Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 062
|
|
« Reply #15 on: February 26, 2012, 03:16:39 pm » |
|
Opis vozila
Laki oklopni automobil M8 je imao četvoročlanu posadu: vozača i suvozača u prednjem delu vozila, komandir-punilac u desnoj strani kupole i nišandžijom u levoj strani kupole. Vozilo je pokretano benzinskim šestocilindričnim linijskim motorom Hercules JXD, snage 110 KS. Vešanje je bilo konvencionalnno, upotrebom lisnatih opruga. Kontrole upravljanja vozilom bile su nalik konvencionalnim automobilskim, sa klasičnim volanom. Menjač se nalazio izmedju prednjih sedišta, a brzine su se menjale na uobičajeni način, pomoću spojke. U borbi, vozač je mogao da gleda napred ili kroz prorez oklopljenih ploča, ili kroz periskop sa ojačanim staklom. Van borbe, prednji panel je mogao da se spusti, tako da je vozač dobijao bolji pogled. Suvozač je uključen u posadu vozila, jer je trebao da rukuje mitraljezom. Kada je mitraljez izbačen na početku procesa konstruisanja vozila, suvozač je dobio nekoliko specifičnih zadataka: u konjičkim jedinicama, on je npr. nadoknadjivao prvonastali gubitak u borbi. Vozački odeljak je sve u svemu bio vrlo tesan, naročito u borbi, kada je u taj odsek bila smeštana razna dodatna oprema posade koja je na drugim mestima više smetala.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kupola je bila varena i sa otvorenim krovom. Naoružanje kupole se sastojalo od topa M6 kalibra 37 mm i spregnutog mitraljeza M1919A4, montiranog sa desne strane topa. Sedište nišandžije bilo je pričvršćeno na prstenu kupole, levo od topa. Topom se nišanilo korišćenjem teleskopskog nišana M70D. Elevacija topa se zauzimala ručnim kontrolama na desnoj strani topa, dok su sa leve strane nalazio mehanizam pokretanja kupole po azimutu. Na prvih 1100 proizvedenih vozila M8 ugradjivan je mehanizam pokretanja kupole sa jednom brzinom. Od avgusta 1943. godine ugradjivao se dvobrzinski sistem. Okidanje topa i mitraljeza vršilo se pomoću nožnih komandi na pedalama, koje su se nalazile na maloj platformi. Komandir vozila se nalazio desno od topa. Pored dužnosti komandovanja vozilom, on je bio odgovoran za punjenje topa i spregnutog mitraljeza. Članovi posade medjusobno su komunicirali putem sistema unutrašnje veze RC-99.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U osnovnoj verziji vozila, borbeni komplet je iznosio 80 projektila 37 mm, od kojih se 64 nalazilo u polici desnog sponsona pored kolena komandira, i u dve police na zidovima kupole, kapaciteta po 8 granata koje su bile spremne za upotrebu. Dodavanje drugog radio uredjaja kod verzije za konjičke jedinice uslovio je izbacivanje gavne municijske police, iako su radjene odredjene modifikacije na terenu kako bi se povećao borbeni komplet vozila. Oklopni automobili koji su se nalazili u sastavu jedinica lovaca tenkova obično su zadržavali standardni smeštaj municije jer su imali jedan radio uredjaj. Korišćena su tri tipa municije 37 mm: pancirno probojna M51B1 ili B2, visoko eksplozivna M63 i kartečna M2. Vozila su obično krcala više visokoeksplozivnih i kartečnih projektila na uštrb pancirno probojnih, jer je upotrebatopa 37 mm u protivoklopnoj borbi bila neadekvatna protiv nemačkih oklopnih sredstava. Uloga vozila M8 nije bila da se bori protiv neprijateljskih tenkova, već da pruži vatrenu podršku jedinicama.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U pogledu izvršavanja izvidjačkih zadataka, vozilo M8 je bilo bogato opremljeno radio uredjajima. Planirano je da se sva vozila opreme radio uredjajem SCR-508, ali je nedostatak tih uredjaja 1943. godine doveo do njihove zamene starijim, predajnikom SCR-193 i prijemnikom SCR-312. U konjičkim jedinicama, svaki M8 je trebalo opremiti sa dva radio uredjaja: SCR-506 i SCR-508. SCR-506 je bio montiran na desnooj strani kupole i služio je za komunikaciju sa komandom skvadrona. Kratkotalasni SCR-508 je služio za održavanje veze unutar jedinice. Bio je jednostavan za upotrebu, od strane ljudstva koje nije imalo intenzivnu obuku u pogledu rukovanja radio uredjajima. Ovaj radio uredjaj se nalazio pored kolena nišandžije.
Posada je od ličnog naoružanja raspolagala karabinima M1. Spregnuti mitraljez je bilo moguće izgraditi iz kupole i koristiti ga sa tronošca. U vozilu se nalazilo i 12 ručnih granata. Na postolima na spoljnim stranama vozila nalazile su se po tri protivtenovske mine M1A1. Neke od jedinica su ove mine posmatrale kao potencijalni rizik po sopstveno vozilo jer su verovali da se mogu aktivirati dejstvom neprijatelja na vozilo. Stoga su mnoge jedinice skidali mine i umesto njih na nosače kačili opremu koja im je smetala unutar vozila.
|