 do 20 metara u sekundi. Najveći proboj vode bio je na mestu gde je početkom sedamdesetih godina Kolubara izmeštena zbog otvaranja kopa „Istočno polje“. Na krivini rečne obale probijen je nasip, reka se vratila starom toku i vodeni talas je krenuo u rušilački pohod ka termoelektrani u Velikim Crljenima, obližnjim naseljima, Ibarskoj magistrali, uništeni su hektari šuma i njiva, lokalni putevi, napravljena nova rečna korita tamo gde ih nije bilo, a jedan deo vodenog talasa se sručio prema kopovima i potopio ih za nepunih pet sati. I ko zna kakve bi još razmere katastrofe bile da nije, uprkos teškim uslovima, napravljen zaštitni nasip na mestu gde je Kolubara najviše probila.
Izvor:
www.blic.rs