Hrundi
stariji vodnik
Offline
Posts: 736
|
|
« on: February 02, 2011, 12:44:36 am » |
|
Sidrenje i lokalna pamet
Odrastao sam na moru, jedrim cijeli život. Uopće se ne sjećam kad sam počeo učit jedriti, znam da sam sa 12 godina sa sada pokojnim prijateljem Marinom starom Šljukom prejedrio na susjedni otok, oko 20 milja. Prejedrio sam Mediteran cijeli osim Alžira, Atlantik, jedrio sam i u Indijskom oceanu i na Pacifiku, regatam redovito... dakle nisam baš nevježa. Računam da na Jadranu teško da ima otoka oko kojega nisam sidrio.
E, ali Mljet je nešto posebno. Znate onu: niti je hobotnica riba, niti je Mlićanin...
8. mjesec 2009, žena i ja sami na brodu, jedrilica 31 noga, regatijer, poznam je u dušu (to je ova sa avatara). Vrime prekrasno, čak i previše, skoro bonaca, mirno popodne bez maestrala. Idemo južnom stranom Mljeta, najlaganija bava, ni u udarima nema 2 bofora. Plan je bio doć barem u Pomenu prije mraka ali vidim da nema šanse. U Solinama sidrenje zabranjeno, znam da ima jedna poveća vala ispred krajnje južne punte rta kod Solina (ne znam kako se zove a ne da mi se sad kopat karte). Već polako pada mrak, uđem u valu. Vala duboka, okolo gusta borova šuma, sasvim niska mrkenta. Na najdubljem kraju vale uski prolaz u još jednu, unutrašnju valu koja je idealno sidrište ali vidim da nema dubine za uć - moj gaz je 2,1m.
Gledam valu koja je sasvim otvorena na istok (a još je ispred nje duga neoznačena pličina) i nekako mi se ne sviđa. Gledam dno - pržina (sarbun, pijesak) ali mi se čini kao da bi ispod mogle bit kamene ploče a to je najgora vrsta dna koja nikako ne drži. Noć je potpuno bez mjesečine ali je prognoza odlična, ne očekuju se nikakve nevere, nikakve promjene, ali ja uvijek razmišljam o buri ili barem uobičajenom burinu pred zoru.
Vidim u vali lokalnu barku na vesla, idu za roniocem koji tuče ribu. Zavičem, pitam 'sa koje strane U OVOJ VALI puše bura', računajući da bi po konfiguraciji terena vrlo lako mogla puhat sa istoka, sa ulaza u valu. 'A bogati sa sjevera, okle puše bura!' odgovore mi Mlićani valjda me smatrajući za kretena. 'A kako drži dno?' 'Odlično!'
Tako umiren usidrim se ja pred sjevernom stranom, dubina oko 5-6 m, ostavim dovoljno sidrenjaka da me komotno okreće ali opet ne previše za slučaj da sidro ipak podore. Riješim ne vezat krmu na južni kraj da ne bih zatvorio prolaz preko vale a ne mogu ni na sjeverni jer ako podore sidro, čega me malo ipak strah, bacit će me na kraj.
Legnemo oko 10, sve mirno i kako treba. Negdje oko ponoći budim se sa osjećajem da sidro ore. Sve mirno, bonaca, mrak kao u rogu, mrkenta se ne vidi, borovi crni, more crno, nebo crno, osvijetlim lampom i čini mi se da smo malo bliže sjevernoj obali ali dubinomjer daje 2-3 m ispod kolumbe. Vratim se ja spat. Malo kasnije - opet neki osjećaj, opet se ja dignem, osvijetlim, opet mi se čini da smo se približili, ali opet nisam siguran. Upalim GPS i stavim alarm za sidro koji reagira na pomicanje od 50m, znam da ne koristi jer sam na recimo 20m od kraja ali... Još jedan put se dignem, opet ne mogu bit siguran ali sve neki osjećaj da se pomičemo iako je bonaca.
Oko 2 krene burin, sasvim lagan, ali sad sam već siguran da sidro ore. Upalim lampu, mi po sasvim laganom burinu - koji, naravno, dolazi SA ČISTOG ISTOKA - kako sam i pretpostavljao - došli na 5 m od kraja. Pali motor, vadi sidro (na ruke), premjesti se u sredinu vale, ne smijem pod južnu obalu jer ne znam kako okreće. Ne vidi se apsolutno ništa a ni sa lampom ne možeš odrediti daljinu precizno.
I to je trajalo 15 minuta, opet osjećam da sidro ore, premjesti se još jednom. I, naravno, opet za 15 minuta mi pod kraj, sve lagano.
I tu mi dopi*di. Tek je 0245, burin će još pojačat a sidro već ore, znači da će još jače. Upalim motor, dignem sidro i sasvim polako izlazim iz vale napamet obilazeći onaj greben u širokom luku. Najcrnja noć koju sam u zadnjih 20 godina doživio, kao u ratu, nigdje na horizontu ni jedno svjetlo ne možeš vidit. Kad smo izašli na otvoreno 3-4 Bf burina ali jako more, valja k'o ludo. Dgnem jedra, malu đenovu i randu na prvi krat i pravac Lastovo. Naravno, dan-dva prije bio je krepao autopilot i sve na ruke do sunca, kad je izašlo sunce predam timun ženi i pođem malo odspavat. Nikad mi Struga draža nije bila nego kad me žena probudila pod lanternom.
I tad sam se zarekao da ću prvoga Mlićanina kojega sretnem zatuć pa makar i ne bio kriv. I zaključio sam da sam ja za moj brod pametniji i mjerodavniji od seljaka - osim ako se ne uvjerim da je preda mnom baš neki poseban primjerak.
Zaista mi je bilo došlo da se vratim i nađem one Mlićane iz barke i kažem im 2-3!
(Nadam se da sam pogodio pravo mjesto za postirat. Ako nisam, molim moderatore...)
|