ZastavnikDjemo
poručnik korvete
Offline
Posts: 3 509
|
|
« Reply #1 on: December 09, 2008, 08:06:05 pm » |
|
Belgijska vojska uoči II S.R.
Da bi se izgradnja ove tvrđave pravilno shvatila, potrebno je dočarati i društvenu atmosferu u kojoj je ona nastala. Posle oporavka od ekonomskih i demografskih posledica I Svetskog rata početkom 30-ih godina XX veka, Belgija je postupno povećavala svoj vojni budžet, koji je iznosio u proseku oko 25% svih javnih rashoda zemlje. Državno uređenje se zasnivalo na parlamentarnoj monarhiji, i svaka odluka o nekoj većoj nabavci naoružanja i vojne opreme, ili o nekoj kapitalnoj investiciji u odbrambenu infrastrukturu je morala da bude ratifikovana u skupštini. Fragmentiranost zemlje po jezičkoj osnovi, koja je i danas izražena, bila je dodatno pogoršana činjenicom da je u zemlji postojalo mnogo stranaka ekstremne orijentacije, što levičarske, tako i desničarske. Među njima su se isticale dve fašističke partije, i to Rex (frankofonski fašisti, pod rukovodstvom Leona Degrellea) i Vlaamsch Nationaal Verbond, pod rukovodstvom Staafa DeClerqa, koje su otvoreno podržavale naciste. Time je belgijsko ministarstvo odbrane nailazilo na mnoge opstrukcije prilikom izglasavanja budžeta i donošenja zakona vezanih za odbranu. Tako je, na primer, opstruisana nabavka 25 tenkova Renault AMC-25, pošto, kako se navodilo u skupštini, “nabavka tenkova ne priliči neutralnoj zemlji, jer su tenkovi ofanzivna oruđa” . Političko neslaganje, pored budžetskih teškoća, i nespremnost glavnih proizvođača naoružanja, pre svega Francuske da izvozi veće količine savremenog naoružanja značilo je da je belgijska vojska bila izrazito defanzivno orijentisana. 1936. je napušten koncept striktne neutralnosti, i uveden je koncept “neutralnosti pod oružjem”, što je značilo dodatno povećanje izataka za obranu. U tom periodu je i dovršena izgradnja tvrđave Eben Emael, kao i još nekoliko manjih pograničnih utvrđenja, kao i izgradnja Albertovog kanala, sa pripadajućim fortifikacijama. Osim toga, revitalizovane su stare tvrđave, poput Namira, koje su se nalazile u dubini teritorije, a prostor oko luke Antverpen je dodatno fortifikovan, pa je grad bio utvrđen sa tri linije pešadijskih i PT bunkera, od kojih su neki bili međusobno povezani podzemnim hodnicima. Postojala je opšta vojna obaveza, i mobilizacionim planom iz 1939., u slučaju rata, predviđena je mobilizacija oko 800,000 ljudi. 1939, mirnodopska snaga belgijske vojske u metropoli je bila oko 93,000 ljudi, organizovanih u 2 korpusa (sa po dve pešadijske divizije i pripadajućim jedinicama), konjički korpus (sa dve motorizovane div.), dve divizije ardenskih lovaca, i diviziju teške artiljerije. Posle opšte mobilizacije, vladi u Briselu bi na raspolaganju bile 22 divizije, od toga 18 pd. Pešadijske divizije su bile podeljene na divizije prvog poziva (12 pd.) i drugog poziva (6 divizija), koje su bile popunjene obveznicima starijih godišta, i koje nisu bile opremljene u punoj meri, i koje su bile predviđene za zaštitu pozadine. Osim toga, u Belgijskom Kongu, bilo je 198 oficira i 16,000 podoficira i vojnika, pretežno domorodaca. Zbog svoje defanzivne orijentacije, artiljeriji se posvećivala naročita pažnja. Ukupno je bilo 1338 oruđa raznih kalibara, ali glavna su bila kalibra 75, 105 i 120 mm. Konjica je bila potpuno motorizovana, i imala je veliki broj oklopnih vozila i oklopnih artiljerijskih traktora, pre svega zbog činjenice da je služila kao interventna rezerva. Ardenski lovci su takoše bili veoma pokretne jedinice, jer, pored motornih vozila, svaki vojnik je dužio i bicikl. Ipak, glavninu belgijskih OS je tada činila pešadija, koja je bila prilično dobro opremljena lakim naoružanjem, ali glavni nedostaci su bili nedostatak sredstava za trupnu PVO, manjak ličnog automatskog naoružanja, kao i slaba obučenost. Osim toga, nijedna od pešadijskih divizija nije bila u potpunosti motorizovana. Protivtenkovski topovi kojima je raspolagala belgijska vojska su bili kalibra 47 mm, i smatrali su se tada za najbolje na svetu. Postojala su dva tipa: C 47 i SA FRC 1932, oba belgijske proizvodnje. Standardno pešadijsko oružje je bila puška FN Mauser 1935. Od ostalih aspekata odbrane, trebalo bi istaći da se velika pažnja posvećivala civilnoj zaštiti, i da je izgrađen niz javnih skloništa, i svaki stanovnik je trebao da ima gas maske. Žene su uglavnom služile dobrovoljno, i to kao bolničarke, ili u službi osmatranja i javljanja. RV je bilo u fazi modernizacije, i od 142 aviona, svi, osim lovaca 9 Hawker Hurricane, su bili zastareli. Iz Poljske je 1938. kupljena licenca za bombardere Pzl 37 Los, i uvezen je jedan primerak, a iz SAD je naručeno 40 lovaca Brewster Buffalo, koji nisu stigli do kapitulacije. Postojala je i domaća fabrika aviona, Renard, koja je razvila prototpip lovca Renard R.36, koji je po karakteristika nadmašio Harikena. Suma sumarum, Belgija u Drugi svetski rat, uprkos raširenom verovanju, ipak nije ušla potpuno nepripremljena.
Struktura
Kao što je već navedeno, trđava se sastojala iz tri organske celine.
Prvi deo je podzemna kasarna, preko koje vodi jedini ulaz u tvrđavu.
|