vladimir bošković
vodnik I klase
Offline
Posts: 560
|
|
« Reply #48 on: February 25, 2017, 05:41:05 pm » |
|
Istovremeno, jugosloveski i talijanski predstavnici u Puli na zajedničkom sastanku u Gradskoj vijećnici, sporazumjeli su se da će zajednički preuzeti upravu u svoje ruke, a takođe i Lučki admiralitet i Komandu mornarice, pa su o tome donijeli i rezoluciju. No, i prije tog sporazuma i nezavisno od njega, Jugosloveni su odlučili da 30.10 . naveče preuzmu Lučki admiralitet, Komandu mornarice i državnu upravu u gradu i kotaru. U tu su svrhu izvršili vojne pripreme: naoružani jugosloveski i češki odredi opkolili su u sumrak zgradu i zatvorili prilaze Admiralitetu. Prethodno su obavijestili lučkog admirala Cicolija i komandanta flote Horthyja da će predstavnici Mjesnog odbora doći u Lučki admiralitet u 21:00 radi preuzimanja komande. Cicoli i Horthy su bili u zgradi na vrijeme i čekali dolazak izaslanika. Čekanje im je bilo utoliko olakšano, što su već u toku popodneva bili primili avizo iz Beča o telegramu za predaju flote, a taj drugi telegram (br. 6511) stigao je u Pulu u 20:00 sati. Međutim, Jugosloveni se nijesu pojavljivali, a admirali su i dalje čekali. Čekali su ih strpljivo čitav sat, poslije čega je Horthy otišao na “Viribus Unitis”. On je ostavio poruku da će primiti jugoslovenske izaslanike sjutradan u vrijeme koje odrede.
Delegacija Hrvata i Talijana stigla je najzad u Admiralitet sa zakašnjenjem od dva sata. Cicoli im je, na zahtjev dr Škaljera, a zatim i dr Vratovića koji je kasnije stigao sa rezolucijom, odgovorio da on, kao ni ostali komandni sastav, ne stavlja nikakve zapreke da se buduća sudbina Pule povjeri odboru Jugoslavena. Ta mu je dužnost olakšana time što je upravo primio telegram u kome je dobio vladarevo ovlašćenje da centralnu ratnu luku Monarhije preda Jugoslovenima. No, on ipak nije htio potpisati zapisnik o predaji luke, a Vratović je proglasio da se predaja smatra izvršenom. Preuzevši Pulu, Jugosloveni su dobili u ruke i velike radio-stanice. Stoga su u Narodnom domu sastavili koncept patetičnog “Telegrama za predsjednika Wilsona i borce za slobodu svijeta”. Međutim, te noći 30/31. oktobra, nijesu ga otpremili, jer je u međuvremenu stigla u Pulu iz Rijeke telegrafska poruka dr Tresić-Pavičića kojom ih poziva “da ne donose nikakve osobne odluke i manifeste”. Istovremeno, on ih je obavijestio da će sutradan oko 9 sati stići iz Rijeke u Pulu torpiljer sa izaslanicima Narodnog vijeća iz Zagreba, koji će preuzeti mornaricu.
Kapetan fregate Metod Koh je tog dana bio nesumnjivo najaktivniji i sigurno je želio konsolidaciju jugoslovenskih vlasti u Puli i na brodovima. Međutim, odmah se morao suočiti sa stvarnošću: nova, jugoslovenska vlast je smatrala da je osnovni zadatak u tom času mobilizacija ljudi, a rezolucija užeg komiteta mornara s Kohom na čelu nametala je novoj vlasti kao prvi zadatak upravo suprotno – demobilizaciju. Sa Kohom su usko surađivali Česi, ali njihov položaj prema Italiji nije bio istovjetan s položajem Jugoslovena. Oni nijesu imali nikakvih sporova sa Talijanima, naprotiv: talijanska je vlada pomagala njihov pokret protiv Austrije, a prva je i priznala njihovu vladu i državu, što je češkim mornarima u Puli već bilo poznato. Zato postavljanje i raspoređivanje Ćeha, kao stručnjaka u mašinskoj struci i tvrđavskoj artiljeriji, nije nikako jačalo pozicije Jugoslovena. Komanda mornarice je 31.10. telegramom izvjestiia admirala Keila, Referat za mornaricu AOK-a i Odjeljenje za mornaricu u Ministarstvu rata da će izvršiti primljeno naređenje i tog dana početi predaju mornarice pulskom Mjesnom odboru Narodnog vijeća, a da će Komanda flotile krstaša primiti analogno uputstvo.
