Nova zrakoplovna flota Iraka: Ruski i iranski piloti u ruskim avionima SuhojIrak je odustao od očekivanja da će mu SAD isporučiti lovce, naručene prije nekoliko godina za pet milijardi dolara. SAD oteže isporuku zbog sukoba, pa se Irak okreće prema Rusiji i Iranu Autor: Jan Ivanjek
Tijekom prethodnog tjedna u Irak je stiglo pet borbenih aviona tipa Suhoj Su-25, čija je NATO oznaka Frogfoot. Bili su hitno naručeni zbog borbe s terorističkom skupinom ISIL koja se od prošle nedjelje naziva jednostavno Islamska država. Iračkim snagama, koje nemaju borbeno zrakoplovstvo, očajnički trebaju ti borbeni zrakoplovi.
Avioni su stigli iz ruskih skladišta te će biti prvi irački borbeni zrakoplovi nakon američke invazije 2003. godine. Premda je tijekom Sadamove ere Irak upotrebljavao oko 70 Su-25, 30-ak preostalih pilota koji su na njima letjeli do prije 11 godina morat će obnoviti svoja znanja, pa su uz tehničko osoblje stigli i ruski piloti. Oni će na avionima u početku letjeti, ali neće izvršavati borbena djelovanja.
Osim ruskih Su-25, i Iran je svom savezniku Iraku poslao sedam Su-25 kao pomoć. Riječ je o modelu Su-25K, izvoznoj inačici Su-25. Ironično, ali zapravo je riječ o iračkim avionima koji su pobjegli u Iran u vrijeme Pustinjske oluje kako bi izbjegli uništenje. Iran ih je potom odbio vratiti pa ih je uvrstio u vlastite snage. Konkretno, ovih sedam Su-25K lete u Aeronautičkim snagama Iranske revolucionarne garde.
Zasad su u iračkim zračnim bazama uočena tri Suhoja s iranskim serijskim brojevima. Na svima su vidljivo prebojeni uvodnici zraka gdje se inače nalazila rondela Iranskog ratnog zrakoplovstva. Može se pretpostaviti da na njima lete iranski piloti koji će dobiti priliku steći važno borbeno iskustvo. Također, ovo je prvo raspoređivanje iranskih borbenih zrakoplova od Dofarske pobune u Omanu tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.
Suhoj Su-25, koji ruski piloti nazivaju Gavran, sovjetski je jurišnik namijenjen pružanju bliske zračne podrške, a prvi je put poletio davne 1978. godine. Njegovo vatreno krštenje uslijedilo je nekoliko godina kasnije, u vrijeme sovjetske intervencije u Afganistanu. Tamo se pokazao kao učinkovit i robustan jurišnik koji se redovito vraćao u baze unatoč teškim oštećenjima.
Taj tip aviona ima maksimalnu brzinu od 0,8 maha i može ponijeti do četiri tone ubojitog tereta. Irački primjerci će se prvenstveno oslanjati na lansere 80-mm raketa S-8, nevođene bombe FAB-250 od 250 kg i ugrađeni dvocijevni top GSh-30-2 kalibra 30 mm. Iako se takav arsenal može smatrati jednostavnim i nepreciznim, na ravnom, otvorenom terenu, kakav je u velikom dijelu Iraka, i s dobrim pilotom u kabini može biti veoma smrtonosan.
Prvi letovi Su-25 dostavljenih iz Rusije počeli su prošli utorak, tek dva dana nakon dostave. S druge strane, SAD istodobno povlači osoblje za prihvat i integraciju F-16 iz zračne baze Balad zbog njihove sigurnosti, što će još više odgoditi isporuku prvih američkih lovaca.
Irak je očito odustao od očekivanja da će mu SAD na vrijeme isporučiti lovce, naručene prije nekoliko godina u dvije skupine za ukupno pet milijardi dolara. Irački premijer Nouri al-Maliki nedavno je komentirao: “Bili smo zaluđeni kad smo potpisali ugovor”.
Ugovorom je naručeno 36 lovaca F-16IQ Block 52 kojima su, unatoč vrlo visokoj cijeni, ograničene borbene sposobnosti te ne mogu nositi GPS vođene bombe, ni napredne rakete zrak-zrak AIM-120 AMRAAM. Premda je službena primopredaja prvog F-16 Iračkom ratnom zrakoplovstvu izvršena prošli mjesec u SAD-u, niti jedan od F-16 nije još isporučen iračkim snagama.
SAD oteže isporuku zbog ratnih sukoba, i to u trenutku kada upravo zbog njih Iraku očajnički trebaju borbeni zrakoplovi. Takvim potezima SAD pospješuje ionako sve jasnije okretanje Iraka prema Rusiji i Iranu, čime riskira da baci u vjetar osam godina krvi i novca koje je uložio u Irak te dobar dio vlastitog utjecaja u regiji.
Istodobno će otvorena pomoć koju Iran pruža Iraku još više zbližiti dvije države i proširiti iranski utjecaj, a izgledno je da će Iran biti nagrađen uvidom u naprednu američku tehnologiju na F-16IQ kada ti lovci napokon stignu u Irak, što američkoj vladi nikako ne odgovara, pa se i u tome može tražiti uzrok otezanja isporuke tih aviona.
Helikopterske snage i brojčano i kvalitativno stoje mnogo bolje od lovačkog zrakoplovstva. Jedinu zračnu podršku iračkim snagama trenutačno pružaju ruski borbeni helikopteri Mil Mi-35M Hind, kojih je naručeno ukupno 40.
Uz isporuke Mi-35M, protekli su tjedan iz Rusije stigla i prva tri od 30 naručenih borbenih helikoptera Mil Mi-28NE Havoc. Riječ je o modernim, dobro naoružanim i oklopljenim borbenim helikopterima sa sofisticiranom avionikom, od kojih Mi-35M može ponijeti i nekoliko vojnika, što ga, uz veliku vatrenu moć, čini vrlo pogodnim za desant i podršku malim timovima specijalnih postrojbi.
Ostaje vidjeti kako će Irak iskoristiti novopristiglo oružje. Ima problema s kvalitetom ljudi u oružanim snagama, kako slabo motiviranog vojničkog i dočasničkog kadra tako i nestručnih časnika i zapovjednika. To je rezultiralo slabim borbenim moralom. Sve nabrojeno predstavlja glavne uzroke teške situacije u kojoj se zemlja nalazi i sprečava iračke snage da učinkovito zaustave pohod islamističkih militanata.
JL