Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://slobodnadalmacija.hr/10.03.2016.
Europske milijarde mogu stvoriti novi izbjeglički valNe treba zaboraviti da je, u isto vrijeme dok Europi obećava punu skrb nad izbjeglicama, Turska jedan od glavnih logističkih kanala kojima pobunjenicima u Siriji, uključujući i Al-Qa'idinu Frontu Al-Nusra i tzv. Islamsku državu, stižu borci i naoružanje, dok u suprotnom smjeru idu cisterne s gorivom i ranjenici na liječenje
Takozvana balkanska ruta definitivno je zatvorena – jučer je Slovenija počela sa strogom primjenom schengenskog režima, a ista su pravila, iako nisu članice Schengena, počele primjenjivati i Hrvatska i Srbija. Ukratko, Slovenija neće više primati nikoga bez urednih isprava, odnosno schengenske vize, što za izbjeglice znači da moraju biti uredno evidentirani u prvoj zemlji EU-a u koju su ušli, i u kojoj nakon toga moraju zatražiti azil.
Ako nemaju uredne dokumente, izbjeglice više neće primati ni Srbija ni Hrvatska. U stvarnosti to znači da su države tzv. balkanske rute zapravo "ukinule" izbjeglice u statusu u kojem su do sada prolazili njihovim teritorijem na putu za Njemačku. Tako je "tvrđava Europa" s treskom zatvorila vrata, no je li riječ o iluziji i koliko bi ta iluzija mogla koštati, još je daleko od odgovora.
Sigurna zemlja?!Zatvarajući ulaze, Europa, u čijem je temelju vladavina prava, pritom je odlučila ignorirati same osnove na kojima vladavina prava počiva. Prema dogovoru s Turskom, svaki izbjeglica koji mimo standardnih procedura i putova, bez dokumenata i ilegalno stigne na tlo EU-a, a prije svega se to odnosi na Grčku, bit će vraćen Turskoj.
Za svakog takvog migranta kojeg Turska primi natrag, EU se obvezao primiti jednog sirijskog izbjeglicu koji bi trebao proći predviđenu pravnu proceduru i zatim biti smješten unutar Unije, sukladno njezinim internim kvotama. Osim što se većina članica EU-a iz bivšeg istočnog bloka protivi svakom prijedlogu kvota, osnovni je problem što bi, da bi se to moglo provesti, Turska trebala biti proglašena "sigurnom trećom zemljom".
Turska pritom nije ni puna članica svih Ženevskih konvencija, a njezina umiješanost u rat u Siriji jedan je od glavnih uzroka nastanka izbjegličkog vala. No, nema veze, EU će je, sasvim sigurno, proglasiti sigurnom zemljom i njezinu ulogu u cijeloj priči honorirati s tri milijarde eura, a to je, vjerojatno, tek početak.
Prema predviđenom sporazumu, EU bi trebao ubrzati pregovore s Turskom, a među prvim zahtjevima Turske pritom je bezvizni režim za njezine građane. Da bi se plan s izbjeglicama mogao provesti do kraja, Turska bi trebala konačno regulirati status izbjeglih osoba na svojem teritoriju. Iako se u medijima od početka krize provlači teza kako je Turska zbrinula milijune Sirijaca, pojam "zbrinula" je u turskom kontekstu prilično zanimljiv.
Suprotno Ženevskim konvencijama, kojih nije u potpunosti ni član, Turska nije do sada izbjeglicama priznavala pravo azila. Odnosno nije im dala mogućnost zaposlenja, obrazovanja i medicinske skrbi. To ne znači da Sirijci nisu radili u Turskoj – većina ih je radila na crno za minimalne nadnice od kojih su dijelom i financirali put na Zapad, dok je tursko gospodarstvo dobilo izvor praktički robovske radne snage i nesmetano raslo unatoč sudjelovanju u ratu u susjednoj državi.
Sustav azilaSustav azila u Turskoj, dakle, tek treba uspostaviti, kako bi izbjeglice mogli dobiti isprave s kojima će zatim moći potražiti sreću u Uniji. Svaki od tih zahtjeva treba pojedinačno obraditi, što znači da će Turskoj, ako zaista i ispuni obećano, trebati prilično vremena da takav sustav organizira. Izbjeglice koji se odluče pokušati ilegalno prijeći u EU, bit će vraćeni, a kako bi taj povratak trebao izgledati, nitko se i ne usudi raspraviti.
Hoće li specijalci hvatati nesretne ljude po grčkim otocima, zatvarati ih u "prihvatne centre" iz kojih će ih na silu trpati na trajekte za Tursku? Što je s drugim rutama, primjerice, preko Rusije, prema Finskoj i Norveškoj? Kako će taj povratak izgledati?
No, ključno je pitanje u svemu koliko su turska obećanja zaista iskrena, a koliko su samo još dublje pokriće za ratovanje. Naime, sporazum, barem za sada, ne predviđa nikakav nadzor, a to vjerojatno i nije interes Europe koja, dok pruža novčanice, čvrsto zatvorenih očiju gleda na drugu stranu, proglašavajući Tursku "sigurnom trećom zemljom". Koliko će se, dakle, novca zaista utrošiti na skrb za izbjeglice, a koliko će, tko zna kojim kanalima, otići na daljnje financiranje ratovanja u Siriji, čime će EU zapravo sam financirati izvor svojih problema?