Izaslanstvo Narodnog vijeća iz Zagreba stiglo je u Pulu i odmah se popelo na admiralski brod “Viribus Unitis”; nešto kasnije pristigli su na brod i delegati pulskog Mjesnog odbora, njih petorica; tamo se nalazio Horthy, okružen drugim komandantima, pa se zatim pristupilo sastavljanju, prepisivanju i potpisivanju slijedećeg teksta o primopredaji mornarice, koji je potpisan u 11:00 časova 31.10:
ZAPISNIK
sastavljen u povodu predaje c. i kr. mornarice legitimnim delegatima Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu na osnovu previšnje naredbe Njegovog c. i kr. Apostolskog Veličanstva,
Prisutni od strane c. i kr. mornarice:
c. i kr. komornik i kontra admiral Nikola Horty de Nagybänya, komandant mornarice, c. i kr. kapetan bojnog broda i komodor Franz Lauffer, komandant II divizije, c. i kr. kapetan bojnog broda Adolf Schmidt, vršilac dužnosti komandanta I divizije, c. i kr. kapetan bojnog broad Emil Konek von Norwall), šef štaba mornarice, c. i kr. kapetan fregate Franz Morin, komandant II flotile torpiljarki. Prisutni od strane Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu: dr Ante Tresić-Pavičić, Vilim Bukšeg, dr Ivan M. Čok, te članovi mjesnog odbora spomenutog Narodnog vijeća Pula: Lacko Križ, dr Lovro Skalier, dr Mirko Vratović, dr Mario Krmpotić, Kapetan fregate Metod Koh.
C. i kr. mornarica, zajedno s njenim materijalom i zalihama, predaje se ovime uz izričito pridržanje vlasništva neslavenskih država, odnosno nacija, dosada postojeće Austro-Ugarske Monarhije Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu”
Pritom je jugoslavenska strana pristala, na Hortijevu molbu, koji je htio da napusti brod istovremeno sa spuštanjem austrougarske i dizanjem jugoslovenske zastave, da se zastave dignu tek u 17:00 sati. Horthy je nakon toga ličnim telegramom izvijestio admirala Keila, odnosno cara Karla, AOK i Odjeljenje za mornaricu u Beču, da je “u smislu previšnjeg naloga” tog dana prije podne predao opunomoćenicima jugoslovenskog Narodnog vijeća cjelokupnu mornaricu. Između ostalog, on je rekao da će “mornaricu primiti privremeni komandant mornarice kapetan bojnog broda Janko Vuković” i da će se jugoslavenska zastava dići pošto skinu Horthyjevu admiralsku zastavu. Dijelove flote u Šibeniku i Bokokotorskom zalivu lično će idućih dana na temelju primopredajnih zapisnika preuzeti opunomoćenici, koji će doći tamo brodom. To isto je nešto ranije učinio kontra admiral Alfred Cicoli, javivši Odjeljenju za mornaricu da je “u smislu previšnjeg naloga odboru jugoslovenskog Narodnog vijeća upravo predao Lučki admiralitet i Komandu ratne luke”. U Šibenik su 31.11. iz Zagreba stigli povjerenici dr Mate Drinković i dr Ivo Krstelj. U luci se nalazilo nekoliko austrougarskih ratnih brodova. Na Drinkovićev nalog, usidreni brodovi su izvjesili hrvatsku zastavu. Njih je u ime Narodnog vijeća preuzeo dr Krstelj. Vojnici - Jugosloveni stupili su u redove vojske Narodnog vijeća, dok su vojnici drugih narodnosti bili razoružani i odpušteni. U Boki Kotorskoj takođe se pristupilo izvršenju primljenog naloga. Narodno vijeće u Zagrebu je 02.11. objavilo da se mornarička komanda u Boki sprema da brodovlje stacionirano u bokokotorskom zalivu preda ovlaštenim izaslanicima Narodnog vijeća u sporazumu s dalmatinskim pokrajinskim zastupnikom Ante Franićem, članom uprave Narodne organizacije za Dalmaciju, koji boravi u Boki. Tako je i tamo bila izvršena primopredaja brodovlja (flotile krstaša), a kontra admiral Arthur Catinelli von Obradich, koji je formalno preuzeo komandu nad bivšim austrougarskim ratnim brodovljem u Boki, postao je “zapovjedajući admiral u južnoj Dalmaciji”. Nastaviću kasnije o ceremoniji predaje flote i svega što se sa njom nakon toga dogodilo
|