Jednom smo u Puli na Muzilu dobili sledovanje SDO u kojima su bile male bočice ruma ili nekog takvog žestokog piča.
Ali konzerve ubi bože. Neko meso u njima. Jao jao.
Obroci su bili različiti pa i sadržaj u njima. Ja se kao dijete sječam obroka iz sredine šezdesetih, onda su za JNA još bile posebno rađene
konzerve bez naljepnica na njima. U manjim konzervama se mogao dobiti, topljeni sir za namaz na kruh, svinjsko meso, goveđe meso ili
pašteta. U većim konzervama se mogla dobiti pašta s gulašem, sarma s kupusom, ćufte i džuveć, bar se tih sjećam. Bilo je tu i čajeva
ekstrakta glukoze, nekada i mali smokvenjak, naravno dvopek, ponekad je bila i Divka surogat kafe.
Otac bi ih nekada donio sa terena, rado bih pojeo goveđe meso i paštetu. Od većih konzervi po meni je sarma bila dobra i kako tako
ćufte. Pašta s gulašom i džuveč su bili meni loši. Naravno to je bila i stavr okusa svakog pojedinca.
Inače nekako je bio generalni zaključak da su tamo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih kada su počeli stavljati i konzerve s
naljepnicama, mi smo ih nazivali "civilne konzerve" spustili kvalitetu.
Inače , barem pitomcima kada su išli kući na dopust su pored cijelog obroka posebno izdavali i štrucu crnog vojničkog kruha, bez obzira
na dvopek u kutiji obroka.