Mene interesuje sledeće.
Gore su navedena stalna zasedna mesta za koje su posle nekog vremena i vrapci znali.
Kao što su mogli tačno da znaju i raspored i vreme prolaska patrola između zasednih mesta i duž okvira od 100 m pojasa širine graničnih kamenova minut gore-dole ali uglavnom tačno.
Da li je bila praksa da se postavljaju nasumična zasedna mesta tzv. "mrtve straže" mimo tog stalno navedenog rasporeda u cilju sprečavanja onih kojima je taj raspored bio dobro poznat.
Ako nije, to onda znači da su lokalni "vodiči" mogli da organizuju prolazak i šverc kao nožem kroz sir a ne dobro čuvanu granicu.
Takođe me interesuje da li su sve patrole imale službenog psa sa svojim vodičem.
Ako se ne varam jedinice granične milicije SSUP-a su pokrivale unutrašnji deo izvan pojasa od 100 m, da li je bilo redovne koordinacije-razmene podataka o kretanju i zadržavanju lica u tom području između jedinica granične milicije SSUP-a i graničnih jedinica JNA.Možda bi i Džumba to mogao malo da pojasni.Kao i koordinaciju između graničnih jedinica i organa bezbednosti JNA i službi RDB.
Dakle moje pitanje je da li je bezbednost granice pokrivana koordinacijom i učešćem pripadnika više resora i službi celokupnih oružanih snaga SFRJ ili je svako sejao po svom ataru pa posle ko šta požanje.
Oficiru.
Ovako.
Onaj tko je želi nas pratiti taj je to mogao i znao bi točno koliko nas ima na terenu i na kojoj smo poziciji.
Naročito ljudi koji tu u blizini žive.
Izraz "Mrtva straža" na prvoj crti obrane Jugoslavije ne postoji, to je izmišljotina koju je narod prihvatio.
Postoji samo zasjedno mjesto.
Od onih navedenih 8 zasjednih mjesta mi nikada nismo noću postavili zasjede na svih tih 8 mjesta.
Prioritet je bilo zasjedno mjesto "Rupa".
"Rupa" je davala naj više rezultata po pitanju hvatanja ilegalnih prelaznika, zatim zasjedno mjesto "Dol" te zasjedno mjesto "Most".
Ostala zasjedna mjesta nisu davala rezultate hvatanja prelaznika tako da ih nismo ni forsirali.
Međutim bilo je dana kad ni tu "Rupu" nismo pokrivali sa vojnicima jer smo obavljali neke druge poslove i zadatke koje nam je naredio komandir karaule.
Morali smo osigurati stražu ispred karaule i njegove smjene, požarnog kod oružja i njegove smjene, slobodno odjeljenje, dežurnoga karaule i njegove smjene, skladištar je bio u karauli a njega bi vrlo rijetko poslali na granicu, kuhar nije išao na zasjede.
Komandir karaule je po svom mišljenju pisao raspored zasjeda, što pokrivati sa vojnicima a što ne i nismo se mogli buniti jer njegova je bila prva i zadnja.
Lokalni vodiči koji su prevodili ilegalne prelaznike su to mogli izvesti bez problema ako su nas pratili a i poznavali su šumske puteve.
Na ovoj slici možete vidjeti žutom strelicom sam označio gdje je Miljenko Hrkač koji je postavio eksploziv u beogradskom kinu prešao granicu.
Tako nam je bar rekao komandir karaule zastavnik I klase Spasković Radoje.
Prošao je između zasjednih mjesta "Rupa" i "Vis" da li slučajno ili ga je netko savjetovao nije mi poznato.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Karaula je imala 2 psa njemačka ovčara i njih su na teren mogli izvesti vojnici kerovođe.
Znači nitko ih drugi ne bi smio izvesti na granicu osim vojnika koji ga duži.
(Tog se pravila nismo držali)
Ja sam samo jednom u 100 metarskom graničnom pojasu sreo policajca koji je došao na riječni otok (Adu) da provjeri da li su vrata na brani sa strane Jugoslavije zaključana to je bio moj prvi i zadnji kontakt sa policijom u 100 metarskom graničnom pojasu.
Evo slika žutim strelicama je označeno otkuda je došao policajac i kuda je išao a crveni X je mjesto gdje smo se sreli.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Policija nije mogla nas vojnike na karauli dobiti putem radio stanice ili telefona već ako bi imali neku informaciji a da bi se ticalo JNA oni bi izvjestili granično odsjek Maribor a oni bi telefonom nama prenjeli tu informaciju.
Kordinacija između granični jedinica JNA na karaulama i "organa bezbednosti JNA" i službi "RDB" nije bilo.
Nama je bila dužnost da sve što je od interesa za SFRJ prosljedino graničnom odseku Maribor a kome bi oni to dalje prosljeđivali pojma nemam.
Uglavnom kako kažeš svako je sijao po svom ataru pa poslje ko šta požanje.
Ako nisam što odgovorio javi.