Tekst o malo drugačijem pogledu na krizu u Ukrajini. Mislim da nije na odmet pročitati i ovakva mišljenja.
.................................................
Rat u Ukrajini23.07.2014.
Mnogi su primijetili naizgled paradoksalnu činjenicu da pobunjenici nemaju dovoljno ljudstva te se mnogi pitaju zašto narod Donbasa ne pristupa masovnije u redove pobunjenika? Ipak govorimo o prostoru na kojem živi oko 6,5 milijuna stanovnika. Većina govori ruski, ali oko 40% ne samo da govore ruski, već i jesu etnički Rusi. Teoretski, govorimo o 2,6 milijuna Rusa, ili ako ćemo biti još precizniji - to je oko 800 tisuća muškaraca, samo Rusa, koji su prema godištu sposobni nositi oružje.Tzv. narodni guverner Donbasa, jedan od pobunjeničkih lidera, Pavel Gubarev, rekao je ovog mjeseca u razgovoru za ruske medije kako Narodna Milicija Donbasa do sada broji oko 20,000 ljudi. Pritom treba uzeti u obzir dvije činjenice - prva je da se brojke u ovim slučajevima obično napuhuju, a druga je činjenica da isti dobivaju, prema riječima Gubareva, između 600 i 900 USD, za ratovanje.
Budimo realni, revolucionari su Fidel Castro i Che Guevara u planinama Sierra Madre, ovo ne zvuči ni približno tako. Činjenica da veći broj boraca ne staje na stranu pobunjenika, itekako je indikativan. Također je indikativno da su samoproglašene vlasti u Donjecku i Lugansku organizirale referendum na kojem se stanovnike pitalo žele li neovisnost od Kijeva - i na taj se referendum, koliko god se mediji trudili to ignorirati, odzvao velik broj ljudi - no što su učinili nakon referenduma? Pokrenuli debatu o himni nezavisnog Donbasa? Nipošto, poslali su poruku Moskvi koja je u suštini izgledala ovako: Aneksirajte nas!
Postoji određeni "gluhi telefon" između Donbasa i Moskve, očito stvoren činjenicom da ni Rusija sama nije sigurna na koji način želi djelovati. Putin, koji je postao "vrag broj jedan", izgleda daleko razumniji od mnogih ruskih, pa i njemu bliskih, jastrebova. On je u par poteza urgirao za diplomatskim rješenjem. U isto vrijeme Rusija niti ne potvrđuje niti ne opovrgava informacije da se pobunjenici treniraju u ruskoj bazi u Rostovu, što je zapravo na neki način potvrda.
Putin je na neki način sličan američkom predsjedniku Baracku Obami koji također nije neki "jastreb", ali ga jastrebovi uporno potiču na akciju. Da se recimo na njegovom mjestu nalazio John McCain, vjerojatno i Mitt Romney, a ni Hillary Clinton ne bi bila puno bolja, napad na Siriju bi se gotovo sigurno desio.
Militaristički "jastrebovi" jesu u suštini opasni luđaci, ali ono što ih od luđaka pretvara u opasne luđake je činjenica da iza njih često stoje konkretni ekonomski interesi kao što je vojno-industrijski kompleks koji je jak, utjecajan i po svijet opasan, a egzistira i u SAD-u i u Rusiji, a uskoro će nabujati i u Kini.
Ono što je posebno opasno u cijeloj ovoj priči su mediji koji često ostavljaju dojam kao da su na ideološkoj konotacijskoj liniji zajedno s jastrebovima. Oni koji zazivaju "Putinov napad na Kijev" kao i oni koji tvrde kako je "Rusija opasnost po svijet" su stvaratelji ekstremizma koji se, zahvaljujući njihovom utjecaju, brzo širi masama što nas brzo može dovesti u jednu pred-ratnu histeriju, a takve su uvijek izražene u trenucima ekonomske nestabilnosti.
Oni s najvećim utjecajem morali bi imati ulogu smirivanja tenzija, a ne širenjem panike i raspirivanjem mržnje, nažalost to zadnjih dana uopće nije slučaj.
Što se tiče krize u Ukrajini, nekakvo rješenje uopće nije na vidiku, a svakim danom biti će sve teže do njega doći. Nažalost, rat u Ukrajini mogao bi potrajati, što znači da nas čeka još jako puno izvještavanja na tu temu, ali neke temeljne značajke ovog konflikta pritom moramo imati u vidu - kako je i u ranijim tekstovima rečeno, nesvrstanost Ukrajine je stabilizirajući koncept kojeg su zajedno razbile tri sile: EU, Rusija i SAD, zbog svojih osobnih interesa. Sada svjedočimo tragediji koja svakog dana biva sve veća, a rušenje zrakoplova MH17 samo je jedan dio te tragedije, kao i masakr u Odessi i drugi primjeri.
Kompletan tekst je
na ovom linku