Cisterne i ISILNe treba zaboraviti da je, u isto vrijeme dok Europi obećava punu skrb nad izbjeglicama, Turska jedan od glavnih logističkih kanala kojima pobunjenicima u Siriji, uključujući i Al-Qa'idinu Frontu Al-Nusra i tzv. Islamsku državu, stižu borci i naoružanje, dok u suprotnom smjeru idu cisterne s gorivom i ranjenici na liječenje. Turske tajne službe izravno upravljaju pojedinim oružanim formacijama na sjeveru Sirije, dok istodobno turska vojska ratuje protiv Kurda na sirijskom i iračkom području.
Prisiliti Tursku da prestane s takvim ponašanjem, kao jedno od rješenja krize, nikome, međutim, nije bilo ni u prikrajku pameti.
Mađari na vrhuIako se često spominje kako je Njemačka podnijela najveći teret u prihvatu azilanata, neke brojke govore i malo drukčije:
1800 zahtjeva za azilom na 100.000 stanovnika primila je prošle godine Mađarska
587 zahtjeva na 100.000 stanovnika zabilježila je Njemačka
1667 zahtjeva u Švedskoj na sto tisuća stanovnika
1027 zahtjeva u Austriji, po gore navedenom kriteriju
60 zahtjeva u Velikoj Britaniji
260 zahtjeva za azilom na sto tisuća stanovnika - prosjek u Europskoj uniji
Sa svih strana370.000 izbjeglica lani je u Europu stiglo iz Sirije, odnosno manje od 50 posto svih izbjeglica
180.000 stiglo iz Afganistana
125.000 iz Iraka
75.000 s Kosova
70.000 iz Albanije
45.000 iz Pakistana
35.000 iz Eritreje i Nigerije
30.000 pristiglo u Europu iz Irana
Živi i mrtvi1 milijun migranata ušlo je lani morskim rutama (Grčka, Italija, Španjolska) u EU
34.900 migranata ušlo je kopnom
280.000 stiglo je morem tijekom 2014. godine, uglavnom preko Italije
600.000 migranata, prema procjenama Frontexa, ušlo je u Uniju neopaženo
3770 migranata poginulo je lani na morskim rutama
Afrički fondSporazum s Turskom nije jedini u kojem EU novcem pokušava riješiti migrantski problem. Na Malti je tako u studenome prošle godine s čelnicima afričkih zemalja potpisan sporazum o fondu "teškom" 1,8 milijardi eura iz kojeg bi se financirao prihvat vraćenih migranata u zemljama iz kojih su došli, a sporazum predviđa i zajedničku borbu protiv krijumčara ljudi i programe za suzbijanje nezaposlenosti. Odmah nakon potpisivanja, većina čelnika zemalja potpisnica komentirala je kako je 1,8 milijardi eura "dobar početak", no i da će se iznos vjerojatno morati "podebljati".
Putokazi i scenarijiUnatoč svim naporima, sasvim sigurno će migranti i dalje pristizati na grčke otoke, a posebno je pitanje onih koji su već zapeli na granici s Makedonijom. Nekoliko je scenarija s kojima u pravilu barataju analitičari, a u svima će, sasvim vjerojatno, najviše profitirati krijumčari ljudi:
1. Ruta se seli u Ukrajinu i Rusiju (Odatle bi migranti krenuli na sjever Europe.)
2. Migranti preko Albanije (U svim analizama najmanje izgledna varijanta jer bi se migranti našli u slijepoj ulici na granici Hrvatske, odnosno Slovenije, što EU sigurno neće dopustiti, pa je izglednije da će Albanija zapečatiti granice, poput Makedonije.)
3. Ruta Grčka - Italija (Uključuje Albaniju, koju od Italije dijeli 75 kilometara: albanski krijumčari dobro su uhodani, pa je i ova nova morska ruta najizglednija.)
4. Ruta preko Italije (Posljednji događaji mogli bi opet središte migracija preseliti na zapadni Mediteran, između Egipta i Italije, odnosno Libije i Italije. Kao i u prethodnom slučaju, Italija bi mogla doći u situaciju Grčke, sa zatvorenim granicama Austrije, Švicarske i Francuske.)
Erdoganovi minusiVeć u prvim pregovorima Turska je zatražila šest milijardi eura i nije na odmet spomenuti kako je angažman njemačke kancelarke Angele Merkel pred prošlogodišnje izbore u Turskoj, odnosno njezin posjet Ankari i razgovori s Recepom Tayyipom Erdoganom, uvelike utjecao na rezultate izbora i pobjedu njegove stranke.
Nitko u Europi nije podigao glas ni zbog činjenice da je Erdogan izmjestio glasačka mjesta iz većine područja u kojima je njegova Stranka pravde i razvoja na prošlim izborima pretrpjela najteže udarce, u druge sredine. Nitko se u Uniji posebno ne uznemirava ni zbog progona oporbenih medija.